Ljeto se primiče kraju, a ono što je obilježilo sezonu na izmaku jesu ljigavci, sluzavci iliti rebraši – Mnemiopsis-leidyi – koji su ove godine u velikom broju mnogim kupačima remetili uživanje u morskim radostima.
Naime, još od lipnja „krasili“ su većinu istarskih plaža i tako brojnim ljubiteljima ljeta mrsili račune.
Izv.prof.dr.sc. Paolo Paliaga s Fakulteta prirodnih znanosti Pula rekao nam je kako se invazivni rebraši vrste Mnemiopsis leidyi pojavljuju redovito u velikom broju od ljeta 2016. godine. Kaže kako su u priobalju zapadne Istre prisutni i uočljivi od svibnja do prosinca, no u nekim godinama rijetke jedinke mogu se naći i tijekom zime.
Pojava rebraša varira
„Razdoblje kada postižu maksimum nije isto svake godine. Dugoročno istraživanje koje osobno provodim pokazalo je da se vrhunac brojnosti pomaknuo kasnije u sezoni: s kasnog ljeta, kolovoza 2016. i 2017. godine, na ranu jesen, rujan u 2018.i 2019 godini., a zatim na srednju, kasnu jesen tj. listopad i studeni u 2020., 2021. i 2022. godini. Godina 2023. bila je neobična, s niskom, cjelogodišnjom prisutnošću. Najveće brojnosti registrirane su 2020. i pojavile su se tijekom jeseni“, rekao nam je Paliaga dodavši kako rezultati posljednjih godina pokazuju da se rebraši pojavljuju sve kasnije u sezoni, što se vremenski podudara s toplijim jesenskim razdobljima u odnosu na prosjek.
„Ove godine površinske temperature mora bile su niže nego prethodnih godina, pa bi to mogao biti jedan od čimbenika koji je osigurao ranije optimalne uvjete za proliferaciju rebraša“, pojašnjava.
Međutim, ističe kako je problematika kompleksnija: „Uspjeh populacije rebraša ovisi o ekološkim čimbenicima koji se odvijaju mjesecima prije nego što ih uopće uočimo. Temeljni faktor je raspoloživost hrane, budući da se oni hrane zooplanktonom. Kod drugih vrsta, kompeticija ili predacija mogu biti vrlo značajni, no s obzirom na to da Mnemiopsis leidyi u Jadranu gotovo i nema prirodne predatore, a broj drugih vrsta, meduze ili ribe, koje bi im mogle biti konkurencija za hranu je nizak, rast njihove populacije suočava se samo s umjerenim ograničenjima“.
U suradnji s Institutom Ruđer Bošković i terenskim opažanjima djelatnika agencija za zaštitu okoliša (ARPA), prethodnih su godina dokazali da invazivni rebraši preživljavaju nepovoljne zimske uvjete unutar i u okolici Venecijanske lagune, gdje su vode izuzetno bogate hranjivim solima, što pospješuje rast planktona. Tijekom proljeća i ljeta oni se zatim šire prema ostatku sjevernog Jadrana nošeni morskim strujama.
„Struje ovise o vjetrovima, promjenama tlaka, gravitacijskim silama, razlikama u gustoći vode te unosu slatke vode. Stoga je kombinacija meteoroloških, hidroloških i oceanografskih uvjeta ključna za stvaranje okolnosti koje omogućuju pojavu rebraša“, dodaje.
„Ove godine protok rijeke Po bio je pojačan tijekom proljeća, što je najvjerojatnije potaknulo rast planktona u zapadnom dijelu sjevernog Jadrana i omogućilo povećanje populacije rebraša. Kasnije se uspostavilo povoljno strujanje koje je transportiralo rebraše do naših obala. Može se pretpostaviti da protok rijeke Po igra izuzetnu ulogu za uspjeh invazivnih rebraša što je potvrđeno u godinama suše kada je broj rebraša drastično padao“, rekao nam je Paliaga.
Negativan utjecaj rebraša
Doznajemo kako invazivni rebraši, kada su prisutni u velikom broju, mogu negativno utjecati na ravnotežu hranidbene mreže sjevernog Jadrana i na njegov riblji fond i svakako nisu dobrodošli gosti.
Na pitanje mogu li se onda nekako iskorijeniti ili bar suzbiti, Paliaga odgovara: „Nažalost, kada se uspostavi velika populacija invazivne vrste u arealu bez fizičkih granica, gdje postoji dovoljno resursa, a malo konkurencije i predacije, mogućnost da se ta vrsta iskorijeni praktički je nikakva. Fenomen invazivnih rebraša nije problem samo Jadrana, već je prisutan u cijelom epikontinentalnom moru Europe, od Crnog mora do Baltika. U Crnome moru dolazak druge invazivne vrste rebraša, Beroe ovata, prirodnog predatora Mnemiopsis leidyi, doveo je do smanjenja njihovih populacija i omogućio djelomični oporavak ribljeg fonda. Godine 2005., kada je M. leidyi prvi put uočena u Jadranu, istovremeno je detektirana i B. ovata. Nakon te epizode B. ovata više nije bila zabilježena“.
Zaključio je kako će se ta vrsta najvjerojatnije ponovno pojaviti i u Jadranu, što bi moglo ublažiti negativne učinke koje donosi M. leidyi. „No, kao i kod svakog unosa nove vrste, uvijek postoji rizik od dodatnih problema. Ipak, s obzirom na to da je B. ovata prilično specijalizirana u svojoj prehrani, smatram da ne bi trebala značajno utjecati na druge vrste“, rekao nam je na kraju.
Kako će oni utjecati na turizam, ostaje nam za vidjeti. Naime, osim što nisu oku ugodni i odaju dojam da je more prljavo, među rebrašima se nije ugodno kupati. No, valja napomenuti da unatoč svojem izgledu, nisu poput meduza, ne peku i potpuno su bezopasni za ljude.
