Volite li prirodu i želite više vremena provoditi na otvorenom, a niste neki planinarski tip, za rekreaciju vani uvijek možete odabrati neku od uređenih šetnica. Takvih staza ne nedostaje na Učki, većina ih je poučnih pa uz hodanje možete nešto novo i naučiti.
Jedan od zasigurno najatraktivnijih lokaliteta Parka prirode Učka svakako je kanjon Vele drage. Ovaj prirodni fenomen, kojeg su prirodne sile – potresi, vjetrovi, sunce i voda – započele oblikovati još u doba krede, prije 140 milijuna godina, od 1963. godine zaštićen je kao rezervat prirodnog predjela, a od 1998. kao geomorfološki spomenik prirode.
Poučna staza za šetnju i edukaciju
Geološka poučna staza „Vela draga”, otvorena je 2004. godine, lagana je i ugodna za šetnju stoga njome možete krenuti i u pratnji djece koja će zasigurno uživati u šetnji i otkrivanju nesvakidašnjih čari prirode koje taj predio skriva.
Staza duga dva kilometra prolazi rubom dojmljivog istoimenog kanjona i uz pomoć postavljenih interpretacijskih ploča na četiri jezika predstavlja posjetiteljima ovaj spomenik izuzetne geomorfološke vrijednosti. Interpretacijske ploče pisane su jednostavnim popularno – znanstvenim jezikom kojim se objašnjavaju geološki fenomeni postanka masiva Učke i samog kanjona.
Iznad kanjona, na uređenom vidikovcu i odmorištu, možete kratko predahnuti, a zadivljujuće vizure vapnenačkih tornjeva zasigurno će vam se duboko urezati u sjećanje i ponovno probuditi divljenje najvećem arhitektu svih vremena – prirodi.
Zahtjevniji dio poučne staze nastavlja se od vidikovca sve do podnožja kamenih tornjeva i do samog dna Vele drage, no preporučamo iskusnijim šetačima jer je vrlo strm.
Geološki fenomeni
Šetajući poučnom stazom s info tabli doznajemo da je Vela draga nastala tijekom dugog geološkog vremena. Stijene koje izgrađuju planinu Učku nastajale su u velikom oceanu Tethys od razdoblja krede, prije oko 140 milijuna godina pa sve do sredine tercijara prije oko 30 milijuna godina.
Prostrane, tople i plitke vode toga mora nastanjivali su brojni organizmi koji su bili zaštićeni ljušturama od minerala kalcita ili aragonita. Taloženjem njihovih skeletnih ostataka tijekom milijuna godina nastajali su debeli slojevi taloga koji je postupno procesima konpakcije i cementacije na kraju pretvoren u čvrstu stijenu – vapnenac.
Nakon izdizanja Učke koje je bilo najintenzivnije sredinom tercijara, prije oko 30 milijuna godina, na vapnenac Vele drage počeli su djelovati atmosferski procesi kao što su otapanje, trošenje i erozija poznati i kao okršavanje, koji su oblikovali i još uvijek oblikuju kanjon.
Osim na površini, okršavanje još intenzivnije napreduje u podzemlju gdje se voda sakuplja u snažne tokove koji otapaju stijenu i tako proširuju pukotine pretvarajući ih u špiljske kanale. Površinskim i podzemnim okršavanjem duž lomova, s vremenom je nastao današnji kanjon. Uz zanimljive lokalitete, u kanjonu se nalazi detaljniji prikaz postanka fosilima bogatog vapnenca u kojem je izdubljen kanjon te prikaz površinskih erozijskih procesa koji ga još i danas oblikuju.
Penjanje u Veloj dragi
Osim geoloških fenomena, ova staza poučava i o alpinizmu i slobodnom penjanju, sportovima koji su u Veloj dragi prisutni još od davne 1931. godine kada je legendarni alpinist Emilio Comici u Velikom tornju ispenjao prvi alpinistički smjer. Vela draga tako je s vremenom postala poznato penjalište na kojemu su mnogi hrvatski i europski alpinisti i sportski penjači stjecali dragocjeno iskustvo.
Vela draga jedno je od najljepših penjališta u Hrvatskoj, sa stijenama visokim do 100 m te s više od 60 uređenih penjačkih smjerova u ambijentu kanjona i vapnenačkih tornjeva.
Obitavanje životinja i vegetacija u kanjonu
Stjenovita staništa Vele drage svrstavaju se u najmanje gostoljubiva staništa za obitavanje ptica, prvenstveno zbog siromašne pokrivenosti vegetacijom te nedostatka životinjskih vrsta za prehranu.
Upravo iz tog razloga tek nekoliko vrsta ptica koristi stijene za gnjiježđenje ili isključivo kao stanište na kojem mogu pronaći dovoljno hrane za opstanak. Tako se ovdje gnijezde svega četiri vrste: vjetruša, naša najmanja vrsta sokola koja poput helikoptera može lebdjeti na vjetru na istom mjestu, divlji golub – predak naših gradskih golubova ušara – najveća europska vrsta sove te modrokos – prepoznatljiv po svojoj metalno modroj boji.
Doznajemo kako se nad Velom dragom može se promatrati i niz drugih vrsta, ali one gnijezde izvan ovog područja pa ih se vidi u preletu – orao zmaj, suri orao, sivi sokol te gavran.
S obzirom na geografski položaj kanjona, klimu te odsustvo sječe, ovdje se razvila posebno zanimljiva vegetacija koja u pojedinim dijelovima pokazuje i prašumski karakter.
Ondje se nalazi i nekadašnji potok bujičnog karaktera čije korito još i danas obiluje velikom vlagom. Upravo zato možemo naići na vrbu i topolu dok na zasjenjenim mjestima više nalazimo na bršljan.
Na stijenama i točilima Vele drage susrećemo neke od rijetkih i ugroženih biljaka kao što su različite vrste orhideja – pčelina kokica, dugolisna naglavica te niz drugih tipičnih petrofilnih vrsta.
Šetnja poučnom kružnom stazom traje oko sat, sat i pol, bez zaustavljanja. No nećete požaliti ako odmorite na vidikovcu, uživate uz piknik ili samo predahnete na jednoj od postavljenih klupa te se divite pogledu koji oduzima dah.
