Čak ni većina Puljana ne zna da se u samom centru grada, na svega deset minuta hoda od zgrade MUP-a, nalazi prava zelena oaza zvana Pragrande koja skriva bogatu floru i faunu.
Riječ je o močvarnom području smještenom uz istoimeni kanal koje se proteže sve do Marsovog polja i zaobilaznice.
S ciljem očuvanja Pragrandea kao divljeg močvarnog eko sustava značajnog za održivi razvoj grada, ali i boljeg upoznavanje građana s njegovim skrivenim zelenim blagom, Inicijativa „Za bolju zajednicu” i Inicijativa „Jestiva Pula” raspisali su foto natječaj „Pragrande – divlje srce grada u jesen, zimu i proljeće”.
Tema natječaja su životinjske i biljne vrste te zanimljivi objekti Pragrandea, a najbolji radovi će se birati za svaku sezonu posebno, s namjerom da se povodom Dana planeta Zemlje koji se obilježava 22. travnja organizira završna izložba.
Organizatori ističu kako bi natječajem htjeli ukazati građanima i gostima na taj zeleni pojas grada, ali prvenstveno ga sačuvati divljim – maksimalno sačuvati floru i faunu kao divlji močvarni eko sustav te s minimalnim intervencijama urediti staze, klupe, koševe i slično.
Radove za temu „Jesen“ treba poslati do 21.12. na mail jestiva.pula@gmail.com. Potom će bit objavljen natječaj za radove na temu ostalih godišnjih doba.
Šetnja neotkrivenim stazama
Radi boljeg upoznavanja terena, a povodom foto natječaja, 16. studenog održala se šetnja s izlaganjem prof. Teodore Beletić o povijesti Pragrandea i njegovim značenjem za sudbinu grada.
Prof. Beletić je za Pragrande vezana i osobno i stručno – ondje živi i svakodnevno ga posjećuje već 60 godina, a kaže da nerijetko susreće lisice, divlje svinje, srne, fazane, patke, a vjeruje da ondje obitavaju i zečevi.
„Kupala sam se u tom kanalu i sjećam ga se punog života, nerijetko bi ondje zatekla daždevnjaka. Bilo je to područje koje se obrađivalo, zeleni pupak grada još u doba Rimljana. Već tada su ga zvali Pragrande jer „pra grande“ znači velika livada“, ispričala je tijekom poučne šetnje.
Kako je rekla, to je područje oduvijek bilo s puno vode, ondje se nalazilo čak 100 bunara, od čega 13 zazidanih, ondje postoji izvor vode, a nalazi se i vodosprema.
„Ovo je još neistraženo područje, trebalo bi istražiti koliko bunara ovdje još ima, za dva znamo sigurno, mada su trenutno zarasli u šikari“, pojasnila je prof. Beletić istaknuvši kako je o povijesti toga mjesta saznavala iz postojećih tekstova i vlastitim snalaženjem.
Uz lijehe, bunare, mostiće i vodospremu, Pragrande skriva i ostatke crkvice Sv. Felicite iz 5. st. koju su koristili templari. No, uz objekte to močvarno područje vrlo je šumovito, ima tu jabuka, kruške, jela, topola…
Pupak grada
Područje Pragrandea nekad je bila livada za uzgoj stoke i hrane.
Bio je to „pupak grada“ koji je hranio stanovništvo. No kako je to bilo močvarno područje i puno komaraca, u 15. stoljeću krenula je malarija. Naime, nekih 70 obitelji brinulo se o tom području no nisu ga redovito čistili.
Nekad su ondje uz glavni bili i poprečni kanali i sve se slijevalo u kanal Pragrande koji se i danas slijeva u more.
„Pragrande je kao izvor vode krojio sudbinu grada Pule“, izjavila je prof. Beletić koja je radila i sociološku analizu za Generalni urbanistički plan (GUP) grada Pule pa je već tada predlagala da se Pragrande uredi poput parka, ali 2019. godine ušli su u projekt Zelene Istre „Znanje za održivo djelovanje“ i tada se malo dublje upoznala s terenom i shvatila da trebaju biti oprezni s riječju park. Kako je pojasnila, park znači uređenu površina i nerijetko devastaciju i vandalizam, a oni se zalažu da to ostane divlje područje tj. divlje srce grada, kako ga s razlogom nazivaju.
Prof. Beletić razgovarala je i s Silviom Buttignoni iz Natura Histrice i doznala kako bi grad trebao pokrenuti projekt očuvanja tog područja ali prvo je potrebna podrobna analiza terena što traje i košta.
Divlje područje
Kako je ispričala prof. Beletić, stanoviti gospodin Fisher bio je prvi cvjećar u Puli, uzgajao je ondje cvijeće i pokrenuo proizvodnju. U tamošnjim lijehama sadilo se cvijeće. 1947. godine se to nacionalizirao, a kako bi se nastavila proizvodnja, oni su zakapali kanale te se 1984. godine zagadila voda i tlo. Zabranjen je uzgoj i to je područje „podivljalo“ i pretvorilo se u samonikli, samoodrživi močvarni sustav koji danas imamo i valja ga cijeniti te kao takvog zaštititi, ističe prof. Beletić.
Smatra kako Gradu treba skrenuti pažnju na bogatstvo koje imamo: „Doista je jedinstveno da mediteranski kraj ima močvarni eko sustav i srne u centru grada“.
Na žalost, koliko skriveno i nepoznato bilo, toliko je i ovo mjesto zagađeno smećem i podložno onima koji ga koriste za odlaganje otpada, kako plastičnih boca tako i starog namještaja. Tim više ga treba zaštititi i ljude educirati o njegovom značaju.
Miris drveća, cvijeća, zvuk vode i ptica te ako imate sreće susret sa životinjama, a sve samo par minuta vožnje od gradske tržnice, nešto je za današnji užurbani život vrijedno čuvanja i posjećivanja.
