Ekološki uzgoj jagoda traži puno rada, znanja i strpljenja. Hladno i kišovito proljeće dodatno otežava proizvodnju, no domaći proizvođači unatoč izazovima ne odustaju od svježih i kvalitetnih plodova.
Jagoda je jedna od najosjetljivijih voćarskih kultura, posebno kada se uzgaja ekološki i na otvorenom. Domaći, svježe ubrani plodovi svakog proljeća uveseljavaju sve generacije, no iza njihove proizvodnje krije se mnogo više rada nego što se na prvi pogled čini.
„Jagoda je interesantna jer je zapravo prvo voće koje dolazi nakon zime. Ta njezina slatkoća i vesela pojava jako privlači ljude“, kaže Ana Sarvan, koja se bavi ekološkim uzgojem jagoda.
Dodaje kako kupci posebno cijene činjenicu da se radi o svježem proizvodu koji je često ubran svega sat vremena prije prodaje.
„U principu je to prodaja proizvoda koji je nabran prije sat vremena. Taj proizvod je potpuno svjež, a dodatnu vrijednost daje i to što je riječ o ekološkoj proizvodnji. Naši kupci i sumještani to su prepoznali“, ističe.
Na gospodarstvu trenutno imaju nasad površine oko dvije tisuće četvornih metara s oko četiri tisuće sadnica sorti Clery i Alba.
„Imala sam još jedan nasad iste površine i istog broja sadnica, ali je obolio pa smo ga morali maknuti. Računala sam na veći broj sadnica, sada ih imam upola manje nego što sam planirala“, pojašnjava.
Hladno i kišovito vrijeme usporilo je ovogodišnju sezonu, no unatoč tome prinosima je zasad zadovoljna.
„Jagode su krenule dosta rano, ali ih je zahlađenje usporilo. Proizvodnja može potrajati sve do sredine lipnja. Da je više topline i sunca, sigurno bi bilo bolje“, kaže Sarvan.
Ekološki uzgoj bez puno prostora za pogreške
Ekološka proizvodnja jagoda nije jednostavna. Riječ je o kulturi koja se u konvencionalnoj proizvodnji često intenzivno tretira upravo zato što je vrlo osjetljiva na bolesti i vremenske uvjete. U ekološkom uzgoju prostora za pogreške gotovo da nema.
„Mislim da je ekološka proizvodnja najpravedniji i najkorektniji način bavljenja poljoprivredom. Moja proizvodnja nije velika i mislim da se na manjim površinama to može uspješno raditi“, kaže.
Dodaje kako je ekološki pristup nastavak načina rada njezinih nonića.
„Moj djed i nona od kojih sam naslijedila gospodarstvo nisu bili certificirani ekološki proizvođači, ali su dugi niz godina radili upravo na takav način. Ja sam to samo podigla na novu razinu i odmah krenula u proces certifikacije“, ističe Sarvan i dodaje kako se bavi ekološkom proizvodnjom jer želi ponuditi najbolje proizvode.
Gljivične bolesti najveći su problem
Ovogodišnja sezona krenula je uz puno kiše, što pogoduje razvoju gljivičnih bolesti koje se vrlo brzo šire nasadima.
„Ako je vlažno vrijeme u nasadu se svake godine javljaju antraknoza i cinerea. Kod antraknoze javljaju se crne fleke koje zadiru duboko u tkivo. Što se tiče botrytisa, to je siva slijesan i noćna mora svakog proizvođača jagoda. Kad bolest krene, više se ne može puno pomoći. Potrebno je suho vrijeme kako bi se bolest zaustavila“, pojašnjava Sarvan i pokazuje oboljele plodove.
U ekološkoj proizvodnji naglasak je prije svega na preventivi.
„Preventivne mjere su jačanje biljaka, korištenje biostimulatora i pripravaka poput preslice. Kad bolest već uznapreduje, korektivne mjere uglavnom nisu uspješne“, kaže.
Cjelogodišnja briga o nasadu jagoda
Uzgoj jagoda traži puno rada tijekom cijele godine. Sadnja počinje krajem kolovoza, a prije toga važno je kvalitetno pripremiti tlo.
Jagode se sade na humke prekrivene folijom kako bi plodovi ostali što suši i čišći, a odmah se postavlja i sustav navodnjavanja.
„Navodnjavanje je jako bitno jer je kolovoz izrazito suh. Kroz sustav biljke dobivaju hranjiva, mikroorganizme i prihranu“, objašnjava.
Nakon sadnje slijedi niz poslova. Od uklanjanje cvjetova u jesen, skidanje vriježa, čišćenje korova i redovita njega nasada kako bi biljka svu energiju usmjerila na proljetni urod.
„Biljku želimo očuvati kako bi nam u proljeće dala što više ploda“, kaže.
Ni tijekom zime posao ne prestaje. Potrebno je ukloniti suho lišće i sve dijelove biljke koji mogu pogodovati razvoju bolesti i truleži.
„To nije samo posao, nego način života“
Uzgoj jagoda, posebno u ekološkoj proizvodnji, traži puno rada, odricanja i strpljenja. No, unatoč izazovima, Ana kaže kako je upravo takav način života ono što je ispunjava.
„Ne bih rekla da je ovo posao. To je način života. Tu se čovjek mora pronaći i voljeti to što radi“, kaže.
Osim jagoda, uzgaja i druge kulture poput lubenica, dinja i pomidora, a kroz koju godinu očekuje i urod trešanja koje su posađene prije dvije godine.
„Vesele mene, ali i moje kupce. Sve je napravljeno u nekom dobrom duhu. Sretna sam ja, sretni su kupci, a proizvodi su vrhunski“, dodaje.
Ističe kako joj je posebno važna sloboda koju ovakav način rada donosi.
„Radim na svom imanju, na svoj način. Naravno da ima i grešaka i uspjeha, ali sreća se ne može mjeriti samo novcem. Ovo nematerijalno je jako važno u cijeloj priči.“
I dok kupci najčešće vide samo crvene plodove u košaricama, iza svake jagode stoje mjeseci rada, stalna borba s vremenskim uvjetima i puno strpljenja.
