Akcija Moj kažun – La mia casita već devetnaest godina okuplja ljubitelje baštine u Vodnjanu. Kroz radionice, vožnju vlakićem i obnovu kažuna i suhozida, ova inicijativa potiče razumijevanje i očuvanje jedinstvenog krajolika Vodnjanštine.

Akcija Moj kažun – La mia casita u Vodnjanu pokrenuta je prije devetnaest godina s ciljem očuvanja i popularizacije tradicijske suhozidne gradnje. Zahvaljujući ovoj inicijativi obnovljeni su brojni kažuni i suhozidi na području Vodnjanštine, ali još važnije podignuta je svijest o vrijednosti kulturne baštine i potrebi njezina očuvanja.

„Ideja je bila da očuvamo našu kulturnu baštinu, naše kažune i suhozide po kojima je Vodnjanštine jako poznata. I upravo na tom području je najveća koncentracija tih kažuna, a broji ih se više od 3000. U ovih devetnaest godina obnovljeno je više od 200 kažuna, na što smo jako ponosni i pozivamo sve naše mještane i mještane okolnih mjesta da se uključe u akciju i da obnavljaju svoje kažune“, rekla je Jelena Kancijanić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Vodnjan-Dignano.

Uređeni krajolik doprinosi doživljaju prostora

Ideja o sustavnom radu na obnovi kažuna i uređenju prostora razvijala se postupno. Kako objašnjava arhitekt Silvano Orbanić, poticaj su bile prve obnove ambijenta oko crkve sv. Margarete u Vodnjanu, kada je postalo jasno koliko uređeni krajolik doprinosi doživljaju prostora.

FOTO: Kristina Macuka

„Pred 20. let se prvi put dogodilo da je Ministarstvo kulture dalo prve novce za popraviti ambijent oko crkve sv. Margarete tu u Vodnjanu. I to je tada bilo takvo oduševljenje i iznenađenje koliko taj očišćeni revitalizirani ambijent doprinosi toj crkvici koja je bila zapuštena, iz koje je raslo stablo. I onda se vidjelo koliko to znači“, prisjeća se Orbanić.

Ubrzo su počele i radionice suhozidne gradnje, koje su s vremenom postale središnji dio manifestacije. Upravo zahvaljujući toj ustrajnosti kroz godine su ostvareni vidljivi rezultati.

Edukacija, radionice i vožnja vlakićem

Manifestacija i danas okuplja brojne posjetitelje, a program kombinira edukaciju i doživljaj krajolika Vodnjanštine. Posebno je popularna vožnja vlakićem koja vodi do obnovljenih kažuna.

„Ono što nas obilježava svo ovo vrijeme je da smo osmislili vlakić koji uvijek ide nekim drugim putem da proširimo tu sliku gdje se sve nalaze kažuni i obilazimo uglavnom one koji su obnovljeni“, objašnjava Kancijanić.

FOTO: Kristina Macuka

Uz radionice suhozidne gradnje, program uključuje i kreativne sadržaje za posjetitelje. Ove su godine organizirane i likovne radionice za djecu i odrasle, poput radionice Juice & Paint – Oslikaj svoj kažun te Wine & Paint, na kojima su sudionici mogli oslikati motiv kažuna i ponijeti ga kući kao suvenir iz Vodnjana.

Poseban doživljaj za posjetitelje predstavlja i vožnja vlakićem uz priče o Vodnjanštini koje pripovijeda Nonno Sansan.

FOTO: Kristina Macuka

„Ja njima pričam štoriju o suhozidima i o kažunima, ali ne samo to. Vodnjanština je ustvari eko muzej ili muzej na otvorenom. Imamo jako puno kažuna i jako puno suhozida i onda tu oni mogu saznati ča je to suhozid i kako se dela“, pojašnjava Nonno Sansan, odnosno animator Šandor Slacki.

Radionice ključne za očuvanje baštine

Kroz radionice suhozidne gradnje koje vodi majstor od zanata Branko Orbanić su tijekom godina prošle tisuće ljudi, a upravo je edukacija, smatraju organizatori, ključna za očuvanje baštine.

„Nije znanje znanje znati, nego je znanje znanje dati. Sve ča smo tu posijali kroz tih 19 let nije uzalud. Neka su oni jedan mali dio toga ponijeli doma je već puno“, ističe Silvano Orbanić.

FOTO: Kristina Macuka

Dodaje kako se upravo kroz takve inicijative mijenja odnos prema baštini.

„U 20 lit se promijenila svijest i odnos prema baštini. Danas ne bi nikome ama baš nikome palo na pamet da neki porušen ili cijeli kažun samelje kao pijesak za beton. A prije 20, 30 let je to bilo moguće.“

Kažuni kao simbol istarskog krajolika

Grad Vodnjan danas ima najveću koncentraciju kažuna na Mediteranu. Iako su zapuštanjem poljoprivrednih površina mnogi kažuni propadali, zahvaljujući akciji Moj kažun kroz gotovo dva desetljeća obnovljeno ih je tristotinjak, uz pomoć Grada, volontera i brojnih entuzijasta.

FOTO: Kristina Macuka

„Ako ćeš nešto zavoljeti, onda moraš razumjeti. Kad nešto razumiješ, onda to zavoliš. Ako nešto zavoliš, onda to i čuvaš“, poručuje Orbanić.

Kažuni i suhozidi danas više nemaju svoju izvornu funkciju, ali su postali trajni simbol istarskog krajolika i rada istarskog težaka. Akcija Moj kažun – La mia casita zato i dalje pokazuje kako se zajedništvom, edukacijom i ljubavlju prema prostoru može uspješno čuvati kulturna baština.