Borba za očuvanje plemenite periske okupila je znanstvenike, biologe, javne ustanove i građane, ujedinjene s istim ciljem – spriječiti nestanak endema Sredozemnog mora i najvećeg mediteranskog školjkaša.

Nakon što je 2019. zabilježen prvi pomor u Jadranskom moru koji je 2020. zahvatio i Sjeverni Jadran, provodi se projekt očuvanja plemenite periske u Jadranskom moru. Postavljaju se kolektori kojima se prati stanje populacije. Nakon prošlogodišnjeg uspjeha na području Poreča, i ove smo godine očekivali jednako dobre vijesti. Međutim, rezultati su nažalost sve slabiji.

Prošle godine zabilježili smo rekordan broj mladih periski kod Poreča, što nije zabilježeno nigdje u Mediteranu. Međutim, ove godine rezultati su lošiji, a slično je i u drugim dijelovima Mediterana. Jedino su Grci u jednoj laguni pronašli žive male periske, a u venecijanskoj laguni pronađena je jedna mala ljuštura periske. Pretpostavka da je to posljedica sve manjeg broja živih odraslih jedinki koje se mogu razmnožavati u prirodi. Znamo da je ovo ljeto bilo rekordno po temperaturama. Sve su to stresovi koji utječu dodatno na te organizme koji su već imunokompromitirani, kazala je morska biologinja Silvija Kipson.

Međunarodna suradnja u spašavanju plemenite periske

Sandro Dujmović iz javne ustanove Natura Histrica istaknuo je važnost međunarodne suradnje s talijanskim i slovenskim stručnjacima. Usuglasili smo metode postavljanja i vađenja kolektora kako bismo mogli usporediti rezultate. Nažalost, ove godine nitko nije zabilježio značajan uspjeh, ali to ne znači kraj istraživanja. Mi planiramo nastaviti istraživanje i nadamo se da je ovo samo jedna pauza u razmnožavanju i da još ima živih odraslih jedinki koje su otporne na bolest i parazite, kazao je Dujmović.

U očuvanje plemenite periske ulaže se veliki trud, a znanstvenici kontinuirano razmjenjuju iskustva kako bi zajedničkim naporima spriječili njihov nestanak.

FOTO: Marinko Babić

Sandro Dujmović pojašnjava kako je u srpnju u Valenciji održan skup znanstvenika koji prate stanje periski u Mediteranu. Situacija nije nigdje dobra, u Jadranu je ostalo svega 10 do 15 poznatih živih odraslih jedinki. Italija bilježi nešto veći broj, ponajviše u venecijanskoj laguni, dok Španjolska, Grčka i Francuska imaju tek nekoliko populacija. Iako se nismo vratili s dobrim vjestima, mi ne odustajemo. Nadamo se kako je to samo jedna epizoda u životu periske i da će nam budućnost donijeti neke bolje rezultate, govori Dujmović.

Sara Belas, studentica diplomskog studija morske biologije Sveučilišta u Bologni, ovog se ljeta uključila u projekt zaštite periski Kako bih obranila svoj diplomski rad, trebala sam odraditi praksu. Budući da već duže pratim stanje periski u Jadranu i Mediteranu, odlučila sam se uključiti u projekte koji se bave njihovom zaštitom. Tako sam stupila u kontakt sa Sandrom i pridružila se njegovom timu, objašnjava Sara.

Organizmi prikupljeni u kolektoru

Kroz projekt istražuje stanje populacije periski u Jadranu, analizirajući organizme prikupljene u kolektorima koji se postavljaju kako bi se pratila prisutnost ove ugrožene vrste. Većina onoga što nalazimo u kolektorima su školjkaši, domaće i invazivne vrste. Ponekad se nađe i rakova, no ove ih je godine manje nego inače, ističe Sara i pokazuje jedan invazivni školjkaš. Anadara transversa jedan je od invazivnih školjkaša koji je već zabilježen i ove ga godine često nalazimo u kolektorima, dodaje Sara, naglašavajući važnost praćenja ovih vrsta kako bi se shvatili razlozi njihova širenja i utjecaj na lokalni ekosustav.

Invazivni školjkaš Anadara transversa

Važna uloga Aquariuma Pula

Pošto još uvijek nisu izvađeni i pregledani svi kolektori, u Aquariumu Pula nadaju se kako će i ove godine zaprimiti juvenilne jedinke koje se smještaju u prihvatne bazene s posebno pripremljenom i pročišćenom morskom vodom. Jedina su ex situ institucija u Hrvatskoj koja je zadužena za održavanje juvenilnih i odraslih periski na životu.

Naša je misija pokušati razmnožiti odrasle jedinke i dobiti potencijalno rezistentnu generaciju otpornu na parazita Haplosporidium pinnae. Te bismo jedinke kasnije vratili u more kako bi se nastavile razmnožavati, pojašnjava Tamara Sović Čalić iz Aquariuma. Unatoč velikim izazovima, uključujući poteškoće u dobivanju ličinki, Aquarium Pula surađuje sa stručnjacima iz Španjolske, Italije i Japana kako bi razvili učinkovite metode razmnožavanja ove ugrožene vrste.

 

Trenutno u bazenima pulskog akvarija živi sedam juvenilnih periski. Jedna od njih, Morana, proslavila je 1. prosinca treći rođendan. Morana je pozitivna na parazita, ali opstaje već tri godine, što ukazuje na moguću rezistenciju. Šest preostalih jedinki stiglo je u akvarij prije godinu dana. Ukupno ih je bilo 81. Sve su bile zaražene i samo ih je šest preživjelo. Tu je još i šest odraslih jedinki koje su došle iz Venecijanske lagune na kojima se provodi pokušaj reprodukcije, pojašnjava Sović Čalić.

Ronioci imaju vrlo važnu ulogu

U očuvanju plemenite periske važnu ulogu imaju građani, posebice ronioci. Lucio Lorencin iz udruge Eko more Medulin uključen je u projekt očuvanja plemenitih periski od samog početka. Na seminaru za instruktore ronjenja 2019. godine saznao sam da je počeo pomor periski u Mediteranu i da očekujemo kako će se isto dogoditi u Jadranu. Već krajem sljedeće godine zvali su nas iz javne ustanove Natura Histrica da im pomognemo u zaštiti, odnosno ograđivanju živih periski na Stoji. Prva mjera bila je postavljanje plažnih ograda kako bismo spriječili fizičko oštećenje periski. Međutim, to nije bilo dovoljno. Na inicijativu Sandra Dujmovića, Nacionalnog parka Brijuni i Nature Histrice odlučili smo ih zaštititi kavezima u obliku vrše. Koliko znamo, bili smo prvi u Hrvatskoj koji su koristili tu metodu, pojašnjava Lorencin i dodaje kako su se nakon toga u Medulinu aktivnije počeli baviti periskama.

FOTO: Marinko Babić

Nada umire posljednja

Ronilački klubovi ozbiljno su shvatili svoj zadatak i pratili populacije periske na svom području. Lorencin govori kako su na području Medulina od 2020. godine pronašli 12 živih periski koje su redovito obilazili i pratili njihovo stanje. Kako je vrijeme odmicalo, one su odumirale. Posljednja koja je opstala, nalazila se u Vinkuranskoj vali. Bila je velika, odrasla jedinka koja je preživjela prve pomore. Pratilo se njezino zdravstveno stanje i ustanovljeno je kako je zdrava. Zvala se Nada, bila je zadnja periska za koju smo se nadali da će opstati, ali nije.

Iako je Nada uginula, nada među znanstvenicima ne umire. Zajedničkim naporima nastavljaju borbu za očuvanje plemenite periske.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.