Korat, korta, dvorište, okućnica … okosnica je živopisne izložbe “Korat – mjesto koje pamti jezik, prostor, identitet” koja je plod istraživanja običaja, tradicije i kulturne baštine Krnice i Raklja gdje je korat polazna točka.
Otvorenje izložbe 10. travnja 2026. u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli privuklo je brojne posjetitelje svih generacija. Prisutni su uz autoricu Marijanu Valić bili ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Gracijano Kešac, pročelnik za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, ravnateljica škole Krnica Helena Dabo, pročelnica odjela za kulturu i civilno društvo Paola Orlić te načelnik Općine Marčana Predrag Pliško.
Plodonosan rad
„Učenici su uz pomoć svojih roditelja sakupili memorije, tradiciju, običaje, folklor i druge elemente svoga kraja, onih koji se prenose s generacije na generaciju, osobnih momenata unutar toga prostora, ali i ponešto o zavičaju općenito, a pri tome smo koristili vizualne, digitalne i muzeološke metode – fotografiju, kratke opise, izložbe, mikronaracije. Na taj smo način reinterpretirali tradiciju te povezali je s današnjim trenutko gdje je zavičaj, dakako, memorija, pamćenje, ali i mjesto stvaranja i to na način da učenici stvaraju vlastite interpretacije. Tako se rodila poveznica između identiteta, prostora i priče na interdisciplinarni način”, rekla je uoči otvorenja Marijana Valić, inače knjižničarka u školi Krnica.
Kako kaže kako korat nije tek fizički omeđen prostor unutar stambenog okruženja, već slojevito mjesto svakodnevice, pamćenja i kulturne prakse: “Kao dvorište, on pripada funkcionalnoj organizaciji života; kao pojam, on se upisuje u područje identiteta i simboličkog značenja. U tom prijelaznom prostoru između privatnog i zajedničkog oblikuju se obrasci pripadnosti koji nadilaze prostorne i vremenske okvire. On je intimna arhitektura pamćenja, mjesto gdje se dodiruju generacije i običaji. Svaki njegov sloj nosi priču o tome tko smo bili, kako smo živjeli, što smo sačuvali i što prenosimo dalje“.
Dodaje kako se ovdje korat promatra kao mjesto svakodnevnih praksi, bilježi se kao prostorni i društveni zapis obiteljskih odnosa. U tom procesu, materijalni elementi – kamen, tlo, arhitektonska struktura razmatraju se zajedno s nematerijalnim slojevima – jezikom, ritualima, navikama života. Inspirirana književnim i misaonim nasljeđem Mate Balote, izložba preuzima shvaćanje zavičaja kao temeljne identitetske kategorije, prostora koji nadilazi geografiju.
„Fotografije, narativi i svjedočanstva otkrivaju međugeneracijske razgovore i običaje koji korat pretvaraju u prostor ispunjen ljudskom prisutnošću. Izložba usmjerava pogled prema čovjeku kao čuvaru, svjedoku i nositelju sjećanja“, ističe Valić.
I doista, brojni su žitelji toga kraja uživali prepoznajući ljude i mjesta s fotografija, a jedan nam je Ivano ponosno pozirao pored fotografije svoga nonića, tada njegove dobi.
Korat kao simbol konkretnog prostora
Ivona Orlić, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre piše kako je stručno interpretirano uz rječnike i enciklopedije korta/korat ograđeni prostor oko zgrade, odnosno dvorište; ili dvorište je ograđeni prostor oko kuće ili zgrade ili između kuća ili zgrada; dvorište možemo definirati i kao naziv za otvorenu površinu ispred neke kuće ili građevine, ponekad omeđenu zidovima ili drugim građevinama. U slučaju kada je riječ o kući, koristi se i izraz „okućnica“.
Kazivačica iz Banki S. V. (rođena 1974.) objašnjava da je korta danas prostor di se parkiraju auti, kad više ni ni traktora ni blaga.
Kazivač podrijetlom iz Brguca D. I. (rođen 1971.) kazat će da je korta prostor van kuće a da si ipak doma i da je prostor gdje se djeca igraju. Baba bi mu govorila: „Moreš u kortu, ne u selo“.
Korat, korta, dvorište se transformira kroz vrijeme, u ne tako davnoj prošlosti, onu koju mi pamtimo putem suradnika/kazivača, korta je služila i kao prostor druženja, doček gostiju na otvorenom na improviziranom stolu iz razloga što je prostor unutar kuća bio malen. Unutra korte mogla se naći i krušna peć, pokoja voćka, koja je ponekad u nedostatke hrane poslužila i kao objed. Danas se u kortu/ dvorištu kuća za odmor nalazi i ljetna/vanjska kuhinja. Korta je služila i za kolinje, spravljanje črčki/žmariči/čvaraka… Zidovi korte bili su granica privatnog i javnog. Samo bi se rijetki pozivali unutar korte, znalo se i čakulati, ali i donesti bukaletu na zid ako je dovoljno nizak i tu na međi, svaki sa svoje strane, razumijevala se svakodnevica i razvijali su se dobrosusjedski odnosi.
I dan danas prostor korte je dvojak: „protun se lako dopre i pušti svit unutra, ali i zapre“.
Izložba vrijedan doprinos istarskoj etnografiji
„Izložba o kortu, vrijedan je doprinos istarskoj etnografiji, koja kroz terenski rad i fotografije tematizira, analizira, uspoređuje i objašnjava nekadašnji ali i sadašnji život unutar vanjskog tradicijskog prostora doma i njegove transformacije. Korat je važan segment tradicijske arhitekture, koji poprima različita obilježja kroz vrijeme, od prvenstveno komunikacijskog prostora između kuće i gospodarskih objekata, prostora suživota blaga i ljudi, druženja, veselja, objedovanja, primanja u život i svakodnevicu novih ljudi, kao i prostor ispraćaja i mirenja s odlascima. Marijana Valić svojom izložbom nudi i otvara različita etnografska i antropološka čitanja tradicijskog života Istre unutar ponekad ili često zatvorenih istarskih identiteta ljudi, poput korti“, ističe Orlić predgovoru izložbe.
Učenici KUD-a Mate Balota iz škole Krnica svojim su nastupom uveličali program otvorenja, a izložba se u galeriji na pulskom Kaštelu može razgledati do 24. svibnja 2026. godine.
