Uđete li u malo istarsko mjesto, Mutvoran, omeđeno zidinama, na trenutak bi vam se moglo učiniti kao da ste u nekom svijetu za sebe. Ondje se uz kamene kuće nalazi i Župna crkva Sv. Marije Magdalene. Ona čuva vrijedan drveni oltar, jedini takve vrste u Istri, koji je restauriran u Zagrebu.
Konzervatorsko-restauratorski radovi su gotovi, a prema riječima izaslanice ministrice kulture i medija, glavne konzervatorice dr. sc. Višnje Bralić, konzervatorsko-restauratorski radovi na monumentalnom renesansnom oltaru župne crkve u Mutvoranu, kojima su prethodila opsežna restauratorska i povijesno-umjetnička istraživanja, jedan su od najsloženijih projekata izvedenih u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu.
Oltar u duhu talijanske visoke renesanse
Pretpostavlja se da je mutvoranski oltar naručio pulski biskup Altobello Averoldi, zaslužan za obnovu crkve sv. Marije Magdalene dvadesetih godina 16. stoljeća, a iz signature saznajemo da je oltar dovršen 1533. godine. Vrsno rezbareni, bogato pozlaćeni i pažljivo oslikani oltar izrađen je u duhu talijanske visoke renesanse. Ta se estetika iščitava u „matronskim proporcijama” figura, nježnom kontrapostu te finim, laganim draperijama koje decentno prate dinamiku svetačkih likova. U bogatom ikonografskom programu, kiparskom se vrsnoćom izdvajaju skulpture svetica, tumači Ivan Matejčić, koje s dojmljivo klasicizirajućim stavom i draperijom predstavljaju „prave renesansne kipove all`antica”. Naknadnim višestrukim repolikromiranjem poništen je izvorni izgled oltara preoblikovanog u skladu s ukusom kasnijih epoha. Jedino je ostalo nepreslikano središnje polje predele, zaklonjeno kamenim baroknim svetohraništem, čija su izvorna pozlata i polikromija dale naslutiti raskošan izgled mutvoranskog oltara iz radionice Paola Campsa. Nakon što je lokalna zajednica počela s radovima na obnovi crkve, 2009. godine djelatnici
Hrvatskog restauratorskog zavoda proveli su radove izravnog i preventivnog konzerviranja kojima su uklonjeni uzroci ubrzanog propadanja drvenog sakralnog inventara crkve. Prva konzervatorsko-restauratorska istraživanja na glavnome oltaru in situ omogućena su
sredstvima Općine Marčana 2015. godine. Konzervatorsko-restauratorski radovi nastavljeni su u radionici Zavoda u Zagrebu sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Regije Veneto, Istarske županije, Općine Marčana te Osnovne škole Marčana.
Dovršeni 2025. godine, konzervatorsko-restauratorski radovi bili su ponajprije usmjereni na uklanjanje preslika te predstavljanje vrijednog izvornog oslika i pozlate. Izuzetak su obojenja pûti većine skulptura, kod kojih je izvorni sloj oštećen u znatnoj mjeri te je stoga prezentiran preslik iz prve obnove oltara koji je komisijski ocijenjen kao kvalitetan i sličan izvornome.Obavljena je konstruktivna sanacija oltara, rekonstruirani su u drvu oni dijelovi za koje je sačuvano dovoljno podataka o izvornom izgledu (uglavnom ukrasne rezbarene plastike i profilacije arhitekture oltara), dok je na skulpturama izvedena minimalna rekonstrukcija nedostajućih slojeva oslika i pozlate.
Opsežne i vrlo zahtjevne radove na oltaru vodio je Miroslav Pavličić , voditelj Odjela za drvenu polikromiranu skulpturu II. Službe za pokretnu baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda, u suradnji s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima. Ističe se suradnja s prof. Georgijem Fossaluzzom sa Sveučilišta u Veroni, jednim od vodećih stručnjaka za venecijanske drvorezbarske radionice iz 16. stoljeća, koji je sudjelovao u određivanju
smjernica i metodologije konzervatorsko-restauratorskih radova na oltaru. Godine 2021. organizirano je savjetovanje djelatnika Zavoda te djelatnika Konzervatorskog odjela u Puli s renomiranim talijanskim restauratorom Stefanom Scarpellijem, iskusnim u konzerviranju i restauriranju remek-dijela renesansnog slikarstva. Iste godine organizirano je predstavljanje
dotadašnjih radova na oltaru i edukativna radionica za djecu Osnovne škole Marčana. Dijeljenjem specijalističkih znanja s članovima lokalne zajednice, koja je primarni čuvar baštine, nastojalo se pridonijeti dugoročnoj primjerenoj zaštiti toga izuzetno vrijednog renesansnog oltara i nakon dovršetka opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova te
osvijestiti njegovu važnost u oblikovanju lokalnog identiteta.
U lipnju 2025. godine oltar je postavljen na svoje mjesto u crkvi. U tijeku su radovi i na kamenom baroknom svetohraništu koje se nalazilo ispred oltara.
Predstavljanje restauriranog oltara
„Pri prvom pregledu i fotografiranju oltara u crkvi, davne 1998., otkrili smo natpis zakriven
svetohraništem kojim je potvrđeno autorstvo istaknutog venecijanskog kipara Paola Campsa de Bobotija i datacija u 1533. godinu – što je bila potvrda atribucije našeg kolege Ivana Matejčića te važan dodatni poticaj za restauriranje oltara. Prvi pregled demontiranog oltara u Zavodu i stanje promatrano izbliza (2015.) ipak je, unatoč prethodnim uvidima, izazvalo svojevrstan šok, prije svega zbog njegove veličine i radikalnih intervencija i prepravljanja retabla. Napravljen je stoga dugoročan plan radova i aktivnosti po godinama, te su se zahvaljujući podršci i odličnoj suradnji s Vladimirom Torbicom, pročelnikom Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, s institucijama Regione Veneto, kao i s Općinom Marčana, koja je inicirala i podržavala projekt, radovi odvijali prema planu.
Tijekom radova održane su brojne konzultacije s konzervatoricama iz Konzervatorskog odjela u Puli. Iznimno značajna bila je i suradnja s istaknutim talijanskim stručnjacima prof. Giorgiom Fossaluzzo iz Sveučilišta u Veroni i restauratorom Stefanom Scarpellijem iz Firence koji su svojim ekspertnim znanjima doprinijeli rješavanju pojedinih dvojbi i ponekad
donošenju teških odluka“, naglasila je glavna konzervatorica Višnja Bralić prilikom predstavljanja restauriranog oltara 10. listopada 2025. godine u Mutvoranu.
„Temeljita konzervatorsko-restauratorska istraživanja i opsežni radovi na toj vrijednoj i raskošnoj umjetnini iz radionice jednoga od najvažnijih venecijanskih renesansnih drvorezbara Paola Campsa de Bobotija, izvedeni su na Odjelu za drvenu polikromiranu skulpturu u Zagrebu, pod vodstvom kolege Miroslava Pavličića. Osobno i u ime svojih prethodnika tijekom čijih mandata je projekt radova na oltaru započeo i provodio se, istaknuo bih uspješnu suradnju s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske, Istarskom županijom, Regijom Veneto, Općinom Marčana i Osnovnom školom Marčana čijim je sredstvima i brigom za baštinu omogućena obnova oltara, kao i s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima koji su sudjelovali u određivanju smjernica i metodologije konzervatorsko-restauratorskih radova na oltaru“, rekao je ravnatelj Hrvatskog
restauratorskog zavoda Boris Mostarčić.
Župan Boris Miletić izrazio je zadovoljstvo što je Istarska županija financijski doprinijela realizaciji ovog projekta, a uputio je zahvalu i resornom Ministarstvu te Regiji Veneto.
„Svaka zajednica, pa tako i naša Istra, ako drži do sebe mora njegovati svoju prošlost i tradiciju. Drago mi je što je Istarska županija, prema recentnim istraživanjima za 2024. godinu, bila vodeća u Hrvatskoj po izdvajanjima za kulturu po glavi stanovnika. Navedeno najbolje govori koliko su nam kultura i zavičajnost važni. Nastavit ćemo i dalje čuvati našu
baštinu i naše korijene – to je naš DNK. Kultura i baština naše su iznimno vrijedno bogatstvo i naš ponos, a n naša je odgovornost o njima brinuti“, rekao je župan dodajući da ga raduje svako ulaganje u kulturu.
Zadovoljstvo projektom restauracije izrazio je i načelnik Općine Marčana Predrag Pliško:
„Izrazito smo ponosni na vrijedno restaurirani glavni oltar crkve sv. Marije Magdalene u Mutvoranu. Restauracijom oltara dodatno su oplemenjeni napori Općine Marčana da se crkva u Mutvoranu dovede u reprezentativno stanje kakvo i zaslužuje. Općina će i dalje poticati i sufinancirati radove na uređenju i zaštiti kako same crkve, tako i mjesta Mutvoran. Zahvaljujemo Osnovnoj školi Marčana, Istarskoj županiji, Regiji Veneto, Hrvatskom restauratorskom zavodu te Ministarstvu kulture i medija na pomoći i suradnji.“
Potpisani i datirani impozantni dvokatni glavni oltar mutvoranske župne crkve djelo je Paola Campsa de Bobotija, jednoga od najvažnijih venecijanskih renesansnih drvorezbara. Izuzetno bogata i uspješna produkcija njegove radionice može se pratiti od 1497. do 1534. godine.
Sudeći prema potpisanim i pripisanim djelima te opsežnim arhivskim podacima, Campsa je imao velik broj suradnika, a procjenjuje se da je u tom dugom razdoblju u radionici moglo biti izrađeno čak 185 oltarnih cjelina. Skupocjeni oltari isporučivani su naručiteljima diljem
Mletačke Republike, a u velikom se broju kao naručitelji javljaju i pojedinci i vjerske zajednice duž istočnojadranske obale.
