Prije 202 godine u Puli je rođen Pietro Ciscutti, čovjek koji je sav svoj imetak potrošio na svoj grad. Riječ je o velikom dobrotvoru, meceni, humanitarcu i osobi koja je zadužila grad, ne samo ulaganjima u materijalna dobra, nego i duhovnu obnovu grada i njegovih građana.
Ne čudi stoga što je novoobnovljena, Velika dvorana Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, 2022. godine dobila njegovo ime, a svoja će vrata, osam mjeseci od uređenja, otvoriti na Dan Grada Pule, 5. svibnja.
Kako nam je rekao povjesničar Andrej Bader, koji je o Ciscuttiju pisao za web stranice INK, filantropi poput njega bezrezervno su voljeli Pulu i svakako im treba odati počast, što to se, smatra, nerijetko i nedovoljno radi.
Bogata biografija
Ciscutti se rodio 18. veljače 1822. u Maniagu kraj Udina. Bio je kovač po struci koji je s 25 godina došao u Pulu i zaposlio se u ljevaonici metala u pomorskoj bazi Austrougarske mornarice. Ubrzo je otvorio svoju privatnu radionicu i ljevaonicu, a kao dobar obrtnik, izuzetno cijenjen od vojnih vlasti, počeo je izrađivati metalne strukture za izgradnju arsenalskih hala. Njegovo poduzeće gradilo je ceste i komunalnu infrastrukturu, obnavljao je stare i gradio nove kuće koje bi iznajmljivao ili prodavao. Izgradio je naselje Portarata, Danteov trg i dio Kandlerove ulice.
Godine 1851. izgorjela je zgrada Augustinskog samostana odmah uz crkvu Gospe od milosrđa. Tri godine kasnije, Ciscutti je obnovio crkvu, a pored nje podigao lijepo, veliko zdanje – prvo moderno kazalište u Puli – Teatro Nuovo.
Ovako je to prenio tadašnji list “L’ osservatore Triestino”:
„Noć 26. prosinca 1854, ostat će zapamćena. Otvoren je Teatro nuovo. Kratko je ovo bilo mjesto prepušteno ruševinama požara jer je marljivost gospodina Pietra Ciscuttija, gotovo čarolijom, podigla veličanstvenu zgradu. Otvorenje bilo je veselo i sjajno: brojna publika kao snena divila se dijelu Pietra Ciscuttija koji je davši Puli kazalište okitio je najcjenjenijim draguljem. Ne postoji izraz kojim bismo mogli opisati hvalu za ovaj spomenik preporodu ovog grada.“
Teatro nuovo bilo je mjesto na kojem su se izvodile opere, dramske predstave sa vojnim orkestrom, organizirali nezaboravni dočeci novih godina. Svaka je loža imala je svog zakupca od strane plemićkih pulskih obitelji, a poseban događaj dogodio se 9. prosinca kad je kazalište posjetio car Franjo Josip.
Porastom stanovništva rasla je i potreba za kazalištem. Građani su hrlili u kazalište kako bi gledali predstave o kojima bi pričali danima nakon. Pietro Ciscutti tada je odlučio Puli darovati novo, još veće kazalište.
Novo kazalište
Politeama Ciscutti, velebno zdanje mladog tršćanskog arhitekta Ruggera Berlama, smješteno na parceli preko puta Marine Casina, današnjeg Doma hrvatskih branitelja i mamilo je uzdahe prolaznika koje je na oduševljenje građana prvi puta otvoreno 2. prosinca 1880. godine, godinu dana prije svečanog otvorenja.
Naime, na trgu pored tržnice održavale su se cirkuske predstave. Veliki šator koji su podigle putujuće trupe zahvatio je veliki požar te se predstave nisu više mogle održavati. Budući da je to bila omiljena zabava građana, Pietro Ciscutti dozvolio je da se održe cirkuske predstave u Politeami Ciscutti te otvorio svima vrata da pogledaju unutrašnjost prije svečanog otvaranja.
U rujnu 1881. svečano je otvorena Politeama Ciscutti Marchettijevom operom “Ruy Blas”, Verdijevom “Traviatom i Rigoletom” te Donizzetijevim “Poliutom”. Cijela Pula prisustvovala je ovom trenutku. Nadvojvoda Stefano i Princ od Toskane pratili su operu do kraja.
Ciscuttijeva ideja i želja da Pula dobije Politeamu dostojnu prijestolnice bila je ostvarena. Otvoreno je mjesto u kojem 2000 gledatelja može uživati u zaboravu svojih svakodnevnih problema.
Godine koje su uslijedile bile su pune uspjeha. Na sceni Politeame Ciscutti gostovale su opere najpoznatijih talijanskih kazališta, održavali su se maskenbali i dobrotvorne svečanosti čiji je prihod Ciscutti uvijek donirao u humanitarne svrhe.
Pietro Ciscutti preminuo je 1890. godine nakon kratke, ali snažne bolesti. Ljudi su ga opisivali kao dobrog čovjeka čija ga je velikodušnost dovela do bankrota što je i ubrzalo njegovu bolest.
Pokopan je u krugu obitelji na gradskom groblju, a riječi sućuti stizale su od svih kojima je Ciscutti za života pomogao. U svečanoj povorci njemu u čast hodali su viceadmiral Pinter, kapetan de Conti, gradonačelnik Rizzi, svi poglavari civilnih i vojnih vlasti, radnički savez, crveni križ te gotovo cijela Pula.
„Ako je ovaj čovjek, da se narodski izrazimo, zaradio milijun – više od tog milijuna uložio je u Pulu. Bio bi mukotrpan posao nabrojati dobrobiti koje je podijelio svim društvenim slojevima. Sve što je lijepo u Puli, njegovo je djelo“, donosi “L’Eco di Pola”.
