Kako bi se istražila i prezentirala tehnika izrade žbuka u povijesti te uspostavila baza sigurno datiranih lokaliteta, izrađena je digitalna baza žbuka koje su se koristile u gradnji te u pripremi mozaika i zidnih slika na različitim lokalitetima nastalima od antike do današnjih dana.
S njima se potom mogu usporediti novoizuzeti uzorci, a sve u sklopu već postojeće online baze koju održava Povijesni i pomorski muzej Istre-Museo storico e navale dell’Istria pod nazivom PATRIMONIO CULTURALE ISTRIANO. Osim izvornih žbuka, u katalogu naziva „Žbuke kroz vrijeme – istarska povijest u rukama zidara“ tretirane su i žbuke 19. i 20. stoljeća koje su korištene u restauraciji povijesnih građevina, a koje danas smatramo također važnim podatkom u analizi građevinskih slojeva te valorizaciji kulturnih dobara.
U bazu uneseni prvi uzorci
U prvoj fazi izrade kataloga uneseno je sedamdesetak uzoraka te izrađeno sedamdeset kataloških jedinica s nekoliko relevantnih lokaliteta u Puli, Vodnjanu, Žminju, okolici Vrsara i Poreču. Katalog se već proširio i van Istre s oglednim primjerom antičke cisterne u Lumbardi na otoku Korčuli.
Sunčica Mustač, povjesničarka umjetnosti i voditeljica Kuće fresaka u Draguću rekla nam je da su htjeli istražiti kako su zidari u prošlosti zidali, koji su mort koristili za zidanje, koju žbuku za žbukanje i može li se potom ta stara tehnika kopirati te može li se iz nje naučiti. Uz to, htjeli su vidjeti mogu li kao povjesničari uspostaviti vezu s njihovim datacijama, istraživanjima, vezu s kemičarima, arheolozima kako bi vidjeli relaciju tehničkih žbuka i njihovih analiza.
„Cilj je obuhvatiti kulturna dobra izvan muzeja. Naime, sad je tendencija da se i pokretna kulturna dobra čuvaju na mjestima s kojih su potekla, pogotovo je to slučaj sa zidnim slikama, mozaicima i žbukama“, rekla je.
Prije godinu dana priključila im se kemičarka Tea Zubin Ferri iz obrta Archeolab koja im je pomogla otkriti o kakvim je materijalima riječ. Kako pojašnjava Mustač, tehnika izrade je dosta složena i da bi mogli odrediti kako analizirati to kulturno dobro trebaju im i druge struke; restauratori, konzervatori, kemičari, arheolozi…
Sad su u prvoj fazi izrade kataloga u kojoj uz Povijeni i pomorski muzej Istre, sudjeluje i Arheološki muzej Istre, Hrvatski restauratorski zavod, Archeolab i ostali restauratori.
Do sad imaju 80 uzoraka uzetih s deset lokaliteta unesenih u bazu na web stranici Muzeja, pod rubrikom lokacije, Kuća fresaka u Draguću. Tu su izbornici i katalog unesenih žbuka tj. lokaliteta.
Ideja je staviti što više uzoraka da bi svi stručnjaci imali od toga koristi, pojašnjava Mustač. Korist baze je i ta da se može utvrditi izvorni oslik i na odgovarajući način restaurirati neki objekt.
Analizirani vrijedni objekti
Crkva Sv. Foške kod Žminja jedna je od do sad analiziranih. „Dobra je za ovakve analize jer nije toliko istražena. Prilikom unošenja u bazu upisujemo poziciju lokaliteta, materijal i metodu ispitivanja te osnovni opis uzoraka“, kaže Mustač.
Ideja je da prilikom analize keramičarka surađuje s arheologom, da se zajednički rade presjeci i opisi. Baza nije ograničena samo na srednji vijek nego su uzeti uzorci i s objekata od antike do 20 st. pa tako i s kupališta Stoja.
„Želja nam je da se što više institucija i istraživača uključi u naše istraživanje te da uključimo i istraživanje pigmenata korištenih na zidnom slikama što bi bilo jako korisno jer je tehnika zidnog slikarstva ona s kojom nismo dovoljno upoznati“, ističe Mustač.
Tome, kaže, treba težiti zajedničkim naporom. Naime, analizama se dolazi do jako zanimljivih podataka. Tako su, primjerice, otkrili da na dosta istarskih fresaka nisu korišteni samo pigmenti nego i plemeniti materijali – zlato i biseri.
Projekt od izuzetne važnosti
Tina Zubin Ferri jako je entuzijastična zbog rada na ovom projektu zbog njegove izuzetne važnosti. Tijekom godina rada prikupila je veliku bazu žbuka koja je restauratorima korisna i važna kako bi neke povijesne građevine mogli obnoviti.
„Žbuku čovjek mora izraditi tako da pomiješa određene materijale, ovisi o lokaciji gdje je rađena i o majstoru kakva će ona biti. Žbuke često izdaju tko je kako radio i što je znao, odražavaju taj moment izrade te se putem žbuke može vidjeti kako je neka građevina nastala i s kojom funkcijom“, ispričala nam je Zubin Ferri.
S obzirom na to da žbuka odražava dostupnost materijala i mentalitet graditeljstva u određenom periodu ili na tom teritoriju, sreća je da se one danas sve više cijene i analiziraju.
To su vezivne smjese s kojima se vežu kamen ili cigla kako bi se nešto sagradilo, zaštitilo ili dekoriralo građevinu. Bezbroj je mogućnosti u omjeru materijala, pa raznolike vrste žbuka imamo na različitim građevinama, ovisno o teritoriju na kojem se nalaze.
Za njihovu izradu prvo se koristila glina, potom vapno i gips, a danas je to uglavnom cement. Rimljani su to doveli to do savršenstva, koristili su točno određene mješavine za određene strukture, čak se i voda pomno birala za izradu žbuke. Koristio se usitnjeni kamen, dlaka, slama i drugi biljni materijali, pa čak i jaja.
„Danas se žbuke istražuju svjetlosnom mikroskopijom, električnom mikroskopija i drugim metodama kojima možemo vidjeti zašto neka žbuka propada, fazu gradnje i definirati njenu funkciju“, pojašnjava Zubin Ferri.
Stoja joj je zanimljiv projekt jer su na tom starom pulskom kupalištu moderne žbuke s puno slojeva i različitih materijala koje je teško rekonstruirati. No to je potrebno učiniti da bi se vidjelo kako će se to restaurirati.
Kaže kako je analiza timski posao: „Kemičar dobije input od restauratora i onda dalje radi pomne analize. Žbuka je kao neki kaput koji se može zamijeniti, gdje fali se potuče i zamijeni. Ona je u startu žrtveni materijal, tako je zamišljen.
Na kraju je rekla kako imaju još štošta istražiti kada su žbuke u pitanju te dodala: „Neke građevine stoje još dan danas zato što je netko znao napraviti dobru žbuku“
Vrlo obimna i detaljna prezentacija vrijednog digitalnog kataloga povijesnih žbuka, maltera i podnica održana je u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre pred brojnim zainteresiranim stručnjacima, a pročelnik za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Vladimir Torbica tom je prilikom pohvalio rad na projektu i angažman Sunčice Mustač.
Katalog je projektirao pulski FWD d.o.o., a projekt su podržali Konzervatorski odjel u Puli, Arheološki muzej Istre u Puli, Hrvatski restauratorski zavod, Zaklada Adris i Odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije.
