Ovostoljetna slika Istre su uglavnom zapuštene poljoprivredne površine, divljina koja seže do samih kuća, vila, apartmana i blještavih bazena. U takvom, politika kaže, održivu razvoju, divlje svinje pohode gradske ulice, galebovi kradu sendviče iz ruku, čagljevi zavijaju u gradskim parkovima. Neki poljoprivrednici zbog šteta od divljači odustaju od stoke, sadnje i sjetve.
Sve više šteta od divljači
Nitko danas ne poriče kako su se na svijetu, naravno i u našem istarskom mikrokozmosu dogodile goleme promjene. U ovom stoljeću ne postoje četiri godišnja doba, blage su zime gotovo bez leda, vruća ljeta, neravnomjeran je raspored oborina… Sve se to značajno odražava na floru i faunu, na biljke, životinje i ljude. Gradovima lutaju divlje svinje, izvangradskim područjima zavijaju čagljevi, pohode nas medvjed i vuk…
Kako objašnjava Gracijano Prekalj, posljednjih desetljeća sve je više zapuštenih površina, što stvara idealne uvjete za divljač.
„Činjenica je da je posljednjih dvadesetak godina naše područje sve više zapušteno. Sve je manje poljoprivrednih aktivnosti, a sve više šikara i neobrađenih površina koje se nalaze do samih naselja. To je idealno mjesto za skrivanje krupne divljači i predatora“, kaže Prekalj.
Dodaje kako broj krupne divljači stalno raste, ponajprije divljih svinja i jelenske divljači, a za njima dolaze i predatori.
„Čagalj se u posljednje vrijeme potpuno udomaćio na našem području. Ima dovoljno hrane, prije svega u divljači, ali i u domaćim životinjama, posebno sitnoj stoci poput ovaca i koza. Sve ga je više, naročito u južnom dijelu Istre, ali i u drugim dijelovima gdje radi velike štete“, upozorava.
Stočari na Ćićariji u borbi s predatorima
Kvarnar kvarnari, jedinica za brojanje ovaca na prostranoj Ćićariji, gotovo se zaboravila. Tek je nekoliko stočara prepušteno borbi s čagljevima, zaštićenim vukovima, pa i medvjedom.
Stočar Branko Zlatić kaže kako su gubici kroz godine veliki.
„Mi smo s uzgojem ovaca počeli 1999. i do sad su nam nestala barem tri stada od po 120 ovaca. Što od čagljeva, što od vukova, što medvjeda“, kaže Zlatić.
Prisjeća se kako su nekad veći problem bili vukovi, dok su danas češći čagljevi.
„Vuk zna skinuti sedam ili osam ovaca odjednom, ali ih barem odmah zakolje. Najveće zlo su čagljevi koji ih napadaju i muče dok ne uginu. To je strašno“, govori.
Dodaje kako su naknade za štete godinama bile male, a za isplate se čekalo dugo.
„Nekad smo dobivali oko dvjesto kuna za jednu ovcu. A janjac je vrijedio 600 ili 700 kuna. To je na neki način bila i uvreda. Danas više ni ne prijavljujem štetu jer nema smisla“, kaže Zlatić.
Dolina Mirne – dolina nutrija
Dolina Mirne, nekad najveća i najplodnija istarska njiva, danas je dolina nutrija. Ta nekada alohtona, danas potpuno udomaćena divljač pravi goleme štete ne samo na tisuću hektara donje Mirne, već diljem Istre. Širi se, kako joj i ime kaže, kao afrički divovski štakor.
Diego Lubiana, poljoprivrednik iz doline Mirne, upozorava kako ove životinje uzrokuju velike probleme.
„Iako su na prvi pogled simpatične, stvaraju velike probleme na ovom području. Uvezene su iz Južne Amerike zbog krzna, a danas ih ima sve više“, kaže.
Nutrije, dodaje, kopaju kanale, oštećuju nasipe i uništavaju poljoprivredne kulture.
„Moramo svi zajedno, lokalne samouprave, lovci i građani, pokušati kontrolirati njihov broj jer u suprotnom štete postaju sve veće“, upozorava.
Samo prije desetak godina, kolegica Kristina lutala je od Antenala gotovo do Ponte Portona tražeći barem jednu nutriju koja će svjedočiti njihovoj nazočnosti. Dolazila je u ranu zoru i kasni suton. U četvrtak, 5. ožujka 2026. godine u po dana beštije su neometano plivale kanalima.
Lubiana upozorava kako se nutrije vrlo brzo razmnožavaju.
„Dovoljan je jedan par. Ako imaju hrane, tijekom godine njihova populacija naglo raste. Jedino rješenje je kontrola broja, prvenstveno odstrjelom“, kaže.
Maslinike ugrožavaju divlje svinje i jelenska divljač
Netko će kazati: prijavi se u lovačko društvo, budi lovac jer divljač bježi čim osjeti miris puške i baruta. E, nije baš tako.
Lovac i maslinar Vilim Jakša kaže kako je broj divljih svinja u velikom porastu.
„Mi kao lovci interveniramo koliko možemo, ali problem je što ih je jako puno i brzo se razmnožavaju“, kaže Jakša.
Divlje svinje, dodaje, prave veliku štetu na maslinicima jer prekopavaju zemlju.
„Ruju i kopaju teren pa ne možemo prolaziti ni s traktorom. To je najveća šteta, posebno u mladim maslinicima“, objašnjava.
Nikola Zidarić dodaje kako probleme stvaraju i druge vrste divljači.
„Srneća divljač jede lišće, a jelenska rogove čisti o granama pa ih lomi. Veliki je to problem“, kaže Zidarić i dodaje kako se bore na sve moguće načine, ali bezuspješno.
Električni pastir je humana i možda učinkovita prepreka divljim svinjama, jelenskoj i srnećoj divljači. Možda?!
„Prvih deset godina imali smo snažan električni pastir oko cijelog maslinika. Kasnije smo ga maknuli jer su masline narasle, ali sada se opet borimo s divljači“, kaže Zidarić.
Dodaje kako repelenti zasad ne daju željene rezultate.
„Koristimo razne repelente koji se mogu naći na tržištu, ali rezultati su dosta slabi“, kaže.
Štete i u povrtnjacima
Teški boj s divljači vodi i Silvano Bartolić iz Fuškulina. Njegove ulike su gotovo u porečkoj turističkoj zoni. Raskopano, poglojeno, oštećeno. Što sve ne čini da obrani svoje povrće. I žica i mreža i repelenti… ne pomaže.
„Iz godine u godinu sve je više divljači koja nam radi štete na kulturama, od lubenica i dinja do pomidora“, kaže Bartolić.
Dodaje kako mu je lovačko društvo iz Vrsara ustupilo na korištenje električni pastir, a po potrebi mu daju i repelent ili ga sam kupi.
„Ove zime sam uspio zaštititi oko 70 posto povrća, a 30 posto je divljač uništila. Osim njih, tu su i posjetitelji na dvije noge koji veselo posjećuju naše poljoprivredne površine“, kaže Bartolić te dodaje kako se od takvih posjeta štititi kamerom i upozoravajućim tablama.
Ističe kako se proizvođači, uz sve to, bore i s prekupcima zbog kojih kupci sve manje vjeruju pravim proizvođačima.
Sve više naleta na divljač na cestama
Uz to što divljač pravi štete u vrtovima i na poljima, golema je opasnost i na našim sve prometnijim cestama. Putuju ljudi, ali kreće se i divljač.
Prema podacima koje iznosi Gracijano Prekalj, broj naleta vozila na divljač u porastu je.
„2024. godine bilo je evidentirano 715 naleta vozila na divljač, a 2025. čak 946. To je ogromno povećanje“, kaže.
Najčešće strada srneća divljač, zatim divlja svinja.
„Velik broj divljači znači i veći broj nesreća. Kada životinje imaju idealne uvjete za život, teško ih je svesti na biološki minimum“, upozorava.
U priči o borbi čovjeka i beštija za sada nema pobjednika. Malo je uspješan lukavi čovjek, a malo gladna životinja. Borba će polako postati rat jer divljači će biti sve više, a poljoprivrednih proizvođača sve manje.
