Od 2000. godine u Centru za oporavak morskih kornjača Aquarium Pula spasilo se više od 200 kornjača. U Hrvatskoj je upravo pulski centar prvi takve vrste u našoj državi. Ondje se liječe ozlijeđene ili bolesne kornjače koje se potom puštaju natrag u more.
Ovo ljeto bilo je jedno od zahtjevnijih za Centar za oporavak morskih kornjača Aquarium Pula. U samo mjesec i pol dana zaprimili su dvadeset mladih kornjača, sve sa sindromom iscrpljenosti.
Mnoštvo dolazaka
„Od 23. svibnja u Aquarium Pula stiglo je 20 glavatih želvi, od čega, na žalost, sedam jedinki nije uspjelo niti započeti rehabilitaciju i nije preživjelo. Ostale se dobro oporavljaju“, rekla nam je Karin Speich iz Aquariuma dodavši kako će ih osam biti pušteno u more 19. rujna u 12 sati. Zbog ozljeda ili jer su još jako male, preostale će prezimiti kod njih u Aquariumu.
Nepoznat uzrok iscrpljenih juvenilnih kornjača
Slučajevi iscrpljenih juvenilnih kornjača, s izraženim obraštajem rakova vitičara, povremeno se bilježe u sjevernom Jadranu još od 2009. godine, no njihov točan uzrok još uvijek nije sasvim razjašnjen.
Kako nam je rekla Spiech, prema istraživanjima iz 2017. i 2023. godine, prisutnost velikog broja nametnika kopepoda Balaenophilus manatorum i vitičara Platylepas hexastylos na tijelu kornjača izaziva otvorene rane i čireve, stoga su djelatnici Aquariuma uzeli uzorke epibiontske faune (životinja koji žive na koži i oklopu morskih kornjača) kako bi determinirali prisutne vrste i saznali više.
Pojašnjava kako sindrom iscrpljenosti i meka koža te oklop mladih stadija kornjača olakšavaju ličinkama rakova vitičara kolonizaciju njihova tijela, gdje se dalje razvijaju u odrasle oblike s čvrstim ljušturama.
Neke vrste vitičara žive komenzalski, što znači da ne štete kornjačama. Njima pogoduje mobilnost kornjače jer im omogućuje zaštitu i prijenos u nova, hranom bogatija područja. Vrste koje žive nametnički, poput Balaenophilus manatorum, hrane se keratinom iz kože morskih kornjača, pri čemu izazivaju bolne lezije i infekcije.
Gusti pokrov vitičarima može također biti posljedica povećanog broja njihovih ličinki u moru, čemu pogoduju visoke temperature, iako je ovu pretpostavku potrebno dodatno potvrditi znanstvenim istraživanjima.
Inače, vitičari su maleni rakovi koji se u moru pričvršćuju na tvrde površine poput stijena, brodova, ali i morskih životinja. Iako njihova prisutnost na kornjačama može izgledati bezazleno, u stvarnosti često ukazuje na ozbiljne zdravstvene probleme. Naime, zdrava morska kornjača stalno je u pokretu, pliva, roni, izranja i prelazi velike udaljenosti, čime sprječava dugotrajno zadržavanje vitičara na svome tijelu. Kada je kornjača prekrivena vitičarima, to obično znači da je oslabljena, ozlijeđena ili bolesna, da se predugo zadržavala pri dnu mora ili da više ne može normalno plivati.
U takvom stanju njezin oklop postaje pogodna podloga ne samo za vitičare, već i za alge, školjke i druge organizme. Velike nakupine ovih nametnika dodatno otežavaju kretanje, povećavaju otpor u vodi i mogu izazvati iritacije, pa čak i oštećenja kože i oklopa. Osobito se često skupljaju na ranama, gdje je tkivo već oslabljeno.
Aquarium Pula u suradnji s talijanskom udrugom Fondazione Cetacea, čije je oporavilište od sredine lipnja primilo 20 kornjača u sličnom stanju, razmjenjuju informacije te su, primjenjujući istu metodologiju, prikupljali uzorke obraštaja i tkiva kako bi saznali više o točnom uzroku iscrpljenih juvinalnih glavatih želvi.
Tek kod nekih su, kaže, našli viruse i ne znaju još točno što se s njima događa.
Mlade jedinke – juvenilne želve
Kako doznajemo iz Aquariuma Pula, juvenilne kornjače su mlade jedinke koje, nakon izlijeganja iz jaja, prve godine života provode u otvorenom moru. Tijekom tog razdoblja nošene su morskim strujama i hrane se planktonom. Kasnije se približavaju obalama te se spuštaju na morsko dno.
Jedinke s duljinom oklopa većom od otprilike 40 cm, koje žive pri dnu i hrane se pridnenim organizmima, nazivamo subadultnima.
Odrasli stadij započinje u dobi od 20 do 30 godina, kada kornjače dosegnu spolnu zrelost i započinju razmnožavanje. U toj fazi migriraju na velike udaljenosti u potrazi za partnerom. Razmnožavanje i polaganje jaja se odvija u blizini pješčanih plaža u područjima gdje su se i same izlegle.
Iako se ovakve pojave povremeno ponavljaju, rast brojnosti glavatih želvi u Jadranu upućuje na to da one trenutno ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju populaciji. Ipak, svaka jedinka koja se zaprimi u Oporavilište shvaća se s punom odgovornošću te joj se pruža svakodnevna njega i skrb.
Jadran je dugo bio poznat isključivo kao važno hranilište za juvenilne i subadultne morske kornjače, ali ne i kao njihovo gnjezdilište. Međutim, od 2020. godine poznato je da se one sporadično gnijezde na području Albanije, a od prošlog mjeseca i na području ušća rijeke Bojane u Crnoj Gori. Stoga je moguće da jedinke u pulskom Oporavilištu potječu iz Jadrana, ali i da su u sjeverni Jadran migrirale iz drugih dijelova Sredozemnog mora, što je uobičajeno tijekom potrage za hranom. U planu je provođenje genetskih analiza kako bi se preciznije utvrdilo njihovo geografsko podrijetlo. Valja napomenuti da je kod rijetkog broja jedinki u bazama podataka zabilježeno točno mjesto izvaljivanja, što otežava konačnu potvrdu jesu li se jedinke pristigle u Oporavilište izvalile u Jadranu.
Za kraj donosimo upute za slučaj da pronađete morsku kornjaču koja je letargična, ima ozljede, obraštaj algi ili vitičara, plastiku na tijelu ili ne može zaroniti.
Dojavite pronalazak na broj telefona Aquariuma: 052 381 402. Ako možete, prenesite je na obalu. Kornjaču primajte isključivo za oklop i ne približavajte ruke njezinim ustima. Iako nisu agresivne, mogu vas ugristi ako se osjećaju ugroženo. Položite je na mirno mjesto, u sjenu i zavjetrinu. Ako je moguće, stavite je u plastični kontejner s mekanom podlogom na dnu. Oklop prekrijte mokrim ručnikom. Oslobodite nosnice te održavajte glavu i oči vlažnima do dolaska tima iz Centra. Ako postoje krvareće rane, nježno ih omotajte zavojem ili čistim ručnikom. Ograničite kretanje ljudi oko kornjače kako biste minimalizirali stres.
