Uoči još jedne ljetne sezone prigodno se obilježava Svjetski dan mora i oceana. Naime, svake godine 8. lipnja prilika je da se podigne svijest o važnosti oceana i morskog okoliša, te da se upozori na potrebu njihova očuvanja. Posebno je to bitno u ljetnim mjesecima kada velik broj turista „okupira“ mnoge obale i nerijetko ih ostavlja onečišćenima.
Svjetski dan oceana proglasili su Ujedinjeni Narodi 8. lipnja kao priliku da se svake godine prisjetimo važnosti oceana i njegovih stanovnika te upozorimo na razaranje i pustošenje morskih prostranstava od strane čovjeka.
Važno je probuditi svijest o potrebi očuvanja morskog okoliša i mora kao o bitnoj sastavnici našega života na planetu jer svjetski oceani pokrivaju 98 posto površine našeg plavog planeta i glavni su čimbenik održavanja prirodne ravnoteže. Oni generiraju najveći dio kisika koji dišemo, reguliraju našu klimu, pročišćavaju vodu koju pijemo, nude nam farmakopeju potencijalnih lijekova i još mnoštvo toga.
Kao međusobno povezane vodene mase na Zemljinoj površini, oceani povezuju sve ljude, a upravo zbog čovjekova djelovanja, sve su ugroženiji. Oceanima najviše prijeti industrijski otpad za koji je odgovoran isključivo čovjek. Prema UNESCO-u, oceani su pluća Zemlje, a ujedno su i nezamjenjivi izvor vode i hrane te važni za ukupnost i održanje života na planeti.
Prema Strategiji EU za bioraznolikost do 2030., cilj je zaštititi najmanje 30 posto morskih područja EU-a, odnosno 10 posto strogo zaštititi jer su zdravi oceani preduvjet rješenja klimatske krize.
Otok smeća
Veliki pacifički otok smeća zastrašujuća je činjenica koja nas pogađa. Naime, taj otok raste još od kraja osamdesetih godina i sastoji se od ogromnih nakupina plastike i ostalog otpada u sjevernom dijelu Tihog oceana. Otok smeća postao je simbol globalne plastične krize.
Organizacija The Ocean Cleanup provodi značajne napore kako bi se očistilo ocean i do sad su izvukli 385 tona plastičnog otpada.
Veliki problem je priljev plastike iz rijeka. Prema podacima te organizacije, 1000 najzagađenijih rijeka uzrokuju oko 80 posto kontaminacije svjetskih voda. Rijeke poput onih u Maleziji, Indoneziji i Gvatemali ključne su za njihov program, a na popisu se nalaze i pet rijeka s ušćem u Jadranu.
U Hrvatskoj je riječ o rijeci Neretvi, za koju procjenjuju da godišnje u more izbaci oko 125 tona plastike.
Jadransko more uočava se s nizom prijetnji
Povodom Svjetskog dana mora i oceana o ovoj problematici razgovarali smo s Nevenom Ivešom, višim asistentom na Fakultetu prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli koji kaže kako se u suvremenom kontekstu, Jadransko more suočava s nizom prijetnji koje ozbiljno narušavaju stabilnost njegova ekosustava: „Unatoč visokoj dostupnosti informacija te neosporno ključnoj ulozi koju more ima u regulaciji klime, primarnoj proizvodnji, stvaranju kisika, prehrambenom lancu i razvoju gospodarstva, razina oceanske pismenosti na nacionalnoj razini ostaje niska. Posljedica takve situacije ogleda se u neodgovornom i neracionalnom korištenju morskih resursa, pri čemu su posebno ugroženi osjetljivi obalni ekosustavi“.
Napominje kako se među najistaknutijim prijetnjama ističu se misije štetnih tvari iz kopnenih izvora, ispuštanje kaljužnih i otpadnih voda s plovila, osobito izraženo u Jadranskome moru zbog nedostatno definirane zakonodavne regulative, te sve prisutnija prekomjerna eksploatacija obale.
No Iveša veli kako svatko od nas kao pojedinac može pomoći: „Svaki pojedinac može imati važnu ulogu u očuvanju ekosustava Jadranskog mora. Održivo ponašanje i odgovorno korištenje resursa mora postati dio svakodnevne prakse, kako bi se sačuvala biološka raznolikost i osigurala dugoročna stabilnost morskog okoliša“.
Primjeri dobre prakse uključuju korištenje ekološki prihvatljivih sredstava za čišćenje, kako bi se smanjilo unošenje štetnih kemikalija u morski sustav te izbjegavanje sidrenja na livadama morskih cvjetnica poput posidonije, koje su ključne za ravnotežu obalnog ekosustava. Odgovorno zbrinjavanje otpada, uz dosljedno odvajanje i odlaganje na za to predviđena mjesta, također ima značajan utjecaj na smanjenje onečišćenja mora.
Nadalje, poticanje konzumacije invazivnih vrsta može pridonijeti regulaciji njihova širenja koje ugrožava autohtonu faunu i floru. „Uspostava zona potpune zaštite, u kojima su ljudske aktivnosti privremeno ili trajno isključene, omogućuje regeneraciju ekosustava i obnovu ribljeg fonda. Dodatno, smanjenje opterećenja na lučku infrastrukturu, uvođenje jasnijih pravila i pojačana kontrola ponašanja na moru, posebno u turističkoj sezoni, ključni su koraci prema boljem upravljanju obalnim prostorom“, kaže Iveša.
„Samo zajedničkim i koordiniranim djelovanjem – institucija, lokalne zajednice, gospodarstva i građana, moguće je očuvati prirodno bogatstvo Jadrana za buduće generacije“, poručuje na kraju.
