U pulskoj tvrđavi Fort Casoni Vecchi održana je interaktivna izložba fotografija „Kukci našeg grada“ autora Kristiana Medaka i Marinka Babića. Izložba je posjetiteljima približila raznolik svijet kukaca te istaknula njihovu ključnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže.
U pulskoj tvrđavi Fort Casoni Vecchi (Monte Paradiso) održana je interaktivna izložba fotografija „Kukci našeg grada“, autora Kristiana Medaka i Marinka Babića, u organizaciji Inicijative Jestiva Pula.
Izložba je otvorena 11. listopada uvodnom pričom „Sitni, ali bitni“ biologa Kristiana Medaka koja je posjetitelje uvela u čudesnu raznolikost i važnost kukaca, a zatvorena je 25.listopada prigodnim programom. Za trajanje izložbe tvrđavu su posjetili brojni građani te vrtićke skupine i školska djeca sa svojim učiteljima i učiteljicama iz prirode.
Promocija kukaca
„Ideja izložbe jest promocija heroja naših gradova – kukaca. Od balegaša koji uklanjaju staništa potencijalnih vektora bolesti, preko oprašivača bez kojih ne bismo imali voće i povrće, pa sve do saproksilnih organizama koji sudjeluju u kruženju ključnih elemenata u prirodi„ započeo je Medak priču i zanimljivim primjerima objasnio zašto su kukci važni.
„Bez kukaca ne bi bilo života, stoga trebamo iskoristiti priliku dok još nije prekasno – da im pomognemo kako bi oni mogli pomoći nama.“, poručio je te naglasio kako su dva glavna neprijatelja kukaca pesticidi i nestanak staništa.
Izložba je koncipirana tako da prikaže ljepotu kukaca i istodobno educira o njihovoj važnoj ulozi u ekosustavu. Fotografije prikazuju bogat i često nevidljiv svijet različitih vrsta kukaca na području Pule te naglašavaju njihovu ljepotu, ulogu i potrebu za zaštitom prirodnih staništa.
Osim fotografija u tvrđavi su bili izloženi i terariji pa se tako u jednome nalazi Orijentalni stršljen, prvi primjerak te vrste pronađen u Istri na poziv pčelarke Martine Šudić kojeg nam je uz terarij s Europskim stršljenom ustupio dr. sc. Nediljko Landeka. U drugome se pak terariju nalaze naši, domaći kukci i njihovi tropski rođaci, a terarij je za izložbu posudila Adriana Popadić.
Posjetitelji, a posebno djeca, mogli su sudjelovati u kreativnim radionicama i ostaviti vlastite crteže inspirirane svijetom kukaca.
Velik odaziv posjetitelja na izložbu
Kako nam je rekao Medak, odaziv na izložbu je bio fenomenalan: „Mnoge su škole i vrtići pokazali interes za upoznavanje naših najsitnijih stanovnika. Štoviše, zbog velikog interesa planiramo ponoviti izložbu na proljeće kako bismo proširili svijest i znanje među što većim brojem građana“.
Dodao je kako su reakcije posjetitelja bile uglavnom pozitivne. „Neki su u početku pristupali s određenom rezervom jer nisu navikli biti u blizini kukaca, što im je isprva stvaralo nelagodu. No, najvažnije je to da su se i ti posjetitelji na kraju opustili, shvatili važnost kukaca te do kraja izložbe pokazali veliko zanimanje i fascinaciju entomološkim svijetom“, rekao nam je Medak te naglasio kako su kukci jedne od najvažnijih životinja na svijetu.
„Isprepleteni su u sve aspekte naših života, a bez njih čovječanstvo ne bi dugo opstalo. Upravo zato edukacija o njihovoj ulozi treba biti na samom vrhu liste prioriteta.
Edukacija je ključna kako bismo ukazali na probleme s kojima se naši sitni heroji suočavaju i mogli na njih pravovremeno reagirati. Potrebno je osvijestiti stanovništvo o glavnim prijetnjama kako bismo izbjegavali postupke koji kukce ugrožavaju“, naglasio je Medak u našem razgovoru.
Istaknuo je kako su najmlađi pritom najvažnija karika jer upravo oni mogu napraviti najveće korake u zaštiti prirode, a time i kukaca. „Kukci su nevjerojatno lijepi i korisni, i jednostavno si ne možemo priuštiti da ih izgubimo“, istaknuo je.
Odrastanje uz kukce
Kukci su dio njegovog života od kad zna za sebe, govori nam: „Moja najranija sjećanja su vezana upravo za njih. Od kada sam bio mali, roditelji su mi dopuštali da se igram po vrtu gdje bih hvatao trčke i bogomoljke ili bih proučavao mrave i pčele. Fascinacija kukcima bila je, zapravo, najprirodniji dio mene, prisutna od samih početaka“.
Ne čudi stoga što toliko uživa u njihovom fotografiranju. Iako, priznaje, „hvatanje“ tih životinja u kadar nije nimalo lako. „Nažalost, kukcima ne možemo reći da se smire kako bismo ‘okinuli’ samo jednu fotografiju i otišli. Upravo je to najzahtjevniji dio makro fotografije, uvjeriti kukce da nismo predatori, nego samo znatiželjni promatrači.
Za to je potrebno mnogo strpljenja i mirna ruka. Naravno, postoje i trikovi kojima se može povećati šansa za dobru fotografiju. Primjerice, fotografiranje u rano jutro, dok se kukci još nisu zagrijali i ne mogu se brzo micati. Upravo su tada snimljene fotografije često najatraktivnije, jer se na glavama kukaca može uhvatiti i kapljice rose.
Sve u svemu, najvažnije su strpljenje i dobra volja, dok sve ostalo dolazi s vježbom“, priznaje Medak.
