Na barbanskoj placi mještani su i ove je godine odigrali staru pučku igru Capita Corno, što je tradicijski običaj vezan uz Čistu srijedu, kojim se u Barbanu simbolično zaključuje razdoblje pusta i ulazi u korizmu. Ovogodišnje izdanje održano je uz velik interes posjetitelja, što potvrđuje da i dalje zauzima važno mjesto u lokalnoj zajednici.
Capita Corno sastoji se od dva dijela, a prvi i publici najatraktivniji dio uključuje razbijanje glinenog lonca s povezom preko očiju.
“Čoviku zavežemo oči i obrnemo ga da ga malo smutimo, pa ga stavimo ravno. Ljudi viču livo, desno, ne znaš kega slušat. I ki ga pogodi i razbije, pobijeđuje. Neki put gremo po tri kruga, to dura čuda, neki put manje. Danas smo ga dosta brzo razbili”, pojasnio je Elio Bastijanić.
Nakon razbijanja lonca slijedi drugi dio igre, u kojem se baca ovnov rog. Zatim natjecatelji bacaju drvene štapove što bliže rogu. Taj dio unosi dodatnu natjecateljsku dinamiku i zadržava pozornost publike do kraja.
Posebnu draž daju i šaljivi nadimci koji se tijekom igre dobacuju među sudionicima. Uz svako novo bacanje često se proziva sljedeći igrač, u duhu starog običaja i lokalne zafrkancije. Pravilo je nepisano, ali jasno; tog se dana nitko ne smije ljutiti. Time se održava i društveni aspekt igre, prepoznatljiv za barbansku placu.
Knjiga Capita Corna kao kronika mjesta
Capita Corno jedna je od prepoznatljivijih barbanskih pučkih igara. Iako se Capita Corno u Barbanu igra znatno dulje, važan korak u njegovu očuvanju napravljen je 1966. godine. Tada je, prema riječima čuvara tradicije, pokrenuto sustavno vođenje knjige o igri. O važnosti te knjige govorio je Elio Bastijanić, koji danas vodi evidenciju o igri i njezinim sudionicima.
Knjiga ne služi samo kao popis natjecatelja. U njoj se, uz tijek igre, bilježe vremenske prilike i događaji koji su obilježili dan održavanja, pa danas predstavlja vrijedan zapis lokalne svakodnevice.
“Moj barba Bastijanić iz Pule je 1966. leta organizira da se počne voditi knjiga o Capita Cornu. On i njegov nećak sastavili su tu knjigu. Kad se igra, u nju se zapisuje ki igra, kakovo je vrime bilo, ki je taj dan umra, a ki se je rodija. Kasnije su tu knjigu pustili meni da je vodim”, ispričao je Bastijanić.
Od šoldi pod loncem do zajedničkog stola
Bastijanić je podsjetio i na nekadašnji običaj vezan uz glineni lonac, koji dodatno oslikava zajednički karakter ove pučke igre.
“Pod lonac se stavilo šolde, a kad bi se lonac razbija, s tin šoldima bi svi skupa šli jest i pit”, rekao je.
Taj običaj pokazuje da je Capita Corno od početka bio vezan uz zajedničko druženje, a ne samo uz natjecanje.
Sve veći interes publike i važnost uključivanja mladih
Ovogodišnje izdanje još je jednom pokazalo da Capita Corno iz godine u godinu privlači sve veći broj posjetitelja. Na barbanskoj placi okupili su se mještani, gosti i ljubitelji tradicijskih običaja. Najprecizniji je ove godine bio Mauricio Učkar koji je ponio naslov pobjednika Capita Corna.
Istodobno, među organizatorima i čuvarima običaja prisutna je želja da se u igru uključi što više mladih Barbanaca, kako bi se osigurao kontinuitet tradicije. Prijenos običaja na mlađe generacije ključan je za to da se Capita Corno nastavi igrati i u godinama koje dolaze, te da se knjiga Capita Corna i dalje redovito vodi i bilježi zanimljivosti koje prate ovaj događaj.
