Brijunsko otočje izuzetan je spoj prirodnih vrijednosti i kulturno-povijesne baštine. Blaga klima i pogodni zemljopisni uvjeti, duboko u kopno uvučeni zaljevi te dobro branjeni visinski položaji, osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka od prapovijesti do najnovijeg doba.

Fort Brioni Minor, FOTO: Paola Albertini

Mali Brijun drugi je najveći otok brijunskog arhipelaga. Njegova površina iznosi 108,85 hektara, a dužina obalne linije 8,28 kilometara.

Taj je otok, osim za gledatelje predstava Teatra Ulysess koje se ondje održavaju, nedostupan javnosti. Međutim, tura Walk and talk nudi jedinstvenu priliku za obilazak toga otoka i upoznavanje njegovih kulturnih i prirodnih vrijednosti.

Interaktivna vođena šetnja

Walk and talk je edukativni program za upoznavanje raznolikosti Malog Brijuna u sklopu kojeg se obilazi Fort Minor, tvrđava koja se najviše ističe među brojnim sačuvanim austrougarskim objektima vojno-obrambenog sustava te poučna staza bogatog sadržaja „Brijunske kamene priče,“ nastala u sklopu projekta KAMEN-MOST.

Interaktivna vođena šetnja FOTO: Paola Albertini

Kako nam je rekla Reanna Relić iz ureda za odnose s javnošću Nacionalnog parka Brijuni, Walk and Talk je zamišljen kao interaktivna tura koja posjetiteljima omogućuje istraživanje Malog Brijuna kroz vođene šetnje i razgovore s vodičima.

„Cilj je educirati posjetitelje o prirodnoj i kulturnoj baštini otoka, kao i o njegovoj povijesti i ekologiji, pružajući im priliku da postavljaju pitanja i sudjeluju u diskusijama“, dodala je.

Kako kaže, ture su započele 2023. godine, a interes za njih je značajan, s obzirom na jedinstveni koncept koji kombinira obrazovanje i rekreaciju te rastući interes za održivim i interaktivnim oblicima turizma.

I mi smo sudjelovali u jednoj od tura prilikom koje smo doznali da je na Malom Brijunu život postojao još od antičkog doba, pa i u srednjem vijeku, a kad je otok postao utvrda, naselila ga je vojska koja je ondje ostala sve do 2000. godine. Prvo je to bila austrougarska, pa talijanska, njemačka, jugoslavenska i u konačnici hrvatska vojska. Sve dok 2000. godine vojska nije napustila otok, a utvrda je od 2001. godine u funkciji kulture.

Fort Brioni Minor, FOTO: Paola Albertini

Naime, u posljednje vrijeme utvrda se koristi tijekom turističke sezone kao pozornica kazališta Ulysses na kojoj se prikazuju predstave poput Kralja Leara, Medeje, Hamleta, Tesla Electric Companyja i Pijane noći 1918. koje uvijek privlače brojne posjetitelje.

Utvrda Fort Brioni Minor

Mali Brijun poznat je po fortifikaciji Fort Brioni Minor, koja je najveća fortifikacija na jadranskoj obali. Iako je Mali Brijun zadržao svoj izvorni krajolik prožet gustom makijom, skrivene od pogleda mogu se pronaći mnogobrojne austrougarske fortifikacije.

Od brojnih sačuvanih austrougarskih objekata vojno-obrambenog sustava najviše se ističe upravo Fort Brioni Minor, koji nedvojbeno dominira otokom Mali Brijun. Fort Brioni Minor je uz Fort Tegetthoff na Velom Brijunu činio najzapadnije utvrde prvog sustava obrane austrougarske ratne luke u Puli. Utvrda se gradila tijekom posljednjih pet godina devetnaestog stoljeća te je nakon završetka gradnje postala najvećom austrougarskom utvrdom na Jadranu. Na brijunskom otočju nalazile su se još četiri tvrđave.

Fort Brioni Minor, FOTO: Paola Albertini

Dimenzije utvrde iznosile su 175 x 90 metara, a u njoj je boravila posada od 12 časnika i 530 vojnika. Utvrda se prostire na površini od 15.750 m2, a štitilo ju je 20 topova velikog dometa.

Stanovnici utvrde opskrbljivali su se hranom i streljivom zahvaljujući pruzi kojom su dopremali potrebno, a mogli su se opskrbiti s dovoljno hrane i vode za čak 90 dana. Komunicirali su preko cijevi, a streljivo dopremali dizalom.

Pruga kojom se dopremala hrana i oružje, FOTO: Paola Albertini

Utvrda je branila ulaz u pulsku luku sa sjevera, najviše pozicije okrenute su prema Italiji. Na njima i danas stoje topovi Škoda koji su imali kalibar 150 milimetara.

Top, FOTO: Paola Albertini

Fort Minor nalazi se na najvišoj točki Malog Brijuna, na 30 metara nadmorske visine, a nadogradio se na postojeće stijene te tako uklopio u okoliš.

Stijena na koju se nadogradila utvrda, FOTO: Paola Albertini

U njegovoj neposrednoj blizini 1910. godine, na samoj obali sagrađena je jedina torpedna stanica – stanica za lansiranje torpeda.

Torpedna stanica, FOTO: Paola Albertini

Zaljubljenici u prirodu, kulturnu baštinu i povijest uživali su u vođenoj turi i iskazali interes za povratak na ovaj jedinstven i osebujan otok.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.