Pučka arhaična igra – pljočkanje, uvrštena je na popis nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Protekli je vikend u kaštelu Morosini Grimani u Savičenti po deveti put održan Međunarodni festival pljočkanja.

FOTO: Lenka Šajina

Pljočkanje se igra na otvorenom, na livadi ili cesti. Nekad se uglavnom igrala dok se čuvala stoka ili nedjeljom i svetkovinama u trenucima odmora i zabave. Od stare pastirske igre i razonode pastira pljočkanje se razvilo u pravo organizirano sportsko takmičenje s pisanim pravilima.

Pljočkanje je ime dobilo po glavnom rekvizitu – pljočki – plosnatom kamenu veličine dlana. Uz pljočku za igru je potreban jedan kamen veličine šake zvan pljočkaš, bulin ili balin. Cilj je igre pljočku baciti što bliže bulinu i tako dobiti punat – bod. Potrebno je skupiti onoliko bodova – punti – koliko je dogovoreno na početku igre.

Igru mogu igrati najmanje dvije osobe, ali gornja granica nije određena. Za pljočkanje je potrebno imati okrugli kamen, pljočku, veličine dlana i jedan veći kamen, grotu, koji se postavi na tlo. Kada se odredi mjesto gdje će se igrati, povuče se linija otprilike pet metara dalje od grote. Zatim svaki igrač uzima svoju pljočku i njome gađa cilj. Pobjednik je onaj tko baci najbliže groti.

FOTO: Lenka Šajina

Najčešće su ovu igru igrali dječaci, samo ponekad djevojčice. Za igru je potreban plosnati kamen pljočka i jedan okrugli kamen balin. Igra se na ravnom terenu, a sudjeluju tri para. Jedan od para baci balin na tlo, a zatim njegov partner gađa balin pljočkom. Nakon toga izredaju se i ostala dva para te se gleda tko je bacio pljočku bliže balinu. Pobjednik je onaj par koji je najbliže bacio ili pogodio te za to dobiva jedan bod, punat. Ukupan pobjednik pljočkanja je onaj par koji prvi sakupi 13 punata.

Festival pljočkanja

Festival je otvoren dodjelom UNESCO-ovih povelja nositeljima tradicijske pučke igre pljočkanje koja je dio zajedničkog programa očuvanja tradicijskih igara i sportova Tocatì upisanog u UNESCO-ov Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine.

Nominacija Tocatì, zajednički program za očuvanje tradicionalnih igara i sportova razvijao se tijekom godina unutar UNESCO-ove obitelji zahvaljujući međunarodnoj mreži zajednica, grupa i pojedinaca, uključujući nositelje tradicionalnih igara i sportova, a uvijek uz potporu lokalnih, nacionalnih i međunarodnih ustanova i udruga.

FOTO: Dalibor Talajić

 „Danas ne potvrđujemo samo važnost ovog projekta, nego dajemo priznanje ljubavi i vremenu koju ste uložili kako bi se ovo vrijedno nematerijalno kulturno dobro obnovilo, dalje njegovalo i prenosilo sljedećim generacijama“, poručila je tom prilikom ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Naglasila je kako će Ministarstvo kulture i medija zajedničkim snagama s Istarskim pljočkarskim savezom i stručnim timovima nastaviti s aktivnostima na očuvanju i promicanju ovog iznimnog primjera međunarodne suradnje.

„Uvjerena sam da ćemo zajedničkim radom znati čuvati našu baštinu bez obzira na pritiske koje nam donosi suvremeni način života i nove tehnologije te znanja prenijeti mladima. Zahvaljujem svim školama, učiteljima, profesorima i učenicima koji su se uključili u prenošenje znanja i vještina pljočkanja  i drugih fenomena nematerijalne baštine.  Pozivam ih da s ponosom u svojim zajednicama svjedoče o tom angažmanu“, rekla je ministrica. I na kraju poručila: „Zahvaljujem nositeljima ove značajne tradicije na aktivnom sudjelovanju u izradi nominacije zajedno s Hrvatskim povjerenstvom za UNESCO, jer na početku i na kraju svega ste vi, vaša ljubav, angažman i vaše vrijeme“.

FOTO: Dalibor Talajić

Povelje je svečano uručila upravo ministrica kulture i medija, a dodijeljene su ključnim hrvatskim partnerima u programu Tocatì: Hrvatskom pljočkarskom savezu, Istarskom pljočkarskom savezu, Općini Svetvinčenat te istarskim pljočkarskim klubovima (ŠPK) „Agroturist”, Pljočke club (PK) „45 Paralela”, PK „Škrilja”, PK „Radigoza”, PK „Marčenegla”, PK „Lanterna”, PK „Sveti Petar”, ŠPK „Murine”, SPK „Sutivanac” i „Žminj”.

Festival je okupio brojne domaće i međunarodne sudionike, a uz sportski dio programa, posjetitelji su mogli uživati u edukativnim radionicama, izložbama i prezentacijama tradicijskih igara iz drugih zemalja uključenih u Tocatì mrežu.

Tradicijska igra kao kulturni identitet

Pastirsku igru pljočkanje prvi pisani izvori spominju u 15. stoljeću kada se u zapisima Porečkog biskupa u opisu života ruralnih sredina spominje pljočkanje uz „moru“. Igrala se na području cijele Istre kojom su pastiri, uglavnom djeca, kratila vrijeme čuvajući stoku. Ime je dobila po glavnom rekvizitu – pljočki, plosnatom kamenu veličine dlana.

FOTO: Lenka Šajina

Početkom devesesetih godina pojedinci i udruge okupljaju sve veći broj ljubitelja te osnivaju pljočkarske klubove. Za širu zajednicu igra pljočkanje dio je kulturnog identiteta, koji više nije samo igra, nego i međugeneracijsko druženje, razmjena iskustava, očuvanje lokalnih govora i poštivanje vlastite tradicije.

U Hrvatskoj je pljočkanje geografski zastupljeno u Istri gdje kao krovna udruga djeluje Istarski pljočkarski savez.  

Oživljavanje pučkih igara

Predsjednik Pljočkarskog Saveza Hrvatske Milivoj Pacenti ukazuje na sve veću popularnost koju ova aktivnost ima u Istri, ali i u ostatku Hrvatske. Naime, u posljednjih desetak godina došlo je do svojevrsnog oživljavanja tradicionalnih pučkih igara, a Festival u Savičenti je pridonio tome.

FOTO: Lenka Šajina

„Istarski Pljočkarski Savez broji oko 170 članova, raspoređenih u osam pljočkarskih klubova. Kada je riječ o aktivnostima za 2025. godinu, na rasporedu je 30 manifestacija na kojima će pljočkaši sudjelovati, što uključuje natjecanja, ali i lokalne pučke fešte te sajmove gdje će ta aktivnost biti upriličena kao popratni, odnosno zabavno-sportski dio programa“, ističe Pacenti.

Predsjednik Istarskog Pljočkarskog saveza Armando Fabijančić pak naglašava kako pljočkanje, unatoč svojoj rastućoj popularnosti, još uvijek nije uvršteno u službenu nomenklaturu sportova, što predstavlja prepreku u smislu izostanka mogućnosti da se cjelokupni organizacijski, infrastrukturni, ali i financijski aspekt te aktivnosti podigne na snažnijim i održivijim temeljima. Namjera je kroz zakonske izmjene i raspoložive administrativne procedure, taj problem pokušati riješiti.