Istra obiluje brojnim kulturnim bogatstvima, a neka od njih zasigurno su freske koje se skrivaju u brojnim kutcima Poluotoka. Značaj zidnog slikarstva u Istri je velik, specifičan je to fenomen kulturne baštine.
Upravo zbog toga, u Draguću, šarmantnom srednjovjekovnom gradiću, nalazi se posjetiteljski centar koji zaista vrijedi vidjeti – Kuća fresaka. Riječ je o malenoj dvokatnici stare osnovne škole i nekadašnje kapetanove kuće, a kako školaraca ni u jednom omanjem gradiću više nema, tako je i ova povijesna građevina dobila drugu namjenu.
Njeno djelovanje uključuje istraživanje, publiciranje, prezentaciju i muzealizaciju zidnih slika koje se nalaze u gotovo svakom mjestu u Istri.
Kako bi se istarske freske još više približile širokoj publici, 2021. godine u Kući freska u Draguću otvoren je svojevrsni stalni postav s informativnim sadržajima prilagođenim svim uzrastima bez potrebe većeg prethodnog znanja, koji se prostire po cijelom prizemlju i prvom katu, dok je rezidencijalni dio na drugom katu i dalje otvoren za korištenje i boravak.
Hvalevrijedne radionice
Priliku da se sami okušaju u fresakama pružila se ljetos zainteresiranim ljubiteljima kulturne baštine. Naime, tijekom kolovoza održavale su se radionice izrade fresaka pod vodstvom majstora fresko slikarstva, Harija Vidovića koji im je otkrio čari tog zanata. Susret je započinjao razgledavanjem crkava sv. Elizeja i sv. Roka, a nastavljao se u Kući fresaka gdje su polaznici, koristeći pigmente, žbuku i vlastitu kreativnost, stvarali freske. Majstor fresko slikarstva pokazao im je kako načiniti vlastitu fresku koristeći se samo prirodnim materijalima kao što su to činili njegovi kolege u minulim stoljećima, otkrio im kako se pripremaju žbukane podloge za freske, iscrtavaju skice i napokon – kako se to slika zemljanim i drugim pigmentima kistovima od životinjske dlake. Prethodno iskustvo nije bilo potrebno, naime, ponekad ga nisu imali ni svi freskisti.
„Radionice su namijenjene svim dobnim skupinama. Iako je stara tehnika slikanja na svježoj žbuci – buon fresco – vrlo zahtjevna, Hari Vidović predstavlja je na jednostavan i zanimljiv način. Time se svakom polazniku omogućuje da oslika vlastitu pločicu i izradi svoju fresku. Sudionici pripremaju vapnenu žbuku koju polažu na tavelicu, glinenu ploču staru više od 200 godina. Zatim izrađuju skicu na papiru te ju prirodnim pigmentima prenose na svježe ožbukanu i zaglađenu podlogu“, rekla nam je Lara Blažina, kustosica pripravnica Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.
Kako je pojasnila, radionice nisu samo kreativnog, već i edukativnog karaktera: „Prije same izrade freske, sudionici obilaze dvije dragućanske crkve u kojima se čuvaju zidni oslici iz 13. i 16. stoljeća. Tijekom vodstva Hari Vidović pripovijeda o starim majstorima, njihovim običajima, načinima razmišljanja i tehničkim postupcima u stvaranju fresaka“.
Važnost očuvanja kulturne baštine
„U vremenu ubrzane svakodnevice i tehnoloških promjena, u Draguću se čini kao da je vrijeme nakratko stalo. Polaznici radionice vraćaju se u živote naših djedova i baka, ali i još daljih predaka. Kroz priču i interpretaciju baštine, posjećuju vrlo daleka vremena koja danas mogu djelovati poput fikcije, dok su tadašnjim ljudima bila stvarnost. Na taj se način podiže svijest, kako među mlađima, tako i među starijima, o važnosti očuvanja kulturne baštine i tradicije na kojima počiva suvremeno društvo“, dodala je Blažina.
„Osim što sudionici uče o vrijednosti kulturnog nasljeđa koje ih okružuje, ovakve radionice ujedno pružaju podršku jedinstvenim umjetnicima poput Harija Vidovića da nastave razvijati svoju strast prema stvaralaštvu, baštini i prenošenju znanja“, istaknula je.
Na kraju radionice svaki polaznik odlazi kući s osmijehom i vlastitom freskom – posebnim i neponovljivim suvenirom. „Sudjelovanje na radionicama je besplatno, no broj mjesta je ograničen. Razlog tomu je individualni pristup Harija Vidovića, koji se najbolje ostvaruje u manjim skupinama. Zbog velikog odaziva i interesa, u planu je i organizacija dodatnih radionica“, najavila je.
U Istri mnoštvo fresaka
Inače, procjenjuje se da je na relativno maloj površini Istre sačuvano preko 130 lokaliteta sa zidnim slikama koje su nastajale od antičkog razdoblja pa sve do 20. stoljeća. Taj se broj povećava sa svakim novim istraživanjem arheoloških lokaliteta ili obnavljanjem crkvenih građevina jer se uvijek pronađe kakav novi primjerak zidnog slikarstva i u svjetovnim građevinama i u crkvama.
Istarske su freske živa i autentična umjetnost i mnoge od njih nalaze se u crkvicama. Naime, crkva kao da nije bila zgotovljena dok je majstori – slikari nisu ukrasili freskama.
U srednjem vijeku freske nisu puki ukras, one su mnogo više od toga. Nepismenost, česta pojava u srednjovjekovnom istarskom selu, ublažavala se i freskama, štivom za nepismene. Seljanin se divio prikazima Krista, Bogorodice, Boga, molio se slici sveca zaštitnika crkve, župe i mjesta, ali i strahovao griješiti jer znao je da ga čekaju scene iz posljednjeg suda, opomene koje su slikari strateški postavili na zapadni zid, na izlazu iz crkve. Istarske su freske zapravo tekstovi prevedeni u slike, sadržaji razumljivi publici koja ih gledajući čita.
Spoj fresaka i glazbe
Osim radionica izrade freski, Blažina nam je rekla kako su u realizaciji i koncerti srednjovjekovne glazbe, koji će se održati na jesen. Koncerti će se izvoditi u sakralnim prostorima koji čuvaju srednjovjekovne zidne oslike – freske. Tijekom izvedbe, glazbenici će kombinirati priču o razvoju srednjovjekovnih instrumenata i svirku na instrumentima koji su dijelom kopije prema prikazima s fresaka.
Navedene aktivnosti se izvode u sklopu europskog projekta Terra Gothica Incognita kojemu je Povijesni i pomorski muzej Istre pristupio 2024. godine, u čast godišnjici oslikavanja crkve sv. Marije na Škrilinah u Bermu 1474. godine.
