Pod okriljem kultne pulske knjižare Castropola, Boško Obradović 1995. osnovao je Sa(n)jam knjige u Istri – Pulski festival knjiga i autora koji ove godine slavi 30. godina održavanja. U prvoj godini Sajam je okupio 56 nakladnika iz Hrvatske, a već iduće godine postao je međunarodni.
Ovogodišnji Sajam ugostio je više od 120 autora iz cijelog svijeta u više od stotinu programa, a u prodajnom dijelu izloženo je oko 30 tisuća naslova više od 300 nakladnika iz Hrvatske i inozemstva.
Sve je počelo u prosincu daleke 1995. kada je na pulskom Forumu Sajam otvorio Boško Obradović sa suradnicima. On je stoga s itekako dobrim razlogom za vrijeme održavanja 30. Sajma dobio i svoju stazu te klupu na Monte Zaru.
Ugledna manifestacija knjizi u čast, koja se u Puli održava već tri desetljeća, danas je najveći autorski sajam knjiga i festival autora u široj regiji poznat diljem svijeta. Tijekom godina mijenjala je adrese i udomaćila se u budućoj palači kulture, Domu hrvatskih branitelja.
Vrijedni suradnici odrastali uz Sajam
Puno je generacija stasalo uz Sajam i zahvaljujući njegovom održavanju stjecalo brojna važna poslovna ali i životna iskustva te se upoznavalo s poznatim autorima i velikim književnim djelima.
Upravo je svim svojim suradnicima, sajamskim ekipama od oko tisuću ljudi, kreativaca, osebujnih individualaca, direktorica Sajma Magdalena Vodopija posvetila 30. Sajam. Više od stotinu njenih suradnika koji su dio sajamskog svijeta s crvenim ružama koje su dobili na dar otvorilo jubilarni Sajam. Bili su tu sadašnji i bivši članovi organizacijskog, produkcijskog, prodajnog, programskog, PR tima, fotografi i članovi tehničkih ekipa, prevoditelji i voditelji, vozači …., među kojima su brojna poznata imena iz javnog i kulturnog života Hrvatske.
U govoru zahvale svima koji su poticali, kreirali pa i spašavali Sajam kada je to bilo potrebno, direktorica Sajma, Magdalena Vodopija je istaknula: „Ovog Sajma ne bi bilo bez moćne snažne u generaciji ’60-ih i ’70-ih koja je stvorila urbanu Pulu i on se nastavlja na najuzbudljivije trenutke koje su u kulturnom životu grada kreirali kreativci vezani uz najluđe trenutke Mafafovaca, Eosovaca i Iborovaca, kao i ljude koji su stvarali Pulski filmski festival.“
Naglasila je da je Sajam uvijek radila s mišlju na velike intelektualce i ljude koji su promišljali i stvarali Pulu i njenu kulturu – Ljubicu Ivezić, Stanka Mihovilića, Nela Milottija, Marija Kalčića, Miroslava Bertošu i Boška Obradovića, svog oca i utemeljitelja Sajma.
Sajam odredili i izdavači te brojni autori
Sajam su svakako odredili i hrvatski izdavači, koji su ga podupirali i u najvećim krizama, pa im je Magdalena Vodopija zahvalila na svemu, kao i svim autorima koji su dolazili na Sajam iz cijelog svijeta, a bili su među njima Umberto Eco, Orhan Pamuk i mnogi drugi velikani svjetske književnosti.
Helena Vodopija, unuka Boška Obradovića koja zadnjih nekoliko godina radi u odjelu za Odnose za javnošću Sajma, rekla nam je kako je Umberto Eco prvi i jedini put došao u Hrvatsku upravo na Sajam u Pulu: „Imali smo tada jednu senzacionalnu scenu. Toliko ga je ljudi htjelo vidjeti da je, u nedostatku dovoljno zaštitara, jedna od organizatorica Sajma zaustavljala ljude koji su išli prema njemu, i doslovno je svojim tijelom branila Umberta Eca od navale ljudi među kojima je bilo i mnoštvo novinara. Scena je bila kao iz Cannesa, paparazzi su ga lovili, a on je pokušavao ići različitim putevima po Puli da im umakne“.
Ispričala nam je da je, kao svi veliki autori, on bio jedan jako, jako drag čovjek: „Svi ti veliki autori poput Wole Soyinke ili Orhana Pamuka, Nobelovaca koji su posjetili sajam, su jako dragi gosti“.
Uoči otvorenja ovogodišnjeg Sajma zahvalila im je direktorica Magdalena Vodopija: „Hvala našim autorima na tome koliko su svijeta donijeli na Sajam i kako su mijenjali nas, a onda smo mi mijenjali Sajam sa željom da uvijek pomaknemo nešto u ovom gradu“.
Posebno je zahvalila i „zahtjevnoj, uvijek upućenoj pulskoj publici bez koje Sajam nikad ne bi bio moguć.“
Važnost knjige, književnosti i poticanje čitanja i velika uloga koju i na tom putu ima Sanjam knjige u Istri, čime je nadišao lokalni kontekst te se pozicionirao visoko na ljestvici svjetskih književnih festivala, bili su glavni naglasci čestitki koje su Sajmu i Magdaleni Vodopija na značajnoj 30. obljetnici izrekli ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, istarski dožupan Tulio Demetlika i pulski gradonačelnik Filip Zoričić.
Brojni književni i popratni programi
Ovogodišnji Sa(n)jam knjige u Istri – Pulski festival knjiga i autora uz temu Mikrokozmos održao se od 29. studenog do 8. prosinca. Bile su kao i uvijek tu i izložbe, performans te festival dječje knjige, Monte Librić.
Naime, u sklopu Sajma održava se i Monte Librić koji je namijenjen najmlađima, a koji je prije 18 godina postao i samostalan Festival dječje knjige i autora. Zahvaljujući njemu, brojni su mališani postali ljubitelji pisane riječi i danas ga, kao mladi ljudi, rado posjećuju.
Najpopularniji program Sajma zasigurno je „Doručak s autorom“ kojeg je nekada vodio Vojo Šiljak, a sada ga već godinama vodi Aljoša Pužar i koji donosi neformalne razgovore sa sajamskim zvijezdama i za koji se uvijek traži mjesto više.
„Teško je izdvajati imena i autore, postoje neki doručci koji su meni osobno jako dragi, možda i najdraži, a koji možda nisu u javnosti odjeknuli kao neki drugi na kojima su bila zvučnija imena. Ponekad je teško izbalansirati slavu autora i ono što taj autor može na sceni. Neki od najslavnijih književnika se uznemire na sceni. Ponekad je i smješno kako medijski aspekt iz njih izvlači nešto što oni ne pokazuju u svojim knjigama ili u susretu s publikom koji nije medijski popraćen. Kao antropolog po struci često za vrijeme razgovora promatram publiku, i govor tijela autora i taj je program i antropološki jako zanimljiv jer se vidi jako puno o odnosu književnosti i društva, odnosu ljudske misli i društva, o onome što kultura jest ili nije u društvu“, rekao nam je Pužar.
Sajam od iznimnog značaja za grad
Uz književni program koji je iznimno važan, Sajam književnicima donosi priliku za druženja, razgovore, fešte…
„Ne zaboravimo uz autore i knjige koje su tu u fokusu, važnu društvenu ulogu sajamskog prostora. Sajam je važan kao susret autora, nakladnika, puno se poslova dogovori po hodnicima Doma branitelja i sajamskim prostorima, tu se uvijek nešto važno dogovori i to ima veliku ulogu u narednoj ili čak narednim godinama. Neki ne dođu svake godine, ali dođu jednom ili dva puta i to djeluje na njihove živote možda i kroz narednih desetak godina dok se ovdje ponovo pojave. Nisu to samo tulumi i kave, tu se radi o dogovorima, raspravama, procesima, o tome što je dobra, a što nije dobra književnost, to su važne konverzacije“, ispričao nam je Pužar te zaključio: „Sajam je za grad kao sol za kruh – možete bez njega, ali probajte jesti kruh bez soli, jednostavno nije isto“.
Spomenimo na kraju kako je veliki Rob Riemen, gost ovogodišnjeg Sajma, izjavio da sanja kako Pula postaje svjetska prijestolnica kulture što dovoljno govori o njegovoj veličini i značaju za grad.
„On se oduševio Pulom i Sajmom i na Doručku s autorom je rekao kako uvijek trebamo sanjati jer je to jedini način kao možemo mijenjati svijet. Sudeći po proteklih 30 godina koje dokazuju da je sve moguće, da ako budemo pratili njegov savjet, da mi doista možemo donijeti promjenu i doista se nadam da smo donijeli nešto novo u naš grad i da će se njegova velika želja da upravo Pu postane svjetska prijestolnica kulture i ostvariti“, rekla nam je na kraju Helena Vodopija.
