Fratarski otok iz godine u godinu privlači sve veći broj ljubitelja kampiranja i tako već više desetljeća. Generacije Puljana ondje su proplivale, igrale se, odrastale, feštale…
Ne čudi što tamo vole otići i mali i veliki, i mladi i oni nešto stariji. Otok nadomak Pule istovremeno je tako daleko da čim zakoračite na njega osjećate da ste se odmaknuli daleko od gradske vreve, a zapravo toliko blizu da vas od njega dijeli tek deset minuta duga vožnja brodom Odisej kojeg mnogi još uvijek zovu Danica jer se tako nekad zvao.
Ni Fratarski otok zapravo se ne zove Fratarski, već otok Veruda (tal. Scoglio dei Frati) jer su na njemu nekad boravili fratri. Za vrijeme biskupa Ivana Andrije Balbija ondje je bio samostan franjevaca opservanata.
Na otoku je zadarska franjevačka provincija u 18. stoljeću osnovala samostan Sv. Marije koji je zatvoren 1806. godine za vrijeme Napoleonovo vladavine. Od tada je otok Veruda poznat i pod nazivom Fratarski otok. Franjevci se u Pulu nisu vratili sve do 1920. godine kada pokreću ideju gradnje novog samostana, samostana Sv. Antuna Padovanskog.
Komadić sreće nadomak Pule
Otok se nalazi na ulazu u zaljev Veruda, šest kilometara jugozapadno od središta Pule i popularno je ljetno izletište i kupalište Puljana. Kamp otok Veruda otvoren je od sredine lipnja do kraja kolovoza. U navedenom periodu na otoku borave sportske i izviđačke grupe, zaljubljenici u netaknutu prirodu željni pravog odmora.
Do otoka je dovedena gradska vodovodna mreža i izgrađeno je više saniratnih čvorova. Automobila nema, kao ni električne energije, osim agregata za potrebe ugostiteljskih objekata. Na otoku ima više travnatih igrališta za odbojku i mali nogomet te stolova za stolni tenis. Kamp na otoku je još jedna od rijetkih oaza za ljubitelje odmora u prirodnom okruženju.
Ondje se nalazi kafić u kojem ove godine zbog nedostatka radne snage nema hrane, ali ima kave i hladnog pića, a ujutro stiže svježi kruh i krofne koje se moraju naručiti dan ranije.
Neki ondje ljetuju dok su na godišnjem, neki sele tijekom ljeta, a stanove iznajmljuju turistima, mnogi roštiljaju vikendom… I svi se slažu da je na otoku, uz borovu šumicu, park za djecu i blizinu plaže, poseban gušt boraviti.
Šator po danu iznosi četiri eura, a noćenje odrasle osobe tri eura. Djeca do 15 godina starosti s obitelji ne plaćaju ništa. Na otoku ima mjesta za 250 šatora.
Odisej vozi od 9 do 21 sat svaki dan, a karta u jednom smjeru je 2,5 eura.
Briga o otoku
O Fratarskom otoku skrbi tvrtka Usluge i upravljanje Pula iz koje su nam rekli kako je ove godine za kampiranje interes bio nešto veći od lanjske godine, koja je pak bila rekordna.
„Procjena je da ćemo ostvariti približno tri posto više noćenja i 6 -7 posto više postavljenih šatora. Točnije podatke imati ćemo sredinom rujna. Informacije o broju prijevoza na otok brodom Odisej nemamo, obzirom da prijevoz obavlja vanjski subjekt. Ono što je vidljivo je i ove godine povećanje posjetitelja kampa, koji ne noće, dakle dnevnih posjetitelja također ima više nego lani“, rekao nam je Goran Pereša iz tvrtke Usluge i upravljanje Pula.
No ističe kako, i ovdje, medalja ima dvije strane: „Otok pored fizičkih ima i infrastrukturna ograničenja. Od svih brojeva, još je veći rast otpada koji se stvara na samom otoku. Javlja se opterećenost infrastrukture i slično. Zbog svega navedenog, fokus nam je dugoročna održivost i očuvanje otoka“, naglasio je.
More i mir
I brojni posjetitelji Fratarskog primjećuju sve više smeća. Tako nam je jedna kamperica koja je htjela ostati anonimna rekla kako je na otoku premalo kontejnera za smeće, a mnogi ga bacaju naokolo te premalo sanitarija koje se loše održavaju.
Ipak, to je ne sprječava da skupa s obitelji ondje digne šator već početkom lipnja i uživa do kraja sezone. „Dolazimo kako stignemo, najčešće vikendom. Super nam je jer je win – win situacija za sve: djeca imaju društvo, mi imamo društvo i nema ekrana. Odrastanje kakvo smo i mi imali: po cijele dane na zraku“, kaže.
„Mir, tišina, bistrina mora, moj kutak plaže ispod šatora, divni ljudi, opuštenost, loš signala za mobitel….“, sve su to razlozi koje Vana Dominis nabraja za odlazak na Fratarski. Ondje, naime, podiže šator krajem lipnja i ostaje sve do kraja kolovoza.
„Nekako čisto bivanje i vraćanje sebi i prirodi, kontakt s drugima, ovdje su svi ljubazni i društveni. U bilo kojem kutku otoka osjećam se dobro došlo“, priča nam Vana koja dio vremena s Fratarskog odlazi na posao, a za ostatak boravka na otoku koristi godišnji.
Usluge i upravljanje Pula sad će krenuti u uređivanje otoka i pripremu za zimu, a nesavjesni posjetitelji će, nadajmo se, paziti da stvaraju manje smeća, a ono koje gomilaju bacati u za to postavljene kontejnere. Kako kaže Pereša, nije lako s otoka odvoziti smeće, a stvara ga se doista puno.
„Otok sreće“, kako ga mnogi Puljani zovu, treba ostati netaknut i za buduće generacije koje će poželjeti pobjeći od gradske vreve i „invazije“ turista kojih je iz godine u godinu sve više.
