Hrvatska glagoljica, povijesno hrvatsko pismo, jedan je od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta na temelju kojega smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu. Glagoljica je najstarije slavensko pismo, a autorom se smatra Konstantin Filozof – sv. Ćiril, Grk iz Soluna, koji ju je osmislio za misiju među moravskim Slavenima u 9. st. Konstantin i njegov brat Metod bili su nositelji misije koja je opismenjavala i prosvjećivala Slavene.
Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva obilježava se 22. veljače, a proglasio ga je Hrvatski sabor 2019. godine na inicijativu Instituta za hrvatski jezik jezikoslovlje. Taj datum spomen je na 22. veljače 1483. kada je tiskana prva hrvatska knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora. Cilj obilježavanja je isticanje važnosti, ljepote i očuvanja glagoljične baštine.
Natjecanje u glagoljici – Glagomatika
Da glagoljica nije stvar prošlosti potvrdio nam je Tomislav Beronić, glagoljaš, istraživač i književnik: „Sve dok postoji barem jedan živi glagoljaš, glagoljica neće pripadati prošlosti. Svjedočimo uzletu glagoljice i na drugim područjima, ne samo u dizajnu“.
Od 2021. godine provode natjecanje GlagoMatika (www.glagomatika.online) u kojemu se do sada angažiralo preko 400 škola i preko 3000 učenika i mentora.
„Obnavljamo glagoljašku književnost. Sada nas je troje autora s objavljenim knjigama, Sebastijan Matić, Sonja Smolec i ja. U pripremi za tisak je zbirka poezije i proze Gorana Majetića ‘Lica ljubavi’ – objavljivanje očekujemo oko Uskrsa, a još dvije autorice su mi predale na prijelom svoje zbirke poezije, Nataša Blagaić sa Šolte i Alenka Blažević iz Karlovca, tako da bi nas do kraja ljeta trebalo biti šestero autora sa sveukupno osam naslova. Prema do sada obavljenim razgovorima očekujem još jednog autora i jednu autoricu tako da bi do kraja ove godine moglo biti čak osam književnika glagoljaša. To se nikada do sada nije dogodilo i ova su djela već sada povijesna iako još uvijek nisu u žiži kulturnog interesa“, ispričao je.
Zanimalo nas je zašto je važno i danas izdavati knjige na glagoljici i koliki je interes za njima, na što je rekao: „Glagoljica je hrvatsko pismo. Bolje rečeno – ilirsko pismo – koje su Hrvati naslijedili kada su se formirali kao srednjovjekovna nacija. Nastalo prema motivima ukrasa i nakita ilirskih žena stoljećima prije Krista. Jedino Hrvati mogu dokazati postojanje glagoljice u svojoj kulturi, jedino mi je imamo u kamenu. O tome je pisao biskup Mile Bogović u svojoj knjizi ‘Glagoljica bitna odrednica hrvatskog identiteta’. Stoga ako Hrvati neće tiskati knjige na svom prvom pismu, na glagoljici, tko će? To je naše nasljeđe i naše poslanje. Među rijetkim smo narodima Europe koji su imali i uspjeli sačuvati svoje drevno pismo – stoga samo trebamo ustrajati u tome. Nije sada važno hoće li glagoljicu poznavati nekoliko tisuća ili nekoliko stotina tisuća ili nekoliko milijuna Hrvata, nego da uvijek ima dovoljan broj onih koji njome barataju. Prema mojoj procjeni taj broj sada teži prema desetak tisuća osoba“.
Prvi roman za mlade na glagoljici
Prije mjesec dana objavljeno je i prvo književno djelo na glagoljici jedne autorice. To je roman za mlade „Tamo gdje počinje moje ime“ međunarodno nagrađivane hrvatske književnice Sonje Smolec, a objavljen je u nakladi KVAKA iz Velike Gorice.
„Sad je još rano govoriti o reakcijama na ovu knjigu, no mogu reći nekoliko detalja o iskustvima prethodnih izdanja. Jako je mali interes knjižnica za otkupom glagoljicom tiskanih knjiga, a razlog tome je što ni sami knjižničari ne znaju glagoljicu – rijetki su oni koji je znaju, pa je jednostavno izbjegavaju – to je ona čuvena linija manjeg otpora. Takvo ponašanje držim lošim jer se postavljaju kao prepreka onima koji bi se odvažili učiti glagoljicu. S druge strane tržište za takve knjige postoji. Nije veliko – radi se o nekoliko stotina prodanih knjiga – ali tu je. Golema većina su privatne osobe i to je u stvari dobro. Najbolji čuvari pisane kulture bili su i ostali obični čitatelji“.
Koliko je teško naučiti glagoljicu?
Za sve one koji bi se voljeli okušati u ovom povijesnom pismu, Beronić poručuje da je glagoljicu lako naučiti: „Ima samo 32 znaka jer je unicijalno pismo – nema velika i mala slova, nego samo jednu veličinu. Odlično se zamjenjuje latinicom i uz izuzetak slova „J“ koje izvorno nije postojalo u glagoljici, može se jednostavno transliterirati na latinicu i obrnuto. Moji tečajevi glagoljice traju oko dva sata, što je dovoljno vremena za ovladati osnovama pisanja, a ostalo je stvar vježbe. Upravo zato je važno imati knjige tiskane glagoljicom suvremenim hrvatskim jezikom – stare knjige, misale i brevijare ni popi danas ne znaju pročitati jer su na arhaičnom crkvenohrvatskom jeziku. Za lakše učenje načinio sam i besplatnu web aplikaciju https://ucilica.glagomatika.online/„ veli i poziva pa da je svi zainteresirani isprobaju i jave iskustva.
Obla i uglata glagoljica
Za početak, dobro je znati da postoje obla i uglata glagoljica.
Obla glagoljica je najstariji sačuvani oblik ovoga pisma na pergameni. Nalazimo je na spisima: Frankopanski kodeks, Asemanijevo evanđelje, Kijevski listići i dr.
Karakteristike oble glagoljice su okrugla oka i crte. Od 32 osnovna znaka čak 27 ih ima barem jedno oko što ovom pismu daje njegovu najvažniju osobinu i prepoznatljivost.
Uglata glagoljica je mlađi oblik ovoga pisma vjerojatno nastao za potrebe jednostavnijeg klesanja u kamen. Za uglatu glagoljicu je karakteristično da je okruglo oko zamijenjeno pravokutnikom, te se pisanjem između dvije crte i uvođenjem novih znakova približila latinici. U vrijeme nastanka Baščanske ploče izvorno slovo mislite zamijenjeno je jednostavnijim latiničnim M, te je izvorno slovo frt zamijenjeno grčkim fi.
