„Osobno ime sastavni je dio života svakog pojedinca kako danas, tako i u prošlosti. Odabir imena bio je pod utjecajem religijskih pravila, političkih strujanja, ali i određenih moda. Ranonoovovjekovni povijesni izvori omogućuju razotkrivanje motivacije koja stoji iza odabira imena, zadiranje u povijest mentaliteta, kao i komparaciju praksi u različitim župama, kako u mletačkom, tako i u austrijskom dijelu Istre“, pojasnila je dr. sc. Doblanović Šuran na predavanju „Osobna imena u Istri ranoga novog vijeka (1500. – 1800.)“ koje je održano u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula.
Dr. sc. Danijela Doblanović Šuran doktorirala je s temom iz povijesne demografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a njezin je znanstveno-istraživački interes usmjeren prema stanovništvu Istre u ranome novom vijeku, ponajprije demografskim procesima i povijesti svakodnevice, o čemu je objavila niz znanstvenih i stručnih radova te nekoliko knjiga.
Zanimljivo je bilo čuti kako su se imena birala kroz povijesti i kako su se motivi za odabir nekog imena tijekom vremena mijenjali.
Nomen est omen
Ova je tema zanimljiva široj publici jer su imena nešto što se tiče svakog pojedinca, rekla je dr sc. „Nomen est omen ili ime je znamen uzrečica je koja se koristi jer je ono nekakva prva oznaka identiteta“, napomenula je.
Ime je ponekad i statusna oznaka identiteta. Inače su se oznake kroz povijest mijenjale, postojali su razni trendovi koji su postojali. Tako u srednjem vijeku imamo brojna narodna imena koja su specifična po tome što sadrže nekakvu poruku već u samom imenu, a to su, dodala je, svima poznata imena vladara: Branimir, Trpimir, a od ženskih imena: Miroslava, Vatroslava, Premila i sl.
Proces koji se dogodio u ranom novom vijeku, od 15. stoljeća na ovamo, jest da su narodna imena u potpunosti zamijenjena katoličkim, djeca su se imenovala po katoličkim svecima. „Valja naglasiti da je i razdoblje kasnoga srednjega vijeka već poznavalo imena katoličkih svetaca“, dodala je.
U ranom novom vijeku svetac preuzima tu zaštitu i vrlo su često imena dodjeljivana u onom mjesecu u kojem se određeni svetac slavio, npr. dijete rođene u veljači nazivalo se Valentin ili Foška.
Narodna imena
Glavni izvori kojima se u svojim istraživanjima bavila jesu matične knjige. Naime, sredinom 16. st. nastala je reforma crkve čija je ideja bila reformirati prakse koje su se događale u crkvi i među vjernicima, koje su trebale biti dokinute, a odnosile su se na brak. Naime, žene su pred sudom pokušavale dokazati postojanje braka zato jer se brak u srednjem vijeku nije nužno odvijao u crkvi nego je to bio stvar dogovora među supružnicima te nije postojao pisani trag o tome.
Propisano je stoga da se moraju voditi matične knjige vjenčanih i da se brak mora sklopiti pred svećenikom i svjedocima, a uvele se i matične knjige krštenih pa se onda moglo provjeriti i srodstvo, dob osoba itd.
„Od sredine 16. st. tako imamo matične knjige vjenčanih ali i matične knjige krštenih pa su to glavni izvori, pa i popisi stanovnika iako ali oni ne bilježe duže vremensko razdoblje“, pojasnila je dr. sc. Doblanović Šuran.
Popularnost imena može se analizirati proučavanjem dužeg vremenskog razdoblja, a oni najstariji su iz labinske knjige krštenja koja datira iz 1536. godine te ona iz Umaga koja ima vrlo stare podatke o krštenima.
„Tako možemo analizirati popularnost imena, ona koja su bila češće dodjeljivana. Tada su knjige pisane uglavnom na latinskom ili mletačkom jeziku, a mi imamo i zabilježena imena u hrvatskoj inačici. Može se pratiti kako se popularnost nekog imena mijenjala kroz vrijeme, kalendar, kako su kumovi utjecali na odabir imena jer su se nekad i po njima ona nadijevala. Ti zapisi mogu svjedočiti i o nekakvom društvenom raslojavanju, ime može biti statusni simbol pa vidimo da su patriciji – pripadnici društvenih elita, birali rjeđa i posebnija“, pojašnjava dr. sc. Doblanović Šuran.
Primjeri imena
Najstariji podaci za Istru, oni za Umag s kraja 15. st. ukazuju kako je tada najčešće ime bilo Katarina, a tu su bila i Lucija, Margarita i Marija.
Pelegrina, Ivana i Antonija koncem 15. st. bila su među top deset imena, a kasnije su učestalija imena bila Franciska, Marina, Gašparina, Justina…
Popularna muška imena bila su Ivan, Matej, Petar, Bartolomej, a pojavljuju se i nova Kristofor, Martin, Nikola, Pelegrin…
Inače, Sv Pelegrin je vezan uz Umag i to je specifičnost umaških imena, a drugdje je ono izuzetno rijetko.
„Zanimljivo je kako se u Lindaru nije koristilo ime Marija koje je drugdje prisutno. Naime, u nekim župama postojala je praksa da se to ime izbjegava iz poštovanja prema Bogorodici dok se drugdje iz istog razloga ono nadijevalo“, kaže dr. sc. Doblanović Šuran.
U Pazinu u drugoj polovini 17. st. Popularna je bila Margerita – čak 20 posto djevojčica se tako zvalo, a uz to birala su se i imena Katarina, Elena, Ivana, Lucija, Antonija i Foška. Od muških imena tu su bili Ivan, Matej ili Mate, Grgur, Anton, Juraj i Matija.
Po knjigama, Rovinjsko Selo početkom 18. st. 20 posto sinova dobilo je ime Ivan, 14 posto Juraj, 15 posto Mate, pa Miho, Šimun, Šime…
Prema riječima dr. sc. Doblanović Šuran, desetak imena pokrivala su 80, 90 posto svih imena u nekom mjestu.
Zanimljivo je da su se davala i imena vezana uz društvenu elitu, npr. Lukrecija, a među patricijima imena su se često namještala prema prezimenima, primjerice Morosina Morosini.
Svetac štiti
Motivacija za određena imena bio je katolički kalendar i ritam godine. Vjerovalo se da svetac štiti do dana kada je njegov imendan tj. desetak dana prije, tako da su se imena svetaca uglavnom dodjeljivala 15 dana prije blagdana.
Stotinjak god kasnije, od 1685. do 1694. godine, promatrajući neka od imena, može se vidjeti da dominira kalendar pa se tako u kolovozu i rujnu daje ime Eufemija, koja se slavi upravo u rujnu.
U Pazinu je popularno ime Katarina, ali najviše u listopadu i studenom. Slično je s Gašparom u prosincu i siječnju ili Andrijom koje se daje u 75 posto slučajeva u listopadu kad se slavi Sv. Andrija.
Osim kalendara motivacija za dodjeljivanje imena bili su kumovi, ali manje od 10 posto u Istri, dok je drugdje ta praksa bila raširenija.
Prema precima tek u drugoj polovini 19. st. Ime prvom djetetu davalo se prema djedu s očeve strane, prvoj kćeri prema baki s očeve strane, drugome sinu davalo se ime prema djedu s majčine strane itd.
Ustaljena praksa u Istri bila je da su se imena braća i sestara koji su umrli u dojenačkoj ili dječjoj dobi dodjeljivala sljedećoj djeci. Bio je to način nošenja sa sveprisutnom smrti koja je okruživala naše pretke u ranom novom vijeku i nekakav pokušaj pobjede nad smrti i nastavak života, imamo jako jako puno takvih primjera na našim prostorima.
Svako je vrijeme prepoznato po nekim svojim preferencijama i imalo neka imena koja su bila popularna ili manje popularna. Neki od razloga odabira određenog imena ostat će tajna prošlosti.
Dok neka imena u jednom periodu odumiru: Foška, Margerita, Rina i Ursula, novo vrijeme donosi nova imena, pa tako primjerice na prijelazu s 18. na 19. st. popularna postaje Ulika. Od muških imena tijekom povijesti, kao i danas, ponavlja se Ivan.
„Promjene su dio života, a danas su one brže nego ikad. Stoga se danas imena mijenjaju brže nego u prošlosti“, zaključila je dr. sc. Doblanović.
