„Mitska bića istarskog poluotoka“ tema je koja je privukla iznimno brojnu publiku što ne čudi s obzirom na uvijek zanimljiva i nerijetko duhovita predavanja Korada Korlevića.
Predavanje se održalo u sklopu Malog festivala baštine. Nova je to manifestacija Gradske knjižnice i čitaonice Pula, čije se ovogodišnje, nulto izdanje održalo od 30. rujna do 4. listopada 2024.
Prvi gost podprograma ISTRAži bio je upravo Korlević koji je u dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Pula održao predavanje o mitskim bićima Istre.
Korado Korlević jedan je od vodećih hrvatskih astronoma i pokretača Zvjezdarnice Višnjan te mnogih edukacijskih projekata u Hrvatskoj u tom području. Potaknut problematikom srazova Zemlje s asteroidima i kometima, potiče aktivnosti vezane uz istraživanja malih tijela Sunčeva sustava, što rezultira i prvim otkrićima asteroida i kometa iz Republike Hrvatske. Otkrio je više od 1.400 malih planeta (asteroida), a sudjelovao je i otkrivanju dvaju kometa. Od 1993. godine radi kao voditelj edukacijskih i znanstvenih aktivnosti pri Zvjezdarnici Višnjan. Uz pedagoški rad, objavio je i brojne znanstvene i znanstveno-popularne radove u zemlji i inozemstvu. Bavi se astronomskom edukacijom, promicanjem astronomije i znanosti znanstveno-popularnim predavanjima, izradom astronomskih instrumenata, meteorima i meteoritima, razvojem metoda kreativnog mišljenja i njihovom primjenom u edukaciji te projektima zaštite prirode i baštine. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, član mnogih međunarodnih strukovnih organizacija.
Zanimljiva tema
Prema riječima Korada Korlevića, mitovi jednoga područja neopisivo su važni, oni stvaraju naciju, a Hrvatska nema te svoje mitove: „U Srbiji je to Kraljević Marko, u Istri imamo Velog Jožu, ima nekih specifičnih u Zagorju, ali ne postoji jedan za cijelu Hrvatsku. Toliko je priča, bića vezano za Istru, koja je tijekom brončanog doba bila slična Korzici“.
Kako je rekao, Monkodonja je bio ogroman grad dok su se u Egiptu gradile piramide, a mi nemamo tu piramide, o čemu se unazad nekoliko godina voli toliko govoriti, nego nadgrobne humke. Istra ima toliko taloga povijesti, tisuće i tisuće godina taloga, ne samo iz doba Histra, nego i prije Histra, ponekad se držimo mitova koji nisu naši, a imamo toliko toga u povijesti, smatra Korlević.
Mitovi su se pričali kad bi se okupilo cijelo selo, dok se mrvila trukinja ili sl. Naime, kako kaže Korlević, imamo mitove za koje mislimo da su naši, a nisu. „Dobra priča se daleko čuje i svatko je modificira prema svojim potrebama i onda dolazimo do toga da u tradiciji nosimo dio mitologije“, rekao je.
Na primjer uzrečica „upala sjekira u med“ stara je 4000 godina. Naime, meda tada nije bilo, morao si naći divlje pčele i kad bi našao košnicu i sjekao stablo, znao bi da je bogata kad bi izvadio sjekiru masnu od meda – med je nekada bio neprocjenjivo bogatstvo!
„Naši su preci smatrali i ivanjske krjesove iznimno važnim. Nekada je najvažniji ples u godini bio ples zaruka, oko 1. svibnja, a što je značilo i da su preživjeli zimu te da mogu krenuti u potragu za partnerom“, rekao je Korlević.
Strah iznjedrio brojne priče
Istra je vrlo specifična, rekao je Korlević, jer nema vode. Danas postoje vodovodi, no to je bila jedna velika katastrofa, a katastrofe su oblikovale strahove. Strah od smrti iznjedrio je priču o tome kako mora postojati nešto kompliciranije od smrti i onda su se u šume i ostali prostor dodavala bića koja su zaslužna i kriva za ono što se događa.
Govorilo se kako po noći ta bića izlaze iz šume i tada se nije izlazilo vani jer je bilo opasno.
Istaknuo je i važnost priče o Juri Grandu te činjenicu da se u slavenskoj mitologiji zlo ubija glogovim kolcem.
„Jure Grando je velika priča, šteta što to nismo znali iskoristiti, u Kringi su to traljavo napravili“, rekao je.
Nastanak mita o Velom Jože
Vladimir Nazor došao je u Pazin i slušao priče i legende, a iz crkvenih krugova stigla je priča da je u Motovunu prilikom iskapanja nađeno nekoliko kostura od 4 metara, a kad su te kosti izvukli vani, u svega nekoliko dana su se pretvorile u prah.
Nazor je od tih priča napravio mit koji je na neki način objedinio Istru – mit o Velom Joži. „To što ima Istra, ostatak Hrvatske nikad nije uspio napraviti, mit tog tipa“, napomenuo je.
Prisjetio se Drage Orlića i njegove „Štorije od štrige i štriguni“ što je nazvao lijepim pokušajem da se jedan dio priča okupi, a drugi su se na njih nadovezali.
Evelina Rudan je, prema Korleviću, napravila do sad najbolji posao s knjigom „Vile s Učke“ kojom je prikazala mitove centralne Istre. „Skupila je priče od none i stavila ih u knjigu, te sistematično posložila priče o Istri“, dodao je.
Za odgajanje djece koristile su se priče o vragu i babau. „One su se koristile za zastrašivanje djece. Naime, mama je bila u polju, štali ili kuhinji, a otac je radio cijelo vrijeme pa su djeca bila sama tako da su te priče koristili kao električnog pastira, da spriječe djecu da idu daleko“.
„Ako čujete da u susjednom selu zvoni zvono da je netko umro, možda se pod okriljem noći odvila bitka između štriga i štriguna, pa se gledalo ako ima netko tko šepa ili je krvav te se po tome moglo saznati je li možda krsnik ili štriga“, ispričao je.
Ako cure muči njihov avatar po noći i onemogućava disanje, riječ je o Cikori.
„Vukodlaci, nisu kao u svjetskim knjigama, pojasnio je, ugrize te pa si odmah vukodlak. Potrebno je 40 dana treba za transformaciju, a ako ti stave čavao u usta nema transformacije“, ispričao je Korlević vjerovanja u Istri o vukodlacima.
Među mitskim bićima je i Orko koji je dobroćudan. Živi na raskršćima i ako izgubimo pravac i dođemo u krivo selo, to je njegova „zasluga“.
Macmaliči su pak ekvivalent istarskim gnomima, a tu su i šigimigije koji su manji od njih – patuljci koje se može vidjeti samo krajičkom oka.
Najjače biće je krsnik – ekvivalent štrigi i štrigunu, nema što on ne može. Korlević ističe i vile s Učke ili vile s Adrie za koje se zna da ne postoje ali su, veli, dobra priča.
Zvončari su tu da se borimo protiv zla i preplašimo zle duhove, da dižemo veću buku od njih, a štrolige su pozitivci.
Pravila u Istri
Korlević je ispričao i neka „pravila“ kojih se i dan – danas ljudi u Istri pridržavaju. Tako se ne ide vani po noći, roba se ne suši po noći, važnost kuma je neopisiva protiv zla na svadbama, ne smije se spavati pod orihom… Sve su to praznovjerja koja traju od davnina.
Isto tako, nikako nije dobro nešto ili nekoga hvaliti jer ga tako možeš ureknuti. U Istri pohvala uvijek ide u suprotnost, npr. vražje dite kako je lipo. Uvijek se doda ono „vražje“ kako se ne bi bacio urok. Kako nikad ne ide samo pohvala, mora postojati i negacija.
Neke mitove Istre smo komercijalizirali, poput Astrofesta i Legendfesta, vrlo posjećene manifestacije.
