Limski zaljev prirodni je fenomen, pravi dragulj prirode koji je 1964. godine proglašen značajnim krajobrazom te je kao takav zaštićen. Nalazi se na području Vrsara.
Ta morem potopljena dolina nekadašnjeg riječnog krškog kanjona, na koju se nadovezuje suho korito riječne doline (Draga), u sebi objedinjuje niz geoloških, reljefnih, klimatskih, vegetacijskih i povijesnih pojavnosti te zanimljivosti.
Prirodni fenomen
Limski zaljev predstavlja prvorazredu prirodnu pojavu od velike naučne i estetske vrijednosti. To je školski primjer potopljene kanjonske doline u kršu, a sa svojim prirodnim nastavkom Limskom dragom čini jedinstvenu cjelinu. Stvoren je u jurskim vapnencima, s dužinom oko 10 kilometara, prosječnom širinom od 600 metara i visinom kanjonskih strana do 150 metara.
Kako nam je rekao Sandro Dujmović, stručni suradnik iz Javne ustanove Natura Histrica, u Limskom zaljevu se mrijesti veliki broj riba jer je voda bočata – slana voda nižeg salaniteta od morske koja nastaje miješanjem mora s tekućom vodom ili kišnicom, a takva voda je bogata hranjivim tvarima.
„Ako malo bolje pogledate, more u Limu je uglavnom zelene ili zelenkaste boje. To ukazuje na veliku količinu fitoplanktona koja je osnova svake prehrambene mreže. Ona baza na piramidi. Također, u zaljevu ima široki spektar različitih staništa, tako da mnoge vrste riba pronalaze ono stanište koje je njima pogodno za razmnožavanje i prehranu“, pojasnio nam je.
Prema riječima Dujmovića, najispravnije je zvati područje Limski zaljev. „Fjord nije jer nije nastao djelovanjem ledenjaka, kanale kopaju ljudi uglavnom, a zaljev je ispravno jer je to u zapravo potopljeni kanjon oblikovan protjecanjem rijeke“, istaknuo je.
Vegetacija
Strane zaljeva su obrasle svim elementima makije crnika (Quercus ilex L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.), planika (Arbutus unedo L.), lemprika (Viburnum tinus L.), tetivika (Smilax aspera L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.) bjelograb (Carpinus orientalis Mill.), i crni jasen (Fraxinus ornus L.), a mikroklimatski uvjeti uzrokom su pojave submediteranske zajednice hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i cera (Quercus cerris L.)
Takva raznolikost vegetacije na uskom području predstavlja jedinstvenu rijetkost i posebnu ekološku rijetkost.
Ugroza području
Kao i svako prirodno stanište, najveća ugroza Limskom zaljevu su ljudi i ljudska pohlepa: „Svi bi htjeli da priroda bude zaštićena, ali istovremeno žele razvijati turizam, marikulturu, saditi maslinike, baviti se sportom (penjanje, ronjenje…), lov, ribolov (obližnji gradovi i mjesta žele da se omogući lokalnom stanovništvu omogući ribolov na Limu)…“
Limskim zaljevom, ističe Dujmović, bilo je zabranjeno ploviti, a danas imamo pristanište na “vrhu Lima”. Nebrojeni broj plovila, što osobnih, što s turistima, svakodnevno uplivava u Limski zaljev. Pritom ne poštuju brzinu kretanja, sidre se u blizini obala, bacaju otpad, zvučno zagađuju, uvijek nekome procuri malo goriva…
Druga ugroza, kaže nam Dujmović, su klimatske promjene i posljedice koje one nose: „Veliki broj stranih invazivnih vrsta koje dolaze poput strijelki, pacifičke kamenice, plavog raka, rebraša… Za vegetaciju na obroncima mogu biti pogubni požari i velike suše. Ukoliko bi izgorjeli obronci Lima trebalo bi nekoliko desetaka godina da se vegetacija oporavi, ako bi ikada. i na kraju zagađenje kojeg je opet uzročnik čovjek. Nevjerojatna je količina otpada koja plovi našim morima, pa tako i Limskim zaljevom“.
Za Limski zaljev kažu da je dragulj prirode. Upitali smo Dujmovića zašto je tomu tako: „Svatko neka nađe svoj razlog. Meni je zato jer je jedinstven u svakom pogledu i dva ovakva zaljeva ne postoje u Istri, a ni u cijeloj Hrvatskoj. Nije tu samo priroda specifična ispod i iznad mora, već i povijest i geologija, kultura koja se odvijala oko zaljeva… Sav nam je poseban!“
