Dvojezična knjiga nastala na inicijativu Istarske županije, točnije Upravnog odjela za talijansku nacionalnu autohtonu zajednicu, nacionalne manjine i mlade, „Multikulturalnost u MOJOJ Istri – La multiculturalità nella MIA Istria“, ima za cilj približiti mlađim generacijama bogat svijet multikulturalnosti, upoznati ih s posebnostima svake nacionalne manjine i potaknuti ih na prihvaćanje različitosti.
Autorice su dr. sc. Ivone Orlić i dr. sc. Irine Basare, a knjiga je namijenjena učenicima osmih razreda osnovnih škola iz cijele Istre. U proteklih mjesec dana, predstavnici Istarske županije podijelili su oko dvije tisuće besplatnih primjeraka knjige svim učenicima osmih razreda u Istri, a to će činiti svake godine.
Multikulturalnost treba cijeniti i baštiniti
Istarski župan Boris Miletić istaknuo je kako se Istra može ponositi svojom multikulturalnošću koja predstavlja veliku vrijednost u društvu, a važno je prenijeti ju na buduće generacije.
„Povijest je tome znatno doprinijela. Početkom 19. stoljeća, Pula je imala oko 800 stanovnika, a dolaskom Austro-ugarske monarhije grad je stotinjak godina kasnije narastao na 70 tisuća stanovnika, dok nas je danas nešto manje od 60 tisuća. Ljudi su došli odsvuda u našu Istru, iz svih krajeva, s juga, sjevera, istoka, zapada. Držim da je naša velika vrijednost naše međusobno uvažavanje i poštivanje jer je svaka osoba koja je došla ovdje živjeti i raditi, doprinijela razvoju našeg društva i to trebamo cijeniti i baštiniti. Ove godine obilježavamo 10. godišnjicu od uvođenja Zavičajne nastave u naše dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, a ponosimo se i s Festivalom multikulturalnosti“, poručio je župan dodajući da moramo držati do svojeg, ali i prihvaćati drukčije. Naše posebnosti, zaključio je župan, pokazuje i ova knjiga koja sadrži desetak šćorica, priča o našoj Istri koje su prvenstveno namijenjene osmašima.
Dragocjen doprinos udruga nacionalnih manjina
Kako smo doznali od pročelnice Upravnog odjela za talijansku nacionalnu autohtonu zajednicu, nacionalne manjine i mlade, Tee Batel, svoj dragocjen doprinos ovoj knjizi dale su udruge nacionalnih manjina Istarske županije kojima iz Županije zahvaljuju na trudu, nesebičnoj pomoći, kao i na suradnji i želji da se njihova tradicija i njihove specifičnosti pretoče u ovu priču te približe mlađim generacijama. „Kroz desetak priča, koje ilustriraju posebnosti svake nacionalne manjine, ali i važnost i snagu istarskih vrijednosti, djeci se približavaju specifičnosti tradicionalnih jela popraćenih receptima, narodnih nošnji, tipičnih glazbenih instrumenata te brojnih drugih zanimljivosti“, doznali smo od pročelnice Batel.
Autorice mnogo naučile pišući knjigu
„Kao autorica ovog djela stekla sam nova znanja iz različitih područja. Na znanstvenoj razini, provodeći istraživanja prije samog početka pisanja, upoznala sam brojne pojedinosti i specifičnosti koje krase manjine te njihovu kulturu i tradiciju. Moram priznati da nisam bila upoznata s pojedinim procesima, dok mi je dio recepata, do susreta s ovim djelom, bio prava nepoznanica“, rekla nam je jedna od autorica, Irina Basara.
Poseban izazov bio joj je prilagoditi sadržaj adolescentima koji odrastaju u drugačijem okruženju nego što je bilo naše: „Na tom sam putu imala veliku pomoć kroz brojne razgovore s ‘ciljanom publikom’, odnosno mladima koji su mi iz prve ruke pružili sve vrijedne uvide i smjernice“, dodala je.
„Promatrajući, pak, cijelu priču iz vlastite perspektive osobe koja je kao dijete doselila u Rovinj iz druge države, mogu reći da knjigu doživljavam vrlo osobno. I sama sam prošla kroz brojne slične situacije, doduše u drugačijem vremenu, bez mobitela i drugih uređaja, no temeljne postavke prijateljstva su ostale iste. Danas, analizirajući s odmakom našu ‘multikulti’ pustolovinu smatram da smo uspjele u korice jedne knjige pretočiti ono što živimo u svakodnevici. Sve ljepote istarske različitosti utkale smo na ležeran i topao način u priču o najljepšem stablu na svijetu. A koje je to stablo? Odgovor ćete pronaći u knjizi“, napomenula je.
Ivona Orlić rekla nam je kako se pišući tekst za knjigu, prvenstveno prisjećala svog djetinjstva i djece, a sada ljudi s kojima je proživljavala te krhke, a opet tako istraživačke i važne formativne godine: „Tada sam kao dijete s lakoćom, bez puno razmišljanja upijala neke drugačije prehrambene navike, pjesme, govore, zanimanja, ali i vjerovanja. Prisjećajući se, nazivala sam ih i vodila razgovore, uz potpitanja, kako bih što bolje ušla u temu multikulturalnosti općenito, ali i u razumijevanje specifičnosti točno određene nacionalne manjine, kao i talijanske autohtone nacionalne zajednice“.
Dodala je kako su od udruga nacionalnih manjina tražili dodatne informacije o tome s čime bi se oni sami željeli predstaviti, odabirući kulturne segmente i sadržaje svog nacionalnog identiteta i identiteta svoje zajednice kroz knjigu, te je i to ugradila u tekst. A potom je trebalo povezati pripovijetke u jednu cjelinu te na kraju ne izgubiti iz fokusa uzrast za koji se piše.
„Dakle, ponovno sam si potvrdila da sam imala predivno djetinjstvo i prijatelje i prijateljice iz djetinjstva. A prikupila sam i naučila iznimno puno informacija od toga kakve su češke košnice, kako Albanci spravljaju fliju, kako Romi slave Đurđevdan, kako Mađari zaslađuju salatu, kako se gradi batana u Rovinju, što je to babin pas, mesni makedonski specijalitet turli tava, o bosanskohercegovačkim baklavama, kako je Mađarski kipar i arhitekt izumio Rubikovu kocku i još pregršt drugih činjenica i zanimljivosti. Saznala sam i koliko su važne ilustracije za knjigu“, ispričala nam je Orlić.
Obje autorice smatraju kako je iznimno važno da djeca nauče prihvatiti sebe i druge te da znaju poštovati različitosti – na taj način djecu učimo empatiji, suosjećanju i prihvaćanju drukčijih od sebe.
„Prihvaćanje različitosti pridonosi izgradnji zdravog i tolerantnog društva, koje isključuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi“, naglašavaju.
Na poziv Osnovne škole Monte Zaro u Puli, ondje su održale prezentaciju knjige te su izuzetno zadovoljne što su reakcije bile vrlo pozitivne: „Imali su brojna pitanja te su se i sami prisjetili sličnih situacija iz vlastitog okruženja. Ono što smatramo da je potrebno posebno istaknuti jest zaključak djece da su različitosti naše bogatstvo te da smatraju kako su, zahvaljujući njihovu prihvaćanju, postali bolji ljudi“.
