Najbolje vrijeme za provesti u prirodi je proljeće, bilo to uz more ili šumu. Ipak, šuma ima neku posebnu čar, miris i osjećaj koji vas doista može odvesti na neka divna, neotkrivena mjesta i pomoći da se, i tijelom i umom, odmaknete od svega.
Park šuma Šijana krije bogatu povijest za koju mnogi, pa čak ni Puležani, ne znaju. Ondje se, između ostalog, nalazi najstarije arheološko nalazište u Hrvatskoj, na području bivše Jugoslavije, pa čak i u ovom djelu Europe.
Tijekom proljeća i ljeta, šuma postaje posebno privlačna zbog svog bujnog zelenila i cvjetajućih biljaka. Ovdje svakako valja izdvojiti ciklame koje zbog svog izgleda i mirisa u proljeće šumi daju poseban šarm. No zaštićena su vrsta i ne smije ih se brati.
Nalazi se dva kilometra od samog centra grada, ispresijecana je brojnim vijugavim puteljcima, a površine je 152,81 hektara. Zakonom je kao park šuma zaštićena 1964. godine, a njome upravlja županijska javna ustanova Natura Histrica.
Edukativna šetnja šumom
Edukativno predavanje održano u sklopu manifestacije „Everybody na livadi“ bila je prilika za šetnju sa znalcem i velikim ljubiteljem pulskih prirodnih i povijesnih ljepota, Aleksejem Orelom.
Kako je rekao, dio izvan parka šume bio je pod vojskom, a sada je javno područje i također bi trebalo postati zaštićenim djelom parka šume.
U vrijeme Austro – Ugarske iz šume se drveće eksploatiralo za gradnju drvenih brodova.
Za potrebe brodogradilišta uzgajali su se hrast medunac, himalajski cedar i američki crveni hrast. Na centralnoj livadi može se vidjeti primjerak hrasta plutnjaka koji inače raste u Portugalu, dijelovima Francuske, a uspio je i kod nas.
„Pluto se tada koristilo jer je najbolje brtvilo na motoru i ostalim dijelovima broda. Nakon osnutka Uljanika prestala je gradnja drvenih brodova, a Šijanska je postala park šuma. Raskrčili su staze i ona je postala ‘zona za mentalno zdravlje i rekreaciju građana’. Ljudi su šetali šumom, održavala su se sportska natjecanja, organizirao plesnjak, a i tada je postojao bar“, ispričao je Orel.
Isprva je tadašnja gospoda dolazila u šumu pješke, biciklom ili pak kočijom, a potom je uvedena i tramvajska linija koja je vodila ondašnje građane u Šijanu.
Najstarije arheološko nalazište u Hrvatskoj
U Šijanskoj šumi nalazi se najstarije arheološko nalazište u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji i ovom djelu Europe. Riječ je o pećini Šandalja III u kojoj obitavaju brojni šišmiši.
„Europska mreža Natura 2000 štiti njihovo stanište, ali Šandalju, na žalost ne štiti jer nije na njihovom području“, kaže Orel.
Pećinu Šandalja I 1961. godine našao je Boris Bačić, osnivač Arheološkog muzeja Istre te počeo arheološka istraživanja. Bio je to nalaz oruđa načinjenog od oblutka okresivanjem s više udaraca iz razdoblja starijeg paleolitika, tzv. udarnog oruđa ili udarača (chopper tool). Pronađeno je između dvije i tri tisuće artefakata.
„Otkriveno je više komadića drvenog ugljena, kao pouzdani trag loženja vatre i boravka čovjeka te ostaci nosoroga, mamuta, pra goveda…“, ispričao je Orel.
Bačić je otkrio i Šandalju II gdje je nađeno oruđe, fosili i ostalo iz špiljskog svijeta. Od 1963. godine Boris Bačić je pod vodstvom Mirka Maleza, poznatog hrvatskog paleontologa koji je proveo najopširnija istraživanja otkrio više od 15.000 litičkih nalaza iz gornjeg paleolitika, koštane izrađevine, mnogobrojne ostatke faune, 799 komada oruđa te ostatke kromanjonaca.
Šandalja III nikad arheološki istraživana
Za razliku od Šandalje I i II, Šandalji III može se priči, ali ona nije nikad doživjela arheološka istraživanja.
„Šandalja je toliko javno zanemarena da ne postoji niti jedna tabela s osnovnim podacima, što je poprilično žalosno s obzirom da je riječ o najvažnijem arheološkom nalazištu u ovom djelu Europe. Na žalost, nije zaštićena kao kulturno dobro i još uvijek se nalazi u obuhvatu eksploatacijskog polja tj. kamenoloma Otvorenog kaznenog zavoda Valtura te joj prijeti trajno uništenje“, upozorava Orel.
Jama ide u dubinu i ondje obitavaju šišmiši, tik do nje nalazi se „Gorski kotar u malom“ kako ga Orel naziva jer su ondje impozantne stijene prekrivene mahovinom koje doista podsjećaju na taj dio Hrvatske.
„Urgirali smo nadležnima da se Šandalja III zaštiti kao kulturno dobro jer je ovo zaista jedinstveno područje“, naglasio je Orel te uputio apel građanima koji samostalno istražuju područje da u pećinu ne ulaze u periodu od listopada do ožujka kad šišmiši hiberniraju kako ih ne bi probudili.
San Daniele
U šikari i šipražju Šijanske šume skriva se i napuštena utvrda San Daniele koja je od 1888. do 1889. godine bila vojno – rehabilitacijski centar i koristila se za oporavak vojnika. Potom je sve do 1945. bila vojna kasarna, a od 1980. godine služila je kao uprava vojnog aerodroma u Valturi. Nakon toga koristila se kao skladište oružja te ostaje vojarnom do 2005. godine te pod video nadzorom do 2011. godine kad ju je napustila vojska i od tada propada.
Nalazi se na 107 metara nadmorske visine, što je najviša točka u Puli.
