U skrivenom kutku Arheološkog muzeja Istre pronađen je uokvireni portret Giorgia Edmonda Ponsa (1861. – 1922.), ne baš poznatog Puljanina, koji je živio i djelovao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće te je ostavio neizbrisiv trag u povijesti te ustanove. Naime, Pons je bio prvi knjižničar Gradske knjižnice, jedan od prvih upravitelja Gradskog muzeja, ali i aktivan u mnogim kulturnim udrugama.
Prozor u prošlost
U izložbenom prostoru „C4“, na adresi Carrarina 4 u Puli, Arheološki muzej Istre postavlja izložbe u izlogu u sklopu programa „Prozor u prošlost“. Ovoga puta tu se smjestio upravo intrigantni portret. Autorice izložbe „Tajna jednog portreta: Giorgio Edmondo Pons“ su Adriana Gri Štorga, Milena Špigić i Katarina Zenzerović.
Kroz opsežno istraživanje, koje uključuje arhivsku građu, novinske članke i skromnu literaturu, autorice su donijele priču o njegovu životu, radu i doprinosima, među kojima se izdvaja njegovo vođenje muzeja i knjižnice.
Autor postava izložbe i grafičkog oblikovanja pripadajućeg kataloga je Vjeran Juhas.
Tajna portreta
„U skrivenom kutku našeg muzeja pronađen je uokvireni portret starijeg gospodina. Natpis na pričvršćenoj metalnoj pločici otkrio nam je o kome je riječ: GIORGIO EDMONDO PONS / POLESE / FONDATORE DELLA BIBLIOTECA E BIBLIOTECARIO / NATO NELL’ ANNO 1861 MORTO NELL’ ANNO 1922.“, rekla nam je jedna od kustosica, Katarina Zenzerović koja je s kolegicama na istraživanju i pripremama za izložbu s pauzama radila oko pet mjeseci.
„O Giorgiu Edmondu Ponsu znali smo samo da je bio prvi knjižničar Gradske biblioteke u Puli i jedan od prvih ravnatelja Gradskog muzeja, prethodnika Arheološkog muzeja Istre, ali ne i više od toga“, rekla nam je.
U nakani da saznaju nešto više o njemu, ustanovili su da je literatura o njemu skromna. Stoga su biografske podatke pokušali saznati iz matičnih knjiga i knjiga ukopa, a kao ostali izvori za istraživanje o njegovu životu i radu poslužili su im arhivsko gradivo Gradskog muzeja Pule pohranjeno u Dokumentacijskom odjelu Arheološkog muzeja Istre, zatim izvještaji koji su tiskani u prvome glasilu te ustanove Atti del Museo Civico della Città di Pola, kao i vijesti iz tadašnjih pulskih i istarskih novina. O obiteljskoj vili dokumentaciju su pronašli u arhivu za graditeljsko nasljeđe Grada Pule.
„Iako danas malo poznat, Giorgio Edmondo Pons igrao je značajnu ulogu u političkom, kulturnom i javnom životu Pule tijekom druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća. Zbog činjenice da je ostavio neizbrisiv trag u povijesti naše ustanove i grada, željeli smo prezentirati priču o životu i radu ovog znamenitog Puljanina“, pojasnila nam je Zenzerović.
Tko je bio Giorgio Edmondo Pons?
Istražujući su doznali da je Giorgio Edmondo Pons živio od 1861. do 1922. godine, a novinari i kritičari za života su ga opisivali kao inteligentnog, kulturnog mladića i savršenog gospodina.
Nije bio zaboravljen ni nakon smrti, kada su o njemu napisali sljedeće: „Briljirao je svojom genijalnošću i kulturom, bio je poligraf, veliki ljubitelj knjiga, s krajnjom lakoćom prelazio je s pozornice na zapovjedništvo komunalnih stražara, a odatle na upravljanje gradskom knjižnicom. Velikodušan u prenošenju svojeg znanja prema svima, ljubazan, vrlo uljudan, no razdražljiv do krajnjih granica, zamjerio bi na svakoj sitnici, uvrijedivši se čak i na najbezazlenije aluzije.“
Za mjesto i godinu rođenja (Pula, 1861.) koje se navode u knjizi ukopa i na metalnoj pločici na njegovu portretu, nije nađena potvrda u matičnim knjigama. Otac mu je bio Giovanni Rodolfo Pons, Francuz, rođen u Trstu 1832. godine. Službovao je u austrijskoj ratnoj mornarici, najprije u Veneciji, a zatim u Puli. Došavši u Pulu, vrlo vjerojatno oko 1860. godine, obitelj Pons izravno svjedoči vrtoglavom rastu grada, koji se iz provincije pretvorio u moćnu glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije i moderno urbano središte. U Puli je Rodolfo Pons osnovao podružnicu Tršćanske tehničke ustanove 1867. godine, u kojoj je bio partner i direktor.
Napustivši vojnu službu, zaposlio se u pulskoj općini kao vijećnik i općinski savjetnik, a poznat je ponajviše po tome što je bio inspektor i prvi zapovjednik pulskih vatrogasaca, od njihova osnutka 1878. do svog umirovljenja 1897. godine. Autor je tada vrlo korisne knjige Il Pompiere (Vatrogasac), objavljene 1884. godine. Preminuo je 28. 2. 1898. u dobi od 66 godina. Supruga mu je bila Bartolomea Luigia rođena kao Gianoni. Po dostupnim podacima iz matičnih knjiga, imali su desetero djece, od kojih je četvero doživjelo odraslu dob.
„Njihove prve poznate adrese stanovanja bile su na području današnje Flanatičke ulice, na današnjem Danteovu trgu, vjerojatno u zgradi sjedišta općinskih vatrogasaca u vrijeme dok je Rodolfo obavljao službu zapovjednika te Flaciusove ulice, u kući Fabro, 1. kat“, rekla nam je Zenzerović.
Sagradili su potom vlastitu vilu u Preradovićevoj ulici 16, u četvrti sv. Mihovila (Sobborgo S. Michele), koje je tada bilo predgrađe Pule koja je i do danas sačuvana.
„Podaci o školovanju Giorgia Edmonda nisu nam poznati. Vodio je aktivan život, prožet radom i povijesnim istraživanjima. Predano je obavljao funkciju općinskog vijećnika te je bio član više društava kulturno-prosvjetnog i zabavnog karaktera. Svestrano je favorizirao sve one udruge i ustanove koje su zastupale jednakost staleža, slogu i blagostanje građana“, kaže Zenzerović.
Edmondo se bavio glumom i djelovao je u dramskim i glazbenim udrugama te vodio operetnu družinu Giovanni Gargano, a bio je i dopisnik tršćanskog dnevnika „Il Mattino“ te dugogodišnji predsjednik Pulskog orkestralnog društva.
Član muzeja i knjižnice
Girgio Edmondo Pons posebno se istaknuo kao član Savjeta Gradskog arheološkog muzeja i Gradske knjižnice, čiji je bio dugogodišnji knjižničar. Te dvije ustanove bile su objedinjene, smještene nadomak slavoluka Sergijevaca, poznatog antičkog spomenika, u Clivo Santo Stefano 3 (danas Uspon sv. Stjepana).
Na prvoj sjednici Savjeta 1902. godine, G. E. Ponsu, ravnatelju Gradske zalagaonice, dodijeljeno je mjesto knjižničara. Knjižnica s čitaonicom dobila je jednu manju prostoriju u prizemlju Gradskog muzeja, otvorenu 3. kolovoza 1902., a s radom je počela 1. siječnja 1903.
Kao jedini djelatnik knjižnice, G. E. Pons se kontinuirano zalagao za poboljšanje rada i uvjeta boravka korisnika te povećanje dotacija Općine za nabavu knjiga. Već nekoliko mjeseci nakon otvorenja ukazao je na potrebu za preseljenjem knjižnice u prikladnije sjedište, što do kraja njegova života nije ostvareno.
Bio je upravitelj Muzeja tijekom nekoliko mjeseci 1906. godine te ponovno od 1912. do 1917. godine. U vrijeme njegove smrti fundus Gradske knjižnice brojio je oko 13.000 svezaka.
Umro je 15. srpnja 1922., a kao uzrok smrti u matičnoj knjizi navedena je angina pektoris. Pokopan je dva dana kasnije na pulskom Gradskom groblju Monte Ghiro, u obiteljskoj grobnici. O njegovu izuzetnom ugledu u društvu govori i činjenica da ga je na posljednji počinak ispratilo mnoštvo građana, a zastupljene su bile sve gradske udruge. U čast pokojnika pogrebna povorka prošla je kroz slavoluk Sergijevaca, spomenik koji je bio tema jednog njegova djela.
Izložba „Tajna jednog portreta: Giorgio Edmondo Pons“ pruža priliku da se sazna više životu i djelu jednog od važnih, no zaboravljenih likova u povijesti Pule, čiji je rad ostavio snažan pečat na kulturni život ondašnjeg grada.
Izložba se može ogledati sve do 27. svibnja 2025. godine, a prati je i katalog s prikupljenim informacijama i podacima.
