Nadomak pulskog Foruma otvorena je novouređena Smareglina spomen – soba u kojoj se nalazi do sad neviđeni postav. Ondje se soba nalazi već dvadeset godina i o njenoj se obnovi govori još od 1989. godine kad ju je obitelj Smareglia donirala Sveučilišnoj knjižnici.
Za novi postav zaslužna je muzikologinja Nuša Hauser, a za dizajn Matko Plovanić.
Otvorenje Sobe
Svoja je vrata novouređena soba otvorila 12. prosinca 2024. godine kojom prilikom je Ivan Kraljević, voditelj Sveučilišne knjižnice u Puli rekao kako se obilježava 75 godina Sveučilišne knjižnice u Puli, 20 godina od otvorenja spomen sobe Antonia Smareglie, a upravo je u 2024. godini 170 godišnjica njegova rođenja i 95 godina od kad je uvaženi skladatelj umro.
Aktualni gradski prostor spomen sobe na adresi Augustov prolaz 3 dan je na korištenje Sveučilišnoj knjižnici Pula 2004. godine.
„Novi je postav ostvaren uz potporu Grada Pule, Istarske županije i regije Venetto. U spomen sobi se nalazi dio dokumentacije skladateljeve ostavštine koja se novim izložbenim postavom kvalitetnije muzejski artikulira i zamjenjuje novim, do sad nikad predstavljenim dokumentima. Spomen soba u novom izdanju podsjetit će nas na život i stvaralaštvo skladatelja, na njegove najveće uspjehe ali i razočarenja te težak stvaralački život“, rekao je Kraljević uoči otvorenja.
Važnost Smareglina opusa
Vrijedni članovi Društva Smaregliana u Svečilišnoj knjižnici kontinuirano rade na podizanju svijesti o Smaregli, naglasio je Kraljević na kraju.
Pročelnica za kulturu Grada Pule, Emina Popović Sterpin, rekla je da je oduševljena postavom i izgledom Smaregline sobe te zahvalila Sveučilišnoj knjižnici i Društvu Smaregliana koji nizom istraživanja, predavanja i programa jačaju svijest o ostavštini Antonia Smareglie i o njegovom značaju za grad.
„Nadam se da će projekt o osnivanju muzeja Antonia Smareglie koji je u strategiji grada Pule za naredno razdoblje, uskoro i zaživjeti“, zaključila je.
Nuša Hauser prije mnogo je godina pozvana da kao muzikolog krene u obradu gradiva koje nikad nije bilo obrađivano: „Znalo se što je donirano, međutim to nije bilo dokumentirano, isčitano i prevedeno s talijanskog, pa sam ja to učinila i još na tome radim“.
Novi postav
Govoreći o novom postavu, Nuša Hauser rekla je kako je bilo dosta teško u tako skromnim uvjetima, malom prostoru napraviti pomak u muzeološkom smislu, dati gradivo koje su imali na raspolaganje u jedan novi okvir, a da zadovoljava sve standarde kojima teže u svojoj struci.
„Sav smo namještaj zadržali i shodno tome prilagođavali izbor sadržaja i materijala koji se sada prvi put može upoznati i vidjeti. Novina, za razliku od prijašnjeg postava koji je ovdje egzistirao 20 godina i povremeno bivao kroz programe i književna zbivanja vidljiv, jesu originalni dokumenti“, rekla je.
Spomen soba je prije u ladicama imala skenirane dokumente, a ovoga puta su odlučili ondje izložiti originale. Tako se sada može vidjeti rukopisna ostavština i tiskovina, fotografije, ilustracije, sve ono što se do sada čuvalo u trezornoj sobi Sveučilišne knjižnice.
Fotografije sada izložene na zidovima Sobe bivale su povremeno kroz kratkotrajne izložbe ili neku publikaciju predstavljane, no dobar dio njih nikad nije bio izložen. Oni su ih za novi postav a mi ih uvećali kako bi bile vidljivije.
Kroz izložbu vode panoi koji donose bitne crtice iz njegovog života, ključne podatke i informacije kako bi se posjetitelji pobliže upoznali s njim.
„Sve dokumente tretirali smo isključivo kao izloške upravo zbog toga jer smo htjeli jedan elegantan i prozračan izložbeni postav, a onda možda i novi izazov da se smisli kako smjestiti ove i sve ostale materijale koji ovdje nisu stali te ići ka inicijativi otvaranja Smareglina muzeja kako bi postav bio vidljiviji“, napomenula je Nuša Hauser.
Uzbudljiv i težak život
Antonio Smareglia rođen je 5. svibnja 1854. godine u Puli, tada dijelu Habsburške monarhije. Njegova glazba, koja je obogatila svjetsko glazbeno nasljeđe, donosi nam unikatna glazbena djela koje oduševljavaju publiku diljem svijeta.
Poznat je po svojim operama, solo popijevkama i instrumentalnim skladbama. Jedini je hrvatski skladatelj čija se opera izvodila u poznatom njujorškom Metropolitanu.
Valja spomenuti da je bio nevoljen, nepriznavan, s 40 godina zbog neuspjele operacije ostao je slijep, a bio je siromašan i imao veliku obitelj. Svoje je partiture diktirao sinovima ili svojim učenicima.
Pojam „slučaj Smareglia“ provlači se kroz znakovit broj dokumenata skladateljeve ostavštine. Pretežno su to pisma, no i sama oporuka skladatelja od 18. siječnja 1923. godine upozorava na „slučaj“ uz objašnjenje da njegova umjetnost za njegovog života nije doživjela onakvu sreću kakvu joj je poželio i za koju smatra da joj pripada zbog njene vrijednosti.
Kao razlog tomu između ostalog navodi borbe i proganjanja moćnika i njihovih interesa kojima je, posebice u Italiji i Trstu, spriječen komercijalni razvoj njegove umjetničke aktivnosti, i to na najokrutniji način.
I nakon njegovog života i njegovih upozoravanja na „slučaj“, obitelj i bliski suradnici sustavno su i intenzivno ukazivali na „nepravde, progone i osude“ koje je njegovom stvaralaštvu, pa i njegovoj obitelji, nametnula „mafijaška, korumpirana i izmistificirana“ talijanska glazbena scena“.
Unatoč ustrajnom ponavljanju molbi za novim izvedbama djela, redovno su stizale odbijenice od vodećih talijanskih opernih i kazališnih kuća s jednostavnim i kratkim obrazloženjem da nisu u prilici uvrstiti Smareglina djela u svoje koncertne ili operne sezone.
Svi oni koji žele više doznati o liku i djelu Antonia Smareglie, svaki radni dan do kraja prosinca, od 9 do 12 sati, mogu se uz njezino stručno vodstvo pobliže upoznati s radom na novom postavom i rezultatima dosadašnjeg istraživanja.
