U svijetu gastronomije, malo se koja priča može mjeriti s onom o vrsarskom lješnjaku. To je priča o povratku korijenima koja je započela sjećanjem na okus djetinjstva, a kulminirala europskim priznanjima i “slatkom diplomacijom” s Italijom. Vrsar, gradić nekoć poznat po proizvodnji lješnjaka, danas ponovno otkriva svoj zeleni identitet, dokazujući da lokalna baština, kada se ispravno valorizira, govori univerzalnim jezikom.
Zlatno doba proizvodnje lješnjaka
Povratak lješnjaka nije slučajan, već utemeljen na fascinantnoj povijesti. Sredinom dvadesetog stoljeća Vrsar je bio jedan od najvažnijih centara proizvodnje lješnjaka u Istri. Prema zapisima profesora Kovačevića iz 1955. godine, lješnjaci su bili toliko vitalni za lokalno stanovništvo da su se jeli s kruhom kao osnovni izvor energije u svakodnevnoj prehrani. Brojke iz 1951. godine danas zvuče gotovo nestvarno. Tadašnja SRZ “Dalmatinka” zabilježila je prinos od čak deset tisuća kilograma lješnjaka, koji su se zbog iznimne kvalitete izvozili na zahtjevna tržišta Švicarske i Njemačke.
Znanstvenu podlogu revitalizaciji lješnjaka i povratku lijeske na vrsarska polja dao je dr. sc. Marin Krapac s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Kroz projekt morfološke analize koji je proveden 2023. godine, potvrđeno je da je u vrsarskim nasadima dominirala sorta “Istarski duguljasti”.
Zanimljivo je da se, iako je potekla odavde, danas najviše plantaža ove sorte nalazi u Slavoniji, na PP Orahovica, na čak 660 hektara.
Lijeska se može uzgajati kao grm ili kao stablašica. Međutim, kada se na istoj površini uzgajaju dvije različite kulture, u kombinaciji s vinovom lozom lijeska se uzgaja isključivo kao stablašica. Poljoprivrednici su lijesku često sadili u vinogradima gdje je služila kao zamjena za stupove. Vezivanjem žice za stabla dolazilo je do mehaničkih oštećenja stabala lijeske.
Što se tiče broja stabala, sredinom 20. st. na području Istre bilo je oko 44.600 stabala lijeske. Od toga je oko 35 tisuća bilo na području Poreštine gdje je pripadao i Vrsar. Danas je broj stabala, koji se uzgajaju na području Vrsara zanemariv, pojašnjava Krapac i dodaje kako je u svrhu utvrđivanja sortimenta na području općine Vrsar izrađen elaborat “Sortiment lijeske na području općine Vrsar”. Utvrdili smo da je na području općine najraširenija sorta bila istarski duguljasti. Mogući razlog veće zastupljenosti ove sorte na ovom području je zbog toga što je ona otpornija na gljivične bolesti.
Etnografsko istraživanje
Kako bi se ova priča sačuvala od zaborava, Turistička zajednica Vrsara je u suradnji s Etnografskim muzejom Istre provela opsežno terensko istraživanje. Od ožujka do lipnja 2023. godine, pod vodstvom kustosice Nikoline Rusac, tim je istraživao “živu povijest” tradicionalne vrsarske slastice, amareta.
Kroz razgovore s devet kazivača, od kojih je najstariji rođen 1932. godine, prikupljena su dragocjena svjedočanstva. Iako pisani povijesni izvori recepture nisu pronađeni, usmena predaja potvrdila je da se tradicija pripreme amareta proteže kroz najmanje tri generacije. Kazivači su jasno istaknuli specifičnost vrsarskog recepta. Lješnjaci nisu slučajno zamijenili badem ili košticu marelice, već se to dogodilo zbog veće dostupnosti lješnjaka.
Istraživanje je otkrilo i kako su se običaji pripreme gotovo izgubili nakon velikih iseljavanja sredinom 20. stoljeća, no današnje manifestacije uspješno vraćaju ovaj običaj u život. Sjećanja kazivačica postala su temelj na kojem Vrsar danas gradi svoj gastronomski brend.
Od Suncokreta ruralnoga turizma i Simply the Best do europskog postolja
Sveobuhvatan pristup Turističke zajednice općine Vrsar, koji je spojio poljoprivredu, znanost i turizam, posljednje dvije godine rezultirao je nevjerojatnim nizom priznanja. Time je projekt “Vrsaranski amareti” postao sinonim za izvrsnost u ruralnom turizmu.
Kruna napora stigla je 2025. godine u Rumunjskoj, gdje je Vrsar stao uz bok velikim destinacijama osvojivši treće mjesto na prestižnim ECTN nagradama (European Cultural Tourism Network) za održivi kulturni turizam u kategoriji očuvanja gastronomske baštine.
Direktorica Turističke zajednice općine Vrsar, dr. sc. Klara Trošt Lesić, ne krije ponos postignutim rezultatima: Ova nagrada je potvrda dugogodišnjeg rada i suradnje s partnerima, institucijama i lokalnom zajednicom. Kroz projekt valorizacije Vrsaranskih amareta željeli smo pokazati da baština može biti temelj za stvaranje održivog turističkog proizvoda, ali i model koji se može prenijeti u druge destinacije. Za mene je najveća vrijednost to što smo izgradili projekt koji povezuje znanost, tradiciju i turizam te može služiti kao primjer i drugima.
No, police s nagradama jednako su se punile i na domaćem terenu. Vrijednost projekta prepoznata je dodjelom nacionalne nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, koja slavi izniman doprinos razvoju ruralnih krajeva, kao i nagradom Simply the Best za kvalitetu, kreativnost i inovativnost u turizmu. Održivost i predanost tradiciji još su ranije, 2023. godine, potvrđeni prestižnom Slow Food Award nagradom.
Ovaj niz uspjeha ne bi bio potpun bez privatnog sektora koji je prepoznao tržišni potencijal zaboravljenog ploda. Nadahnuti pričom o Vrsaranskim amaretima, vlasnici vrsarske destilerije odlučili su ovu tradiciju interpretirati na moderan način i pretočiti je u tekući oblik. Tako je nastao Amaretto di Orsera, vrhunski liker od lješnjaka koji je vrlo brzo potvrdio svoju svjetsku klasu. Da je inspiracija tradicijom bila pun pogodak, dokazuju dvije zlatne medalje osvojene u 2024. godini – jedna na domaćem terenu na Vinistra Spirits Competition, a druga na međunarodnoj sceni u sklopu Women International Trophy.
Gastronomska diplomacija: Saronno i Vrsar – dvije priče, ista baština
Da vrsarska priča nadrasta lokalne okvire, potvrđeno je nedavnim otvaranjem hrvatskog programa Tjedna talijanske kuhinje u svijetu. Pod nazivom “Dvije priče, ista baština”, Vrsar je bio domaćin povijesnog susreta dvaju gastronomskih simbola: svjetski poznatih Amaretti di Saronno i autohtonih Vrsaranskih amareta.
Ovaj događaj bio je susret dviju kultura. Dok su gosti iz Saronna predstavili svoju globalno poznatu, izuzetno hrskavu i krhku deliciju koja prepoznatljivost duguje preciznoj mješavini bjelanjka, šećera i koštica marelice, koje im daju karakterističan, ugodno gorak okus, Vrsarani su ponudili svoju, mekšu i bogatiju inačicu koji se umjesto badema ili koštica marelice, pripremaju isključivo od lješnjaka, ploda koji je stoljećima hranio ovaj kraj. Taj je susret potvrdio snažnu povezanost Italije i Hrvatske, stavljajući mali Vrsar na mapu kao ravnopravnog sugovornika u očuvanju europske gastronomske baštine.
Dan amareta i pogled u budućnost
Kruna valorizacije ove baštine postao je Dan amareta, manifestacija koja se organizira u rujnu, kada Vrsar miriše na pržene lješnjake, a posjetitelji na radionicima uče kako pripremiti ovu tradicionalnu slasticu.
Osim povijesne i kulturne vrijednosti, lješnjak je predstavljen i kao nutricionističko blago. Sa 60% masti, on je bogat izvor energije, a jedna porcija (od 10 do 50 grama) koja sadrži tri do 15 amareta, zadovoljava značajan dio dnevnih potreba za vlaknima i proteinima.
Priča je simbolično zaokružena u listopadu 2025. sadnjom pokaznog nasada od 30 stabala lijeske gdje su sudjelovale vrsarske udruge, djeca iz Osnovne škole Vladimira Nazora Vrsar i Dječjeg vrtića Tići zajedno s djelatnicima Montrakera.
Time je osigurano da buduće generacije Vrsarana neće morati čitati o lješnjacima samo u arhivskim zapisima, oni će rasti zajedno s njima, u srcu Vrsara.
