Zimska maneštra u istarskim se domovima često pripremala. Osnovne su namirnice bile u konobi, neke za gredami, a za neke se trebalo pomučiti. Danas ih je teže nabaviti, a dobru maneštru obogaćeno svinjskim kostima rado bi jeli svi.
Maneštra od trukinje (kukuruz) nestaje s istrijanskih jelovnika. Nema vremena za dan prije namočiti ustupanu trukinju, drugo jutro staviti kuhati sve ča rabi, kako bi se nakon pune četiri ure kuhanja i krčkanja blagovalo jelo iz prošlog stoljeća?
Maneštru od trukinje pripremila nam je Davorka Šajina iz agroturizma Ograde. Za pripremu nam je potrebna bijela ili žuta trukinja, šareni grah, krumpir te kost od pršuta ili nogica od svinje i panceta ili špek i češnjak za pešt.
Bijela trukinja se pokazala boljom za stupanje. Tko nije mogao odnesti u mlin, imao je doma improviziranu stupu. Unutra bi se stavila trukinja i sa željeznom palicom se tuklo dok se vanjski dio trukinje nije odvojio, pojašnjava Šajina.
Maneštra od ustupane trukinje se kuhala dva dana; prvi dan priprema a sutra rano staviti lonac na oganj i kuhati pune četiri ure.
Ujutro ujutro kad se gospodarica dignula je stavila lonac vode i stavila je unutra namočeni fažol i i namoćenu trukinju koja se od prve večeri namakala. Unutra se stavilo i suho meso, malo soli i papra, ali ne previše. Istarska kuhinja nikad nije bila jako pikantna, ali treba imati na umu da su i te svinjske nogice koje idu unutra već bile posoljene. Nekad se pešt radio od špeka, jer se panceta čuvala za jesti. Napravio se pešt sa češnjakom koji se dodao unutra i to se kuhalo oko četiri sata na ognjištu. Kad je kuhanje pri kraju, još se doda krumpir izrezan na kockice. Kad je krumpir skuhan, maneštra je gotova.
Namirnice se uglavnom mogu kupiti u mjesnoj prodavaonici. Problem je ustupana trukinja. Malini ne stupaju, a kamena stupa nečiji je suvenir, spomen i znamen na vrijeme prošlostoljetno.
Anton Doblanović iz Bibići još uvijek koristi stupu. Iako ju za stupanje trukinje ne koristi često, danas nam je pokazao kako se to nekada radilo. Više-manje svaka je fameja u selu imala stupu. Nije bilo mogućnosti odlaziti u mlin pa su to ljudi radili u kamenici. Stupač obavezno mora biti od tvrdog drva, drina ili jasena koji je naravno posjećen u odgovbarajućoj sezoni, pojašnjava Doblanović.
Danas su više-manje sve stupe prodane. Koriste kao ukras i suveniri.
Na žminjskom sajmu nekoliko prodavača nudilo je ustupanu trukinju. Ondje se moglo kupiti i kosti od prasca. Roba bez koje nema dobre maneštre.
Danilo Erman iz Žminja na sajmu prodaje stupanu trukinju i suhomesnate proizvode. Govori kako stupanu trukinju kupuju većinom stariji koji imaju iskustva u pripremi. Iako, počeli su i mlađi kupovati. Osim kukuruza, Erman nudi i suhomesnate proizvode pripremljene na tradicionalan način, od posoljenih svinjskih nogu, jezika, obraza i svih dijelova koji se i danas, kao nekad stavljaju u istarske maneštre.
Predložili smo jelo iz prošlosti za eventualnu budućnost. Ipak, malo će koja gospodarica četiri ure kuhati maneštru od ustupane trukinje.
