Istra danas broji više od milijun stabala maslina i pedesetak uljara, a gotovo sva ulja su ekstra djevičanska. Ovogodišnja maslinarska sezona potvrdila je snagu tog zelenog bogatstva: randmani su u mnogim uljarama bili iznad očekivanja, prinosi solidni, a zadovoljstvo maslinara vidljivo već na ulazu u preradu.
Ova maslinarska godina bila je prosječno dobra, jasno, neujednačena. Više je zadovoljnih nego nezadovoljnih malih, srednjih i velikih maslinara. Lanjska se godina još spominje samo u novinskim člancima.
Dobra godina za maslinare
Davor Zanini, vlasnik najjužnije istarske uljare, ističe kako je ova bila jedna od onih godina kad su se svi u uljari smješkali. Maslinari nisu očekivali toliko visoke randmane pa su falile pinjate. To najviše volimo kad ljude zovemo da donesu još koju bačvu jer ima puno ulja. Bilo je manje posla nego prošle godine, manje maslina, ali viši randmani.
U središnjoj Istri gužve u uljari su se rješavale tako da su se maslinari naručivali i dolazili u preradu u svom terminu, govori nam Klaudio Ipša iz Ipši.
Mislim da su svi mogli biti zadovoljni jer su randmani bili puno veći nego lani. To je priroda, ne znaš koliko će biti ulja dok se maslina ne stisne.
Edukacija kao temelj maslinarstva
Prije nego što su zavladali OPG-ovi krajem prošlog stoljeća, gotovo svaka općina u Istarskoj županije imala je udrugu poljoprivrednika. Prioritet tada bijaše dobaviti zainteresiranim poljoprivrednicima sadni materijal, najviše vinove loze i maslina. Općina Ližnjan imala je i ima Udrugu Agromladica. U to se vrijeme Općina obogatila za 90 hektara maslinika.
Kako pojašnjava Ankica Picolli iz Udruge Agromladica, maslinari su s vremenom shvatili da se uzgoj više ne može temeljiti isključivo na tradiciji.
Počelo se ulagati u edukacije jer su naši stari masline obrađivali na jedan način, a s modernim pristupom sve se promijenilo, od rezidbe do zaštite. Rezultati u Istri su izvrsni upravo zato što smo slušali struku. U razvoju prema ekstra djevičanskom maslinovom ulju puno su nam pomogli stručnjaci poput Edija Družetića i pokojnog Franka Raguža. Znanje koje se širilo iz Vodnjana bilo je dostupno svima i mnogima omogućilo da postignu vrhunsku kvalitetu, istaknula je Picolli.
Maslinarstvo i turizam
Jedina gospodarska grana, jedina tvornica, u Istri je turizam. Masline se nalaze uz turizam i u turizmu. Maslinari ne bi mogli bez turizma, turizam vjerojatno bi bez maslinara, kojima je njihovo zeleno zlato ipak prioritet.
S tim se slaže i mlada maslinarka Lara Kalebić iz Rovinja, koja priznaje da, iako se i njezina obitelj bavi turizmom, srce je ipak uvijek u masliniku.
Moji roditelji se bave turizmom pa sam i ja u tome, ali masline mi donose zadovoljstvo i sreću. Nakon cijelog dana rada u masliniku umorna sam, ali sretna, govori Lara koja masline obrađuje zajedno sa svojim suprugom.
Jednog prvog svibnja smo ušli u masline i više nismo izašli. Nastavljamo s radom, sadimo nove masline, revitaliziramo stare sorte. Ovdje imamo svoj neki mir gdje uživamo s našom kćerkom i jednostavno nema ne treba ništa više, govori nam Paolo Kalebić.
Maslina je danas dohodovna uz lozu najdohodovnija poljoprivredna kultura, a što se apartmana, kuća za odmor i svih oblika turističke ponude tiče od njih ima korist više ljudi, najmanje onaj koji je prodao zemlju. Zarade, općinari, građevinari, novi stanari, poreznici i fiškali.
Ljudi žele brzu zaradu. Od ulika se ne može toliko dobiti jer u masline treba puno ulagati i raditi, dok apartmani nose više šoldi. Zato mnogi biraju lakši put – kaže Lara i dodaje kako bi se situacija mogla promijeniti uz bolju potporu sektoru. Da mi poljoprivrednici imamo više pomoći, bilo bi lakše živjeti, širiti se i ostati u maslinama. Ovako često moramo kombinirati turizam da bi masline uopće opstale, zaključuje.
Za vinogradare nema loše godine, za sve ostale poljoprivredne grane pa i masline godine su neujednačene. To nam potvrđuje i Paolo Kalebić.
Urod je bio šaren. U nekim nasadima imali smo solidnu berbu, a u drugima je još u proljeće bilo jasno da će izostat veliki dio uroda. Nakon cvatnje vidjelo se da će ponegdje izostat skoro skroz. Takva je godina, priroda čini svoje, kaže Kalebić.
Nadomjestak lošoj godini na svojih više od tisuću maslina Kalebići su našli u susjednim nasadima. Paolo objašnjava kako im je dodatnu zaradu i količinu donijela upravo uslužna berba, ali i otkriva realnost sve većeg problema u poljoprivredi, radne snage je sve manje.
Ove godine slučajno smo našli dva domaća dečka, što je danas već rijetkost. Imali su mjesec dana slobodno i odlučili su raditi s nama. Odradili smo 24 dana uslužnih berbi, a šest sedam dana brali smo i naše. Međutim, sve je to postao jako nezahvalan posao. Satnice rastu, a granica do kud se može dignuti cijena je mala. Došli smo do nekih 70 centi po kilogramu samo da pokrijemo troškove, a marža je minimalna – kaže Kalebić.
Oni koji uslužno beru za velike maslinare i dovode radnike iz Nepala, Bangladeša i drugih zemalja možda nešto zarade, ali i njihove su investicije velike. Prenošenje opreme, logistika – sve to raste iz godine u godinu. Nakon što smo završili berbu, ljudi su nas i dalje zvali, svi traže berače, dodaje.
Maslinici niču i u višim dijelovima Istre
Iz Rovinja, maslinika na dvadesetak metara nadmorske visine idemo na Komariju – općina Cerovlje u najviši, možda i najmlađi maslinik u središnjoj Istri. Ondje je za sada domaća radna snaga.
Naša priča započela smo 2011. godine, kada smo preuzeli državno zemljište koje je ranije bilo pod lozom. Godinu kasnije posadili smo maslinik koji se danas prostire na oko šest hektara. Odabrali smo domaće sorte – bužu, istarsku bjelicu, oblicu, nešto leccina i frantoia te 250 komada rosignole. Time smo zaokružili nasad kako smo zamislili – pojašnjava Nikola Zidarić.
Ove godine imali smo rekordnu berbu, jednu od najboljih do sada. Zadovoljni smo i maslinama i uljem, govori Vilim Jakša i naglašava kako budućnost ovisi o tome kako se pristupi poslu. Ako se masline posade pa se ljudi vrate u maslinik tek nakon pet godina, od toga neće biti ništa. Maslinarstvo opstaje samo ako si u masliniku svaki dan.
Naše maslinarstvo, za razliku od recimo Italije, Španjolske, Grčke pa i sjevernoafričkih zemalja počiva na malim maslinarima. A kad si mali nisi konkurentan. Radiš za sebe, koliko ti rabi. Sluti li to na povratak zapuštenim maslinicima.
Možda nije crna prognoza, ali je sigurno alarm. Radne snage nedostaje svugdje, ali u maslinarstvu je to izraženije jer imamo mnogo sezonskog rada. Trebamo razmisliti o cijelom ekonomskom sustavu, od radnika, do proizvođača koji mora imati maržu, pa do kupca kojem cijena mora biti prihvatljiva, kaže Kalebić.
Mi u naš brend vjerujemo sto posto i idemo dalje, ali u Istri će bit svega. Fali radne snage, ljudi za berbu je sve manje i vjerojatno će se mnogi mali maslinici s vremenom zapustit. Veliki, ozbiljni proizvođači nastavit će rad, govori Zidarić.
Većina mojih maslinara su hobisti. Proizvedu ulje za sebe, možda podijele pedesetak litara okolo, rijetko tko prodaje. To je način života, tradicija koju je starija generacija živjela punim plućima. Mladi danas žive drugačije, tempo je drukčiji, obaveze ostaju, kaže Zanini.
Srednja Istra je i tartufarski kraj, te su ondje i ulja ipak malo drugačija. Zapravo svaki bokun zemlje u Istri je zaseban mikroklimat.
Klaudio Ipša potvrđuje kako položaj, nadmorska visina i tlo ostavljaju prepoznatljiv trag na ulju, koje iz različitih dijelova poluotoka nikada nije potpuno isto. Svaka mikroklima ima svoje karakteristike i daje posebnosti ulju. Različita su ulja uz more, na crvenoj zemlji, na visini… sve to utječe. Kod mene je ove godine u odnosu na lani bilo nešto manje uroda, iako je cvatnja bila bogata. Ploda ipak nije bilo onoliko koliko bi trebalo, dok je drugdje stanje bilo obrnuto, objašnjava Ipša.
Podignuti su novi nasadi. Milijun stabala je poodavno dostignuto. Istra ima više od 50 uljara. Gotovo sva ulja su ekstra djevičanska. Puno je mladih maslinara i maslinarski. Stvoreni su kvalitetni uvjeti za čuvanje i njegu ulja; imamo smotre, osmišljen marketing i ono što je možda i najvažnije. Imamo školovane i osposobljene maslinare. Neka živi i neka se razvija istrijansko maslinarstvo.
