Duž cijele naše obale nalazi se 1204 objekta pomorske signalizacije. Od toga je 50 svjetionika od kojih je samo njih 16 naseljeno. U Istri ih je 7, a posada samo na njih tri. Mi smo se uputili na nama najbliži, svjetionik na hridi Porer u blizini Premanture. Tamo nas je dočekao svjetioničar Željko.
Željko Ivančić radi trideset i tri godine kao svjetioničar. Na Poreru je već dvadeset i osam godina. Sve je krenulo kad je slučajno pročitao članak o životu na svjetioniku. Prijavio se za posao svjetioničara, poslao molbu i tu priča kreće. Put ga je nanio ovdje nakon što je zatražio premještaj s trećeg svjetionika.
Prve tri godine bilo je teško dok se nisam privikao na tu samoću. – započinje nam priču Željko. Nije bilo lako. Prije smo na svjetioniku bili u smjenama, radilo se drugačije, bilo je na petrolej. Dvije obitelji su bile ovdje, uvijek dva čovjeka, dva svjetioničara. Kad sam ostao sam, nije bilo tako jednostavno. Kroz tri godine sam se ipak pomalo privikavao i sad ovih dvadeset i osam godina mi je to neka rutina. Imamo plan rada za svaki mjesec; farbanje ograde, farbanje dizalice, gornje ograde. Ima ovdje dosta posla. Morate si rasporediti posao. Ako je loše onda budem unutra. Imamo televiziju, imamo struju. Malo si mriže radim, krpam i to je to. Nekad nešto pročitam, neku knjigu.. Navikao sam se i ta mi samoća više ne predstavlja problem.
Život na svjetioniku nije lak, za sunčanih dana svatko bi ovdje poželio provesti koji sat ili dan. Ali svi gosti odu. Kad stigne nevrijeme, ovdje je sam.. On i svijetlo. Objašnjava nam Željko kako je najvažnije za vrijeme nevremena osigurati sigurnost. Barka se sveže, zatvore škure i što more napravi, napravi. Prisjeća se nevremena prije sedam godina kad se zapalila trafo stanica. Problem je riješen tako što je isključena struja i požar je zaustavljen.
Zabilježeno je nevrijeme na Poreru kad je more potjeralo svjetioničare i njihove obitelji u kulu. Godinu kasnije, 1967. dobili su Vjesnikovu plavu vrpcu za spašavanje uređaja na svjetioniku.
Željko ističe kako je Porer jedan od najtežih svjetionika što se tiče nevremena. Godišnje se dogodi pet do šest nevremena. Znalo je pokidati barku, razbiti apartmane…
Što god se dogodilo svijetlo uvijek mora svijetliti. Nekad primarnu brigu o svijetlu preuzela je tehnologija, ali kako bi stvari funkcionirale on mora biti ovdje. Nikakva struja ne može zamijeniti njegovu prisutnost.
Sad smo više domari nego svetioničari. Svjetionik se sad sam pali, sam gasi, a na nama je njegovo održavanje. Prije, dok je bio na petrolej dežuralo se cijelu noć, a sad je na Poreru struja. Na ostalim svjetionicima su solarni paneli plus agregati ako nema dovoljno sunčevog svijetla. – govori nam Željko.
Svjetionici su vrlo atraktivni svima, posebice turistima koji ljeti dolaze na otok. Ovdje se mogu smjestiti u dva apartmana. Većinom budu dva, tri dana kaže Željko. Najbitniji im je mir, a ništa drugo ovdje ni nemaju. Osim mira… i vode. – šali se Željko.
Upravo je mir i božanstveni pogled dovoljan da se zaljubite u ovaj otočić i nakratko poželite ostati ovdje. Idilu će prekinuti najava nevremena i pobjeći ćete kako vas ne bi zarobilo ovdje. Željko ostaje i brine se za svijetlo. On će na kopno kad se smiri more.
