Morski vranac (Gulosus aristotelis), poznat i kao morovran, osebujna je morska ptica koja naseljava stjenovite obale i otočiće Mediterana i Crnog mora. Pripada porodici vranaca (Phalacrocoracidae) i jedini je pripadnik roda Gulosus, što na latinskom znači „proždrljivac“.
Vrsta je dobila ime po grčkom filozofu Aristotelu, koji je među prvima opisivao raznolikost morskog svijeta. U Europi obitavaju dvije podvrste morskog vranca: sjeverna podvrsta (Phalacrocorax aristotelis aristotelis) u sjevernoj Europi i sredozemna podvrsta (Phalacrocorax aristotelis desmarestii) koja je endem Mediterana i Crnog mora.
Prepoznatljiv izgled i ponašanje
Morski vranac je morska ptica srednje veličine – duga oko 70 centimetara, s rasponom krila oko sto centimetra. Krasi ga crno perje s zelenim metalnim odsjajem, smaragdno zelene oči, te crni kljun sa žutim rubovima i crne noge i stopala. Njegov rep s 12 pera doprinosi izvrsnoj plivačkoj ravnoteži. Mlade ptice razlikuju se po smeđem perju i svjetlijem trbuhu, dok odrasli tijekom sezone parenja dobivaju karakterističnu kukmu na glavi.
Premda je loš letač, morski vranac je izvrstan ronilac – roni brzinom do 2 metra u sekundi, a može zaroniti do 60 metara i pod vodom ostati čak do dvije minute. Smatra ih se vizualno vođenim lovcem u potrazi za plijenom.
Ima prilagođene oči s vrlo savitljivom lećom i snažnim intraokularnim mišićima čime kompenziraju nedostatak lomne snage rožnice i osiguravaju dobro fokusiranu sliku na mrežnici dok roni.
Život uz obalu i gniježđenje
Morski vranac gnijezdi se uzduž čitavog Jadrana, a najbrojniji je u istarskom akvatoriju. Gniježđenje započinje već u veljači i traje do svibnja. Gnijezdi se uz obalu, često u kolonijama na hridima gdje nema kopnenih grabežljivaca.
Snese najčešće tri jaja na kojima oba roditelja leže oko mjesec dana. Ptići se izlegu bez perja (čučavci), nakon čega ih roditelji griju i hrane sljedećih 50 dana. Mlade ptice su smeđe boje s bijelim trbuhom i tijekom dvije godine poprimaju crnu boju odraslih, koji za vrijeme snubljenja imaju kukmu (nadignuti dio perja) na glavi. Životni vijek mu je oko 12 godina.
Ugroženost i zaštita
U Hrvatskoj je morski vranac strogo zaštićena vrsta, a njegova sredozemna podvrsta (Phalacrocorax aristotelis desmarestii) ugrožena je na europskoj razini i prioritetna je za zaštitu. Glavni razlozi ugroženosti su stradavanje u ribarskim alatima (mreže stajaćice), nedostatak hrane, uznemiravanje (posebno tijekom gniježđenja) i onečišćenje naftom.
Procjenjuje se da se na području Hrvatske gnijezdi jedna od najvećih populacija na Mediteranu, oko 2 000 parova, što ovu populaciju svrstava među najznačajnije u cijelom Mediteranu. Ta činjenica dodatno naglašava našu odgovornost za učinkovitu zaštitu ove fascinantne i korisne morske ptice.
