Uoči 90. rođendana razgovarali smo s velikim pulskim međunarodno poznatim kiparom, slikarom i grafičarom, Gualtierom Mocennijem koji neumorno stvara već 70 godina i koji je zasluženo dobio svoju veliku retrospektivu u Muzejsko – galerijskom prostoru Sveta Srca u Puli.
Kako nam je rekao, nije uvijek bilo lako, ali bilo je izuzetno lijepo stvarati umjetnička djela: „Danas kada se osvrnem na sve što sam postigao djeluje mi pomalo nestvarno. Ne mogu vjerovati da sam još s 13 godina naslikao svoju prvu sliku, a uskoro punim 90 godina“.
Upravo je postimpresionistički akvarelom slikan pejzaž njegovo prvo sačuvano umjetničko djelo, izloženo u Sv. Srcima.
„Prošlo je od tada punih 77 godina rada, ta moja prva slika je iz 1948. godine, ali i prije sam radio, učiteljica u pučkoj školi u Šikićima uvijek me hvalila“, priča nam Mocenni dodajući kako je jako zadovoljan što je cijeli život radio ono što voli te što to i dalje, u svojoj 90. godini, čini.
Mnogi ga Puležani znaju kao Valter i vele da je skroman, vitalan, simpatičan i izuzetno duhovit, u što smo se i sami uvjerili. Šali se stoga da ga čudi kako je mnogo ljudi, gotovo 300, došlo na otvorenje njegove izložbe, „kao da je on neka važna osoba“.
Skulpture diljem svijeta
Njegove skulpture rasute su diljem svijeta, od Hrvatske i Italije pa sve do dalekog Meksika, a samo u Puli ih je 13 i mnogi pored njih prolazimo svakodnevno te ih doživljavamo kao neizostavan dio grada.
„Drago mi je da sam dobio priliku za sve to realizirati jer skulpturu od deset tona ne mogu napraviti i držati u ateljeu, skulpture takvih dimenzija su naručene i onda negdje postavljene. Zahtjevno je raditi takve skulpture za određene prostore. Kad se one stope s okolišem to onda nešto znači, to nije isto kao da su u nekom dvorištu“, govori nam Mocenni.
Najveći dio skulptura načinio je od istarskog kamena koji jako voli, a tu ističe „Kamen Pazin“ koji mu je dao sve što treba, a takva podrška je, napominje, velika stvar.
„Klesar Janko Mošnja naučio me sve o kamenu, puno mi je pomogao. Sve te komponente imaju veliku ulogu u mom životu i radu i još se toga držim, naime, šoldi nisu sve, a za sve trebaju šoldi. No onaj tko ima puno prijatelja taj je bogat čovjek“, izjavio je Mocenni.
Manje skulpture izložene su mu u ateljeu u Milanu u kojem je, prije povratka u Pulu, živio i stvarao punih 50 godina.
Slavni „Brod“
Njegova skulptura „Brod“ postavljena na Vidikovcu dobro je znana mnogim Puljanima koji su se po njoj penjali, pored nje nalazili s društvom i prvim ljubavima, o njoj govorili, oko njenog izgleda dvojili. Mnogi mu, kaže, govore kako su odrasli uz nju i to mu je uvijek izuzetno drago čuti.
„Oko nje sam se stvarno namučio. Radio sam je od 1976. do 1979. godine, neki su bili za ali neki su, zbog glupih razloga bili i protiv nje. Naime, govorili su da ne žele da neki fašist u Pulu dođe raditi skulpturu. Ali toga ima svugdje i toga će, na žalost, uvijek biti“, rekao nam je Mocenni.
Skulptura se zapravo zove „Spomenik gradu Puli“, ali ljudi su je zbog izgleda koji podsjeća na pramac broda prozvali „Brod“ i to ime je ostalo. „Dosta je slučajeva da je neka skulptura dobila ime po kojem se identificira, a da to nije njeno pravo ime“, kaže nam Mocenni.
Impozantna izložba
Za njega je, izložba života: „Jako sam zadovoljan da izlažem u ovom magičnom prostoru Sv. Srca u Puli i pokažem sve što sam u određenom periodu života radio“.
Prvu retrospektivnu izložbu imao je u Milanu povodom 25, a potom i 65 godina rada. Ovu, najveću, nakon 70 godina rada, nije bilo lako pripremiti jer su neki njegovi radovi kod osoba kojima ih je poklonio i nije ih mogao sve skupiti. Mnoge je, kaže, poklonio pokojnoj noni.
Velika retrospektivna izložba uspjela je prikazati gotovo stotinu slika i preko trideset skulptura i upravo po broju eksponata najveća je njegova retrospektiva.
U Svetim srcima tako je moguće vidjeti djela iz svih faza Mocennijevog rada, uključujući recentni slikarski ciklus „Put u Ugarit“, a kako je Mocenni u Istri prvenstveno poznat po velikim skulpturama u javnom prostoru, ova dimenzija umjetnikovog rada predstavljena je velikim ekranom na kojoj se nalazi Mocennijeva „mapa svijeta“ s njegovim skulpturama na raznim svjetskim lokacijama. Centralni prostor izložbe zauzimaju djela vezana za njegovo lokalno najpoznatije djelo, već spomenutu skulpturu „Spomenik gradu Puli“.
Izložbu „Djelo srca i uma“ autor je posvetio nedavno preminuloj supruzi Alici. Autorice izložbe su Dunja Martić Štefan i Slađana Bukovac.
Mocenni – duša i srce Pule
Za velikog umjetnika doista svi imaju riječi hvale pa se tako moglo čuti mnogo superlativa uoči otvorenja njegove velike izložbe.
Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre, Darko Komšo rekao je: „Mocenni je srce ovog grada i ja šetnju kroz njegove spomenike doživljavam kao šetnju kroz svoje djetinjstvo – svi smo vidjeli brod i onaj njegov spomenik na Valkanama koji mi je još draži, a jedino s čim je on usporediv je Arena jer je sve prisutan i kvalitetan. Sretan sam što u gradu imamo tako jednu veličinu kao što je Mocenni i nadam se da će za deset godina imati još jednu njegovu retrospektivnu izložbu jer on još uvijek neumorno radi“.
Gradonačelnik Pule, Filip Zoričić za Mocennija je rekao da je „duša grada“, a ovu je izložbu nazvao njegovim „povratkom kući“: „Ono što je Dragutin Tadijanović u književnosti, to je Valter u umjetnosti. I neka živi i više od njega, a on je živio 102 godine“.
„Ovo što možemo vidjeti na izložbi je moć umjetnosti, stvaranja i hvala mu na tome. On izaziva poštovanje kod svakoga i sviđa mi se njegova skromnost koja se očituje u veličini njegove umjetnosti“, dodao je Zoričić i uručio mu zahvalnicu od Grada.
Istarski se župan Boris Miletić prisjetio dvadeset godina druženja s Mocennijem i naklonio mu se za sve što čini za svjetsku, europsku, istarsku i pulsku umjetnost. „On je šarmantan i uvijek spreman na nova umjetnička djela“, zaključio je Miletić.
U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca održala se i svečana proslava Mocennijevog 90. rođendana.
