Nesvakidašnja izložba zagrebačke umjetnice Manuele Pauk gostovala je ovoga ljeta u Gradskoj galeriji Labin i posjetiteljima donijela priliku da sudjeluju u sadnji biljaka, ali i prate njihov rast.
Dokaz je to da se umjetnost itekako može povezati s prirodom i svim njezinim čarima.
Naime, umjetnica koja se kreće između klasičnog kiparskog medija i instalacijskih formi, predstavila se labinskoj publici procesualnom ambijentalnom instalacijom angažirane ekološke tematike. Kamen temeljac bio-raznolikosti i ekosustava upravo su kukci, koji svojim djelovanjem omogućuju oprašivanje, razgradnju, povezivanje elemenata ekosustava, kontrolu štetnika i hranu brojnim životinjskim vrstama. Međutim, uništavanjem prirodnih staništa, uporabom raznih pesticida, zagađenjem vode i tla te svjetlosnim onečišćenjem, njihova se populacija ubrzano smanjuje dovodeći do pitanja funkcioniranje cjelokupnog života na Zemlji.
Ovo alarmantno pitanje Pauk prevodi u instalaciju u kojoj kao dominantne materijale koristi zemlju, glinene novčiće i sjemenje pretežno mediteranskog bilja prilagođavajući je tematski lokalnom podneblju.
Novčići s motivom kukaca i sjemenom biljaka
U razgovoru s njom doznali smo kako je sve počelo:
“Na izložbi Slatki svetci 2023. godine prvi put sam napravila novčić od zemlje, sjemena i gline. U tom radu je sjemenka unutra bilo sjeme rogača čija je težina korištena kao mjera za karat zlata. Na prvom predstavljanju to je bio minijaturni rad u jednoj vitrini, iza stakla, no stalno sam se vraćala potencijalu koji taj rad ima. U Muzeju suvremene umjetnosti u Puli sam ponovila taj rad kao prostornu instalaciju 2024. godine kao jedna od finalistica Zlatne lubenice, a zatim ga ponovila na Zadarskom salonu, gdje sam dobila drugu nagradu salona i u Knjižnici Vladimir Nazor u Zagrebu na izložbi Rogač/Pepeo, na kojoj sam surađivala s prijateljicom i pjesnikinjom Marijom Dejanović”, rekla nam je.
Kako je i dalje osjećala da zemljani novčić ima potencijal, ove je godine za Gradsku galeriju Labin razvila novi rad, novčiće s motivom kukaca i sa sjemenom raznih biljaka: Novčić kao nositelj sjemena sam napravila zbog toga što me zanima kako se vrijednost transformira i koje su mogućnosti transformacije statičnog objekta. Također me zanima pitanje autorstva, odnosno koji su još uvjeti potrebni kako bi rad postojao, osim samog rada umjetnika. U zemljanom novčiću vrijednost nije značenje koje dodjeljujemo objektu napravljenom od metala, već nevidljivi rad drugih bića na održavanju svijeta pogodnom mjestom za život, s naglaskom na biljke i insekte. Za tu sam izložbu surađivala i sa Sarom Renar, koja je oblikovala zvuk instalacije: zujanje i kliktanje insekata se ritmično ponavlja, usporava i ubrzava, te insekti gotovo počinju zvučati kao stroj”.
Novčić će nastaviti svoj put i dalje, pa tako Sara Manuela planiraju izložbu u KIC-u, u Zagrebu u rujnu ove godine, te će na toj izložbi predstaviti i video nastao od materijala napravljenih na izložbi u Labinu.
“Već na otvorenju izložbe neki su novčići proklijali, te su nastavili rasti kroz gotovo cijelu izložbu. Pred sam kraj, otprilike zadnjih tjedan ili dva su neke biljke počele venuti zbog mikroklimatskih uvjeta u galeriji koji su im u tom trenutku postali nepovoljni. Video transformacije novčića moguće je pogledati na youtube kanalu Gradske galerije Labin”, ispričala je.
Svi smo dio prirode
Kaže kako nije sigurna da se kroz svoj rad direktno bavi zaštitom prirode, to bi ipak, veli, prepustila ekolozima, aktivistima, ali posebno političkim tijelima koji donose odluke.
“Ideja ovog rada je pokazati ono što je nevidljivo, rad drugih organizama, posebno biljaka i kukaca na održavanju svijeta pogodnim za život. Mislim da rad kategoriziramo kao isključivo ljudsku kategoriju, no rad postoji i izvan nas. Zaštiti prirodu je bitno zbog toga što smo mi također dio prirode, te je zdrav okoliš uvjet kako bi imali zdrava urbana područja”, smatra Pauk.
Događnja povodom zatvaranja izložbe
I zatvaranje izložbe bilo je interaktivno. Oodržano je predavanje Darka Martinovića koji nam je prestavio ideju urbanog pčelarstva i rad Pčelarske udruge Labin. Također smo imali kušanje meda i meduna koje su proizvele pčele u suradnji s pčelarima udruge. Zadnji posjetitelji izložbe posljednji su dan bili pozvani presaditi sadnice koje su narasle tokom izložbe i na taj način pustiti rad da živi u drugom obliku. Taj dan sam održala i radionicu modeliranja s lokalnom djecom koju smo započeli tako da su si djeca presadila biljke, a zatim su izrađivala zemljane posudice s motivima cvijeća i kukaca.
