Još prvih dana studenog pčele su užurbano pohodile, za ovo doba godine, dosta cvjetova. Zadnja ozbiljnija paša bio je bršljanov otrovni cvijet od kojeg se vrca vrlo zdrav med. Pčelari ga ne vole, pčelama je zadnja paša, a kupcima se sviđa.
Bršljan je neprijatelj prirode. Uništava stoljetne zidove, zločinac je za građevine, a nakon što obavije najdeblje i najzdravije stalo ono je osuđeno na postupnu smrt. Nitko ga ne voli, pa ni pčele iako im daje dobru jesensku hranu. Bršljan je postao sve češća tema rasprave među pčelarima zbog izazova koje donosi pčelinjim zajednicama.
Pčelar Vinko Dantinjana govori nam kako je bršljan najveće zlo koje javilo posljednjih godina u pčelarstvu. Bršljan cvjeta kasno, obično u prvoj polovici rujna, i ne medi svake godine. Još gore, ne daje dovoljno peluda. Najveći problem je što se u tom razdoblju razvijaju zimske pčele koje žive šest mjeseci. No, zbog bršljana te pčele počinju raditi prerano. Rezultat je da ulazimo u zimu s pola zimskih, pola ljetnih pčela, što ozbiljno narušava stabilnost zajednice, pojašnjava Dantinjana.
Goran Gržetić pokazuje posljedice koje bršljanov med ima na pčele. Problem je što se taj med jako brzo kristalizira. Pčele ga moraju razrjeđivati s vodom da bi ga mogle konzumirati, što dodatno opterećuje zajednicu, ističe Gržetić.
Bršljan je prastara europska urbana biljka, najprije udomaćena po starim zidovima, a kad joj to nije bilo dovoljno ili je spriječena u nakani, krenula je na osvajanje šuma. Premda je med s bršljanivih otrovnih cvjetova vrlo zdrav pčelari ga ne ljube.
U srednjoj Istri bršljan ima manje zamaha nego na obali. Mi praktički taj med ne vadimo, puštamo ga pčelama. Ponekad dođe dobro kao nadopuna, ali bršljan ugrožava druge biljke poput bagrema i hrasta. Naši prinosi s tih biljaka, poput medljike s hrasta, sve su manji jer bršljan zauzima prostor, pojašnjava Gržetić.
Bršljan zahtjeva dobru pripremu, ali donosi malo meda
U posljednje vrijeme, zbog povoljnih temperatura, bršljana bude dovoljno, ali pčele nisu u formi da bi ga maksimalno iskoristile. Broj pčela u to vrijeme – rujnu i listopadu – iznosi tek 10-15 tisuća po zajednici, dok u sezoni bagrema zajednice broje 40-50 tisuća pčela. To je ogroman pad u radnoj snazi, ističe Boris Hrvatin.
Naglašava kako je bršljanov med vrlo ukusan i zdrav, ali kompliciran za preradu. Kristalizira vrlo brzo, teško ga je vrcati i ne može se točiti u staklenke. Pčele bi trebalo pripremiti kako bi imale dovoljno snage da donesu veće količine, ali za sada to nije realno, zaključuje.
Dantinjana upozorava na dodatne posljedice bršljana: Velika suša u srpnju, kolovozu i rujnu iscrpi pčele i smanji leglo. No, dolaskom cvatnje bršljana, leglo se opet pojačava. Ljudi često vade med, ne ostavljajući dovoljno hrane za pčele.
Prema njegovim riječima, pčelama je za zimovanje potrebno barem 15 kilograma meda, što znači 4-5 punih okvira. Kad pčelinje zajednice ostanu bez hrane, zimsko preživljavanje postaje upitno, upozorava Dantinjana.
Potrošnja meda po stanovniku u Hrvatskoj je oko pola kilograma, domaća proizvodnja je oko 8 tisuća tona, uvoz 2 i pol tisuća tona. Cijena rastezljiva od pet do 25 eura za kilogram. Prodaja!? Najviše domaćih pčelara opskrbljuje kupce na kućnom pragu.
Med od bršljana perspektivniji je od bagrema ili livadnoga. Ima ga sve više. Sa starih zdanja sišao je u pohod na šume, te su izjednačeni urbani i ruralni bršljani. Kad je valja ga eksploatirati – pretvoriti u slatki, slasni i zdravi proizvod.
