Crnelj, jedinstveni predstavnik porodice česljoustki (Pomacentridae) u Jadranu, svojom misterioznom pojavom privlači pažnju zaljubljenika u podvodni svijet. Većina riba iz ove skupine živi na koraljnim grebenima tropskih mora i žarkih su boja pa bi se moglo reći da je naš crnelj „crna ovca“ u svojoj obitelji. U istu porodicu spada i riba klaun (Amphiprion ocellaris) svima poznata iz popularnog animiranog filma „Potraga za Nemom“.
Crnelj je ribica ovalnog i bočno spljoštenog tijela prekrivena velikim ljuskama. Ima svojstveno oblikovanu leđnu i repnu peraju. Tri četvrtine leđne peraje nose bodlje, a stražnji dio je viši, mek i zaobljen. Repna peraja je jako rascijepljena. Glava je kratka, bočno spljoštena s koso postavljenim ustima u kojima su mali, oštri zubi raspoređeni u tri reda na obje čeljusti. Riba je tamno smeđe, gotovo crne boje.
Crnelj se mrijesti od svibnja do rujna. Mužjak očisti kamenu površinu i „plesom“ privlači ženke koje tu odlažu jaja koja prijanjaju za kamenu podlogu. O jajima brinu mužjaci koji ih čuvaju od predatora. Mladi crnelji su intenzivno plave boje, a nedorasli primjerci su smeđi s plavim uzdužnim linijama koje se odrastanjem postepeno gube. Hrani se zooplanktonom i sitnim beskralješnjacima morskog dna. Narastu do 16 centimetara, a životni vijek im je do devet godina.
Crnelj živi u velikim plovama uz obalu na kamenitom morskom dnu i iznad livada posidonije (Posidonia oceanica). Obitava na dubinama od dva do 40 metara. Rasprostranjen je u istočnom Atlantiku (od Portugala do Angole) te u cijelom Sredozemnom moru, uključujući Crno more i Jadran.
Lovi se uglavnom vršama. Meso crnelja je ukusno, ali nije svugdje cijenjeno. Na dalmatinskim otocima je vrlo tražen dok je u Istri potpuno zanemaren. Najčešće se prži, a odličan je i usoljen poput srdela i inćuna. Za tri kilograma usoljenih crnelja nekoć se u zamjenu dobivala litra maslinova ulja.
Izazov za podvodne fotografe
Iako je vrlo česta i brojna, ova živahna ribica veliki je izazov za podvodne fotografe. Neprestano je u pokretu i nepredvidive putanje zbog čega je vrlo teško snimiti dobru fotografiju, posebice kad su u pitanju živopisno obojeni juvenilni primjerci.