Istarske crkve čuvaju brojne vrijednosti koje se ne mogu naslutiti samo pogledom na njihovu vanjštinu. Stoljećima stare freske, vrijedne orgulje, mumificirana tijela svetaca i ostaci nekadašnjih sakralnih građevina dio su bogate baštine, od koje je mnogo toga još uvijek nedovoljno poznato široj javnosti. Dok su pojedine crkve nezaobilazne turističke znamenitosti, druge tek posljednjih godina privlače veću pozornost zahvaljujući obnovama i nastojanjima da se njihova vrijednost sačuva i predstavi javnosti.
Sakralna baština Istre iznimno je bogata i raznolika. Pojedine crkve ističu se svojom arhitekturom, druge položajem na kojem se nalaze, no velik dio njihove vrijednosti skriva se upravo u unutrašnjosti.
O tome koje se građevine posebno ističu i što sve čuvaju razgovarali smo s Vladimirom Torbicom, pročelnikom Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije.
„Crkve u kojima su stolovali biskupi, katedrale izdvajaju se po svom značaju. Tu je, dakako, Eufrazijeva bazilika u Poreču koja je pod zaštitom UNESCO-a, pićanska crkva, novigradska te ona pulska“, kaže Torbica.
Osim nekadašnjih i današnjih katedrala, ističe i zvonike koje su građani podizali uz crkve kako bi pokazali svoju vjeru, ali i gospodarsku moć zajednice. Među njima su zvonici u Vodnjanu, Rovinju i Novigradu. Vodnjanski je ujedno najviši u Istri. Zanimljiv je i podatak da Bale s okolicom broje čak 28 crkava, od kojih su mnoge važne za povijest i kulturnu baštinu toga kraja.
Ipak, ono najvrjednije nije uvijek vidljivo izvana.
„Ono što je u crkvama, osim arhitekture, najvrjednije jest interijer; umjetnost koja je nastala unutar crkve. Uz brojne vrijedne orgulje i mumificirana sveta tijela koja se nalaze u crkvi sv. Blaža u Vodnjanu, imamo niz malih crkava iz romaničkog i gotičkog razdoblja za koje su karakteristične freske. Upravo je to ono na što smo stavili naglasak kad je o zaštiti i valorizaciji riječ. Naime, o njima se donedavno puno manje znalo, a od izuzetnog su značaja i velike vrijednosti“, napominje Torbica.
Freske otkrivene sasvim slučajno
Kada je riječ o istarskim freskama, među najpoznatijima je svakako Ples mrtvaca u crkvi sv. Marije na Škriljinah kod Berma. No, iznimno vrijedne zidne slike čuvaju se i u drugim, manje poznatim crkvama. Jedna od njih je crkva sv. Barnabe u Vižinadi, romanička građevina iz 12. ili 13. stoljeća.
Njezini zidovi oslikani su prizorima iz Kristova života, a zanimljiva je i priča o tome kako su freske otkrivene. Naime, krajem šezdesetih godina, tijekom snimanja američkog ratnog filma Zlato za odvažne (Kelly’s Heroes), u kojem su glumili Clint Eastwood, Telly Savalas i Donald Sutherland, crkva je služila kao skladište filmskih rekvizita. Upravo su tada sasvim slučajno otkrivene freske koje su stoljećima bile skrivene od pogleda.
O njihovoj vrijednosti i obnovi razgovarali smo sa Sunčicom Mustač, povjesničarkom umjetnosti iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Kako nam je objasnila, restauraciju fresaka izvela je ugledna radionica Lizzi iz Artegne, nedaleko od Udina. Freske su i nakon više od dva desetljeća od restauracije u dobrom stanju.
„Uz završetak obnove crkve, sada je sve kompletirano“, rekla je Mustač.
Crkva sv. Barnabe obnovljena je u nekoliko faza. Tijekom 2022. godine sanirani su zidovi, obnovljena pročelja i zamijenjena vanjska stolarija, dok su radovi na krovu i unutrašnjosti završeni početkom 2024. godine. Cilj obnove bio je zaštititi građevinu, a posebno vrijedne freske, od daljnjeg propadanja. Njezina kulturno-povijesna važnost potvrđena je i krajem 2025. godine, kada je Ministarstvo kulture i medija donijelo odluku o proglašenju crkve zaštićenim kulturnim dobrom.
Orgulje koje su nakon više od tri desetljeća ponovno zasvirale
Uz freske, posebno mjesto u sakralnoj baštini Istre zauzimaju orgulje. Brojne istarske crkve čuvaju povijesne instrumente, od kojih su neki posljednjih godina restaurirani i ponovno stavljeni u funkciju.
Jedan od najznačajnijih primjera nalazi se u crkvi sv. Eufemije u Rovinju. Riječ je o baroknim orguljama venecijanskog majstora Antonija Barbinija iz 1754. godine, koje su nakon više od tri desetljeća ponovno zasvirale u lipnju 2025. godine.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća instrument je poslan na restauraciju u Ljubljanu, no tijekom Domovinskog rata radovi su zaustavljeni, a dio materijala izgubljen. Povratak orgulja u Rovinj zahtijevao je dugogodišnji trud, stručan restauratorski rad i financijsku potporu brojnih donatora.
Riječ je o jednim od najvažnijih povijesnih orgulja na hrvatskoj obali, a njihov povratak ima posebno značenje za glazbenu i sakralnu baštinu Rovinja. Kako ističe Elena Roce, predsjednica udruge Organum Histriae, riječ je o jedinom poznatom radu orguljara Antonija Barbinija u Hrvatskoj.
Značajne orgulje ima i pulska katedrala, a i one su obnovljene. Za razliku od rovinjskog instrumenta iz 18. stoljeća, pulske orgulje novijeg su datuma.
„Novijeg su doba, građene 60-ih godina za jednu župnu crkvu u Luksemburgu, ali su na inicijativu pulskog akademskog orguljaša i profesora Eduarda Kancelara donirane Katedrali 2001. godine“, objašnjava Roce.
Iako nemaju status zaštićenog kulturnog dobra poput pojedinih povijesnih orgulja, njihov je značaj za glazbeni život Istre velik.
„Ovo su jedine mehaničke, moderne orgulje u čitavoj Istarskoj županiji na kojima je moguće sviranje šarolikog repertoara, od rane glazbe do suvremene. Također, instrument je u konstantnoj liturgijskoj upotrebi i od krucijalnog značaja za glazbeni život jedne katedrale“, ističe Roce.
Ostaci zaboravljene crkve ponovno privlače posjetitelje
Da se sakralna baština ne odnosi samo na očuvane crkve i umjetnine, pokazuje i primjer crkve sv. Ivana Turnine, smještene na proplanku nedaleko od Gajane, na području Vodnjanštine.
Na tom se mjestu nekada nalazio samostanski kompleks, od kojeg su danas ostali tek tragovi romaničke crkve i zvonika, koji vjerojatno potječu iz 11. stoljeća. Crkva je bila jednobrodna, pravokutnog tlocrta s poligonalnom apsidom, dok je uz njezino pročelje bio prislonjen zvonik visok oko 15 metara.
Kompleks je tijekom vremena postupno propadao. Građevine su desetljećima korištene kao skladišta, a potom i kao štale, da bi oko 1970. godine bile gotovo u potpunosti srušene. Na lokalitetu su 2004. godine započela istraživanja i restauratorski radovi pod vodstvom Konzervatorskog odjela u Puli.
Danas su vidljivi tek dijelovi zidova i poda te podnožje nekadašnjeg oltara. Ipak, lokalitet je dobio priliku da ponovno privuče pozornost posjetitelja.
Turistička zajednica Grada Vodnjana postavila je novu informativnu ploču koja, osim podataka o povijesti crkve, posjetiteljima omogućuje i da steknu dojam o njezinu nekadašnjem izgledu. Pogledom kroz posebno osmišljenu ploču moguće je vizualizirati obrise građevine koja je nekoć stajala na tom mjestu.
Time je ovaj manje poznat lokalitet postao zanimljiviji i dostupniji posjetiteljima, posebice biciklistima i šetačima koji do njega mogu doći označenim stazama.
Istra tako, uz poznate katedrale i crkve koje godišnje posjećuju brojni turisti, čuva i mnogo manjih, široj javnosti manje poznatih lokaliteta. Neki se ističu vrijednim umjetninama, drugi svojom poviješću, a neki tek ostacima građevina koje su ondje stajale stoljećima.
Njihovo očuvanje i predstavljanje javnosti važno je ne samo zbog zaštite kulturne baštine već i zbog upoznavanja povijesti istarskih mjesta i ljudi. A kako se mnogi od tih lokaliteta nalaze u slikovitim mjestima, na brežuljcima ili izvan uobičajenih turističkih ruta, njihov obilazak prilika je i za otkrivanje manje poznatih dijelova Poluotoka.
