U crkvi sv. Blaža u Vodnjanu čuva se jedna od najvrjednijih zbirki relikvija u ovom dijelu Europe. Među njima su očuvana tijela svetaca i blaženika, brojne druge relikvije te kopija Torinskog platna. No, posebna je i sama građevina. Riječ je o najvećoj crkvi u Istri, uz koju se uzdiže najviši istarski zvonik.

Gradnja crkve trajala je četiri desetljeća
Kako nam je prilikom obilaska crkve rekao vodnjanski župnik vlč. Damir Štifanić, crkva je dugačka 56 metara, široka 32 metra, dok je kupola visoka 25 metara.
Izgradnja je započela 1760. godine, na mjestu stare ranoromaničke bazilike. Crkva je građena po uzoru na crkvu sv. Petra u Kaštelu u Veneciji, povezanu s arhitektom Andreom Palladijem. U njezinoj izgradnji sudjelovali su i sami Vodnjanci. Članovi bratovština, kojih je tada bilo čak 26, izdvajali su dio svoje ušteđevine i prihoda, dok su obitelji besplatno ustupale radnu snagu, alat i životinje. Gradnja je dovršena 1800. godine.
U crkvi se nalazi devet mramornih oltara iz 19. i 20. stoljeća. Deseti oltar, postavljen ispred glavnog, nastao je kao posljedica promjena liturgijskog prostora nakon Drugog vatikanskog koncila.

Gradnja zvonika započela je 1815. godine, a dovršena je 1883.
„Sličan je zvoniku venecijanske bazilike sv. Marka i po svemu sudeći najveći je zvonik koji stoji kao zasebna građevina uz neku crkvu, u Hrvatskoj“, kaže vlč. Štifanić.
Na zvonik se može i popeti, a za vedrih dana s njegova se vrha pruža pogled sve do Venecije.
Vrijedna zbirka sakralne umjetnosti
Osim što je zanimljiva zbog svoje arhitekture i povijesti, crkva sv. Blaža čuva i iznimno bogatu sakralnu zbirku. Posebno se ističu relikvije svetaca i blaženika, ali i brojni umjetnički predmeti.
Zbirka sakralne umjetnosti obuhvaća oko 200 izloženih predmeta koji datiraju od 4. do 19. stoljeća. Među njima su slike, liturgijsko posuđe, svijećnjaci i relikvijari izrađeni od muranskog stakla, bronce ili pozlaćene mjedi.

Posljednjih godina, aktivno se radi na dogradnji aneksa crkve kako bi se ova vrijedna zbirka mogla zaštititi i adekvatno prezentirati brojnim hodočasnicima i posjetiteljima.
Posebnu pozornost privlači kopija Torinskog platna u originalnoj veličini, koja je 2022. godine izložena u velikoj, posebno izrađenoj vitrini.
Izvorno Torinsko platno, tkanina u kojoj je bilo obavijeno tijelo Isusa Krista kada je položen u grob, čuva se u katedrali u Torinu gdje je dospjelo 1578. godine nakon mnogih povijesnih lutanja. Vodnjanska kopija nakon što je bila oslikana, i sama je bila u dodiru s izvornim platnom čime je i sama postala relikvija trećeg stupnja.

Vodnjanska je kopija nakon oslikavanja bila položena na izvorno platno kako bi i sama dobila status relikvije.
„Riječ je o relikviji kakvih nema puno u svijetu. Pretpostavlja se, svega pet, originalne veličine. Ne zna se koliko je točno staro platno izloženo kod nas“, rekao nam je vlč. Štifanić.
Kopija je pronađena 2017. godine prilikom obrade relikvija. Tkanina je bila u vrlo lošem stanju, zbog čega je restaurirana u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Među više od 300 relikvija nalaze se i predmeti koji se povezuju s Kristovom mukom.
„U zbirci se uz tijela svetaca nalazi i relikvija trna iz krune koju je Krist nosio za vrijeme Muke te komadić vela za koji se vjeruje da ga je nosila Djevica Marija ispod križa te dio križa na kojem je Isus razapet“, rekao nam je vlč. Štifanić.

Za jedno malo mjesto poput Vodnjana riječ je o iznimno velikoj koncentraciji relikvija, a zbirka se smatra najvećom u ovom dijelu Europe.
„Svo to veliko blago stiglo je u Vodnjan iz Venecije 1818. godine, prvo brodom prema Barbarigi pa je kolima prevezeno u Vodnjan. Bilo je to vrijeme Napoleonovih osvajanja“, kaže vlč. Štifanić.
Budući je Napoleonova vojska oskvrnjivala brojne crkve na svojim osvajanjima, umjetnik Gaetano Grezler odlučio je prenijeti ovu zbirku relikvija na sigurnije mjesto. Tako su svoje mjesto pronašle u Vodnjanu sve do danas.
Neraspadnuta sveta tijela koja se čuvaju stoljećima
Najveću pozornost posjetitelja svakako privlače očuvana tijela svetaca i blaženika. U crkvi sv. Blaža čuvaju se relikvije sv. Pavla, carigradskog nadbiskupa, sv. Leona Bemba, sv. Ivana Olinija te bl. Nikoloze Burse. Ondje se nalaze i dio zdjelice te natkoljenica sv. Sebastijana, kao i desno stopalo sv. Barbare.
O ovoj se zbirci gotovo 50 godina, sve do odlaska u mirovinu, brinuo nekadašnji vodnjanski župnik Marijan Jelenić.

Uz sveta tijela vežu se brojne predaje i zapisi o neobičnim događajima i ozdravljenjima. Jedna od zanimljivijih priča odnosi se na Blaženu Nikolozu Bursu koja je bila opatica benediktinskog samostana u Veneciji.
„Hagiografija kaže da je bila vrlo dobra tješiteljica žalosnih te da su mnoge plemkinje postale redovnice privučene njenom kršćanskom vjerom. Već za života govorilo se o ozdravljenjima po njezinu zagovoru, i da što je bila bliže smrti, nije izgledala starije, već mlađe“, ispričao nam je vlč. Štifanić.
Prema zapisima o njezinu životu, 14 godina nakon smrti otvoren je njezin grob. Tom je prilikom zabilježeno da su tijelo i odjeća ostali očuvani, dok je sve ostalo u grobu propalo. Navodi se i da se iz groba širio ugodan miris. Tijelo je potom bilo izloženo četiri dana, a prema predaji, ni tada nije došlo do njegova raspadanja.

U sanduku u kojem se nalazilo tijelo pronađena je i bilježnica s 45 potpisanih svjedočanstava o milostima i ozdravljenjima koja su vjernici pripisivali njezinu zagovoru, dodiru s tijelom ili komadićima tkanine njezina habita.
Jedno takvo ozdravljenje zabilježeno je i u Vodnjanu, u lipnju 1818. godine. Prema predaji, nakon molitve pred izloženim tijelom blažene Nikoloze i svete mise ozdravila je teško bolesna djevojčica.
Neobična očuvanost tijela
Posebno zanimanje izaziva činjenica da su pojedina tijela svetaca i blaženika sačuvana stoljećima nakon njihove smrti.
„Njeno tijelo, kao i ono sv. Ivana Olinija, skenirano je CT-om 2009. godine koji je pokazao da su unutarnji organi očuvani“, kaže vlč. Štifanić.
„Ni tijela ni druge dvije relikvije, sv. Barbare i sv. Sebastijana, nisu bili balzamirani, što znači da se radi o autentičnom fenomenu samoočuvanja. Još ne postoji znanstveno objašnjenje njihova očuvanja“, pojasnio je.
Ivan Olini bio je župnik crkve sv. Ivana Dekolata u Veneciji. U vrijeme kada je gradom harala kuga pomagao je zaraženima i siromašnima, zbog čega je već za života uživao veliko poštovanje među vjernicima. Uz njegov grob također se vežu predaje o milostima i ozdravljenjima.
Njegovo je tijelo ostalo očuvano, a prilikom ekshumacije desna mu je ruka pronađena podignuta. U tom se položaju nalazi i danas, kao da blagoslivlja.
Sv. Leon Bembo bio je zaređen za biskupa na području današnje Grčke ali je zbog svoje pravovjernosti bio proganjan te se vraća u Veneciju gdje je živio prikriveno kao vrtlar u jednom samostanu. Tek se pred kraj života otkriva da je bio biskup. Isticao se pomaganjem siromašnima te neprestanom molitvom. Njegovo tijelo je također u najvećoj mjeri očuvano.

„Dvadeset godina nakon njegove smrti, mnogo noći zaredom, na njegovu se grobu pojavljivala svjetlost. Tada je otvorena grobnica u koju je bio pokopan, a njegovo tijelo pronađeno je neraspadnuto. Tijekom godina događala su se mnoga ozdravljenja. Posebno se pamti ozdravljenje jedne slijepe djevojke koja je na njegovom grobu progledala“, kaže nam vodnjanski župnik.
U Vodnjanu se čuvaju i kosti sv. Pavla, koji je bio štovan kao svetac i mučenik. Njegovu su zagovoru posebno pribjegavale rodilje, ostavljajući na njegovu grobu zavjetne darove.
Vrijedna zbirka starih knjiga i spisa
Osim relikvija i umjetničkih predmeta, na katu crkve nalazi se i vrijedna zbirka starih knjiga i spisa.
Dio knjižnice vodnjanskog kaptola obuhvaća 158 knjiga, odnosno 130 naslova 71 autora. Među njima su djela iz crkvenog i građanskog prava, crkvene i opće povijesti, filozofije i teologije te različiti priručnici iz 16., 17. i 19. stoljeća.
Ondje se čuvaju i najstarije matične knjige Vodnjana, od kojih najstarija potječe iz 1559. godine.

Iako je crkva sv. Blaža prvenstveno vjersko središte Vodnjana, njezina zbirka privlači i brojne posjetitelje zainteresirane za povijest i kulturnu baštinu. Uz relikvije i sveta tijela, u crkvi se čuvaju umjetnička djela, stare knjige i dokumenti koji svjedoče o stoljećima vjerskog i društvenog života Vodnjana.














