Sakralna baština Istre jedan je od najvrjednijih dijelova njezina kulturnog i povijesnog nasljeđa, koje je stoljećima oblikovalo identitet Poluotoka. Crkve, kapelice, freske, orgulje, relikvije, mumificirana tijela svetaca te drugi vrijedni sakralni artefakti još su uvijek nedovoljno poznati široj javnosti, što se posljednjih godina nastoji promijeniti.
Razgovarali smo s Vladimirom Torbicom, pročelnikom Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, o najznačajnijim lokalitetima sakralne baštine, vrijednostima koje istarske crkve čuvaju te nastojanjima da ih se zaštiti i primjereno valorizira.
„Značajnije su one crkve gdje su stolovali biskupi, katedrale. Tu je, dakako, Eufrazijeva bazilika u Poreču koja je pod zaštitom UNESCO-a, pićanska crkva, novigradska te ona pulska – to su crkve koje nešto predstavljaju“, kaže Torbica.
Ističe i zvonike koje su građani podizali uz crkve kako bi pokazali svoju vjeru, ali i ekonomsku moć zajednice. Riječ je o zvonicima odvojenima od crkvenih zgrada, poput vodnjanskog, koji je najviši, te zvonika u Rovinju i Novigradu.
„Ono što je u crkvama, osim arhitekture, najvrjednije jest interijer; umjetnost koja je napravljena unutar crkve. Uz brojne vrijedne orgulje i mumificirana sveta tijela koja se nalaze u crkvi sv. Blaža u Vodnjanu, imamo niz malih crkava iz romaničkog i gotičkog razdoblja za koje su karakteristične freske. Upravo to je ono na što smo stavili naglasak kad je o zaštiti i valorizaciji riječ. Naime, o njima se donedavno puno manje znalo, a od izuzetnog su značaja i velike vrijednosti“, napominje pročelnik.
Iznimno vrijedno zidno slikarstvo
„Svi znaju za Ples mrtvaca kod Berma jer je jedinstven. U cijeloj Europi postoji još jedan ciklus koji je potpuniji od njega, a on je i iznimno sačuvan. Ali osim te crkve, imate niz crkvica s fenomenalnim freskama koje malo po malo, putem Kuće fresaka u Draguću, nastojimo promovirati“, naglašava Torbica.
„Svi znaju za Ples mrtvaca kod Berma jer je jedinstven. U cijeloj Europi postoji još jedan ciklus koji je potpuniji od njega, a on je i iznimno sačuvan. Ali osim te crkve, imate niz crkvica s fenomenalnim freskama koje malo po malo, putem Kuće fresaka u Draguću, nastojimo promovirati“, naglašava Torbica.
Obnova fresaka
Torbica kaže kako se posljednjih desetak godina znatno intenzivnije radi na obnovi fresaka, među ostalim i zahvaljujući dostupnim izvorima financiranja. To su Ministarstvo kulture i medija RH te talijanska regija Veneto, koja svake godine dodjeljuje sredstva za obnovu jedne crkve i njezinih fresaka, u iznosu od oko 40.000 eura.
„U zadnje dvije godine to je bila već spomenuta crkva sv. Marije na Božjem polju, sad završavamo jednu jako veliku crkvu, onu sv. Marije kod groblja u Oprtlju, a uskoro ćemo kandidirati crkvu sv. Trojstva u Kašteliru“, navodi.
Jedan od najvećih problema s kojima se susreću jest pronalazak majstora za taj izuzetno delikatan posao.
„Jako ih je teško naći. Na razini države to radi Hrvatski restauratorski zavod, ali oni zbog puno posla to ne stižu odraditi pa smo orijentirani na talijanske majstore koje sad koristimo.“
Freske u Vižinadi obnavljala je radionica Roberto Rizzi, koja ima licencu odnosno dozvolu konzervatora za rad na obnovi fresaka.
Osim bogatog interijera, Torbica kao posebnu vrijednost tih crkvica ističe i položaje na kojima su sagrađene.
Crkva sv. Roka u Draguću, čija je unutrašnjost u potpunosti oslikana, za obnovu fresaka dobila je nagradu na državnoj razini.
„Ta mjesta nisu slučajno odabrana. Naime, postojala su vjerovanja zbog kojih su bila atraktivna – tamo su se slavila božanstva, stoga se nalaze na brežuljcima, na nekakvim strateškim položajima i slično“, pojašnjava pročelnik Torbica.
Vrijedne orgulje i mumificirana tijela svetaca
Kad je riječ o bogatom interijeru istarskih crkava, Torbica posebno ističe orgulje, od kojih su neke izuzetno vrijedne, te mumificirana tijela svetaca u crkvi sv. Blaža u Vodnjanu.
„Orgulje su jedan izuzetno vrijedan dio crkvenog namještaja. Kako bi se one promovirale, iduće godine počinje izgradnja Kuće orgulja u Sv. Lovreću po uzoru na Kuću kaštela i Kuću fresaka. Naime, upravo su u Sv. Lovreću u crkvi sv. Martina najvrjednije, rad graditelja Petra Nakića“, govori.
Iznimno vrijedne su i velike Callidove orgulje u crkvi sv. Servola u Bujama. Torbica ističe kako ta crkva svjedoči i o nekadašnjoj ekonomskoj snazi bujskog građanstva.
Iznimno vrijedne su i velike Callidove orgulje u crkvi sv. Servola u Bujama. Torbica ističe kako ta crkva svjedoči i o nekadašnjoj ekonomskoj snazi bujskog građanstva.
U crkvi sv. Blaža u Vodnjanu nalaze se sveta tijela koja su ondje dospjela zahvaljujući bogatom Venecijancu koji ih je, bježeći pred vojskom, prenio u Vodnjan.
„Sakupljao je sveta tijela i kad je bježao pred Napoleonom sve ih je prenio u Vodnjan gdje je imao posjed. Mi smo jedini koji imamo takvo što, no nažalost, to nije dovoljno iskorišteno ni adekvatno prezentirano“, kaže Torbica te napominje da tijela nisu primjereno izložena.
Mišljenja o načinu njihove prezentacije su podijeljena. Jedni smatraju da sveta tijela trebaju ostati u crkvi i da bi za njih trebalo urediti kriptu, dok konzervatori upozoravaju da bi takav zahvat mogao narušiti postojeći koncept crkve. Drugi, pak, predlažu uređenje zasebnog prostora uz crkvu u kojem bi ih se moglo muzejski prezentirati. Takvo rješenje, međutim, trebalo bi uskladiti s važećim propisima.
Valorizacija sakralne baštine
„Mogu reći da je u posljednje vrijeme sakralna baština dovoljno valorizirana. Počelo se raditi na tome prije desetak godina, a u zadnjih nekoliko se više naglašava, iako mi još uvijek nemamo dovoljno razvijen kulturni turizam. No, sve se više produžuje sezona pa se polako okrećemo ciljanim oblicima turizma“, kaže Torbica.
Istodobno upozorava da ni prevelik turistički pritisak nije poželjan jer bi mogao ugroziti vrijednu baštinu. Zbog toga se naglasak stavlja i na zavičajnu nastavu te edukaciju školaraca, dok će zaljubljenici u sakralnu baštinu, zaključuje, ionako pronaći put do blaga koje Istra čuva.
