Sve češća sušna razdoblja i visoke temperature maslinarima donose nove izazove, osobito u nasadima bez mogućnosti navodnjavanja. Institut za poljoprivredu i turizam u istarskim maslinicima istražuje mogu li zatravljivanje, navodnjavanje i primjena biostimulatora pomoći maslinama da se lakše nose s klimatskim ekstremima.
Dugotrajna sušna razdoblja, visoke temperature i nedostatak oborina posljednjih godina sve više utječu na poljoprivrednu proizvodnju, a posljedice osjećaju i maslinari. Iako je maslina dobro prilagođena mediteranskim uvjetima, sve izraženiji klimatski ekstremi otvaraju pitanje kako sačuvati vlagu u tlu, zaštititi plod i zadržati kvalitetu maslinova ulja.
Odgovore na ta pitanja traže znanstvenici Instituta za poljoprivredu i turizam zajedno s istarskim maslinarima kroz operativnu skupinu InOli, odnosno projekt „Klimatski održive prakse u maslinicima – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja“. U nasadima se tijekom dviju vegetacijskih sezona ispituju različite metode koje bi mogle povećati otpornost maslina na sušu, toplinske valove, obilne oborine i druge klimatske ekstreme.
„Glavni cilj projekta je istražiti učinke odabranih klimatski održivih praksi u stvarnim proizvodnim uvjetima. U nasadima članova operativne skupine provodimo poljske pokuse u kojima istražujemo učinak zatravljivanja, navodnjavanja i primjene biostimulatora na povećanje otpornosti maslina na klimatske ekstreme“ pojašnjava dr. sc. Ana Čehić Marić, znanstvena suradnica Instituta za poljoprivredu i turizam i voditeljica operativne skupine InOli.
Kako zadržati vlagu bez navodnjavanja?
Poseban problem imaju maslinari koji u svojim nasadima nemaju mogućnost navodnjavanja. Jedno od rješenja koje se istražuje jest način održavanja tla. Tradicionalno održavanje golog tla učestalom obradom u uvjetima visokih temperatura može ubrzati gubitak vlage, dok biljni pokrov može smanjiti zagrijavanje tla i pomoći u njezinu očuvanju.
Zatravljivanje, odnosno korištenje živog malča, osim na zadržavanje vlage može pozitivno djelovati na bioraznolikost, strukturu i kvalitetu tla. Kao pokrov mogu se koristiti samonikle trave ili posijane djetelinsko-travne smjese.
„Svaki organski pokrov na površini tla djeluje kao toplinski i hidrološki izolator, ali svaki materijal ima svoje posebnosti. Kod višegodišnjih kultura, kakva je maslina, uvođenje zeljastog pokrova donosi veću ekološku stabilnost i štiti tlo. Takav se pokrov može uspostaviti duž redova ili između njih“, istaknula je Čehić Marić.
Takav pokrov povećava udio organske tvari i poboljšava strukturu tla, njegovu poroznost i sposobnost zadržavanja vode. Istodobno štiti površinski sloj od erozije i ublažava temperaturne oscilacije.
No, zatravljivanje ne znači jednostavno pustiti travu da raste. Njome treba pravilno upravljati kako u razdoblju kada maslini treba najviše vode ne bi postala konkurencija.
Trava je saveznik, ali ljeti može postati konkurencija
Visina travnatog pokrova regulira se košnjom ili malčiranjem tijekom godine, a posebno je važna pravodobna košnja prije nastupa ljetnih vrućina. Ako se pokrov održava na odgovarajući način, može se smanjiti gubitak vlage i erozija te poboljšati struktura i plodnost tla.
Kod zasijanih djetelinsko-travnih smjesa također je važan odabir odgovarajućih vrsta te vrijeme sjetve i košnje. Prednost imaju niže vrste sporijeg rasta i plićeg korijena koje manje konkuriraju maslini za vodu i hranjive tvari.
„Pokrov ne smije u kritičnom dijelu godine postati konkurencija maslini za vodu i hranjive tvari“, naglasila je Čehić Marić.
Jedna od mogućnosti je i kombiniranje samonikle vegetacije i zasijanih smjesa, primjerice zasijavanjem svakog drugog međurednog prostora, dok se u ostalima ostavlja prirodna vegetacija.
Ključ je, međutim, u pravilnom upravljanju. Trava koja tijekom zime i ranog proljeća može biti saveznik masline, tijekom ljeta može joj oduzimati dragocjenu vlagu. Zbog toga ju je potrebno pokositi prije nastupa ljetnih suša.
Rezidbeni ostaci mogu ostati u masliniku
Još jedno rješenje nalazi se u materijalu koji maslinari već imaju u svojim nasadima – rezidbenim ostacima. Umjesto spaljivanja, zdrave orezane grane mogu se usitniti i koristiti kao mrtvi malč.
Dobivena drvna sječka rasprostire se ispod krošanja i služi kao zaštita tla, ali i fizička prepreka rastu korova. Preporučuje se sloj debljine od pet do osam centimetara, pri čemu prostor neposredno oko debla treba ostaviti slobodnim.
Važno je koristiti isključivo zdrave rezidbene ostatke. Grane na kojima su uočeni simptomi bolesti ili napada štetnika ne bi se trebale koristiti za malčiranje.
Biljni pokrov i usitnjeni rezidbeni ostaci usporavaju površinsko otjecanje vode i omogućuju joj više vremena da prodre u tlo. Time se istodobno smanjuje i erozija, što je posebno važno na nagnutim terenima i u maslinicima bez navodnjavanja.
Pokusi u istarskim maslinicima
U sklopu projekta znanstvenici ne prate samo stanje maslina. Bilježe temperature, oborine i vjetar, stanje tla, razvoj ploda i količinu plodova po stablu, a analizirat će se i kvaliteta maslinovih ulja dobivenih iz pokusnih i kontrolnih dijelova nasada.
Cilj je utvrditi koje prakse u stvarnim proizvodnim uvjetima daju najbolje rezultate te proizvođačima ponuditi rješenja koja ne zahtijevaju nužno velika ulaganja.
„Primjena pokrovnih usjeva ili pokrova od rezidbenih ostataka ne zahtijeva velika investicijska sredstva, a može pridonijeti očuvanju strukture tla i stabilnijim prinosima. To postaje posebno važno u godinama obilježenima sušom, visokim temperaturama i drugim klimatskim ekstremima. Upravo je prilagodba proizvodnje jedan od ključnih uvjeta za očuvanje maslinarstva u takvim okolnostima“, zaključila je dr. sc. Ana Čehić Marić.
Projekt provodi Institut za poljoprivredu i turizam u suradnji s OPG-ovima Alfredo Cossetto, Đanino Oklen, San Rocco i Vilma Brčić te Udrugom Istramet i Studiom Sonda. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije kroz Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027.
