Za orgulje se kaže da su „kraljica instrumenata“, a istarske crkve skrivaju ih doista mnogo. Kada je riječ o povijesnim orguljama venecijanske tradicije, Istra je njima najbogatija regija u Hrvatskoj. Od 15. stoljeća do Drugoga svjetskog rata dokumentirana je izgradnja gotovo 60 takvih instrumenata.
Danas je velika većina tih instrumenta nepovratno izgubljena, iako za neke još uvijek postoje planovi za obnovu.
Ipak, Istra se ističe najkvalitetnijim i najautentičnijim restauracijama orgulja u Hrvatskoj, a čuva i najoriginalniji i najstariji instrument venecijanskog orguljara šibenskih korijena Petra Nakića iz 1735. godine.
Orgulje su vrijedan spomenik kulture
Važnu ulogu u očuvanju te neprocjenjive baštine ima međunarodni festival Organum Histriae, pokrenut još 1998. godine. Zahvaljujući njemu, povijesne orgulje ne ostaju tek spomenici kulture – publika ih može čuti, vidjeti izbliza, a neke od njih i isprobati.
„Jedino kroz odgoj djece i mladih, stvaranjem novih zaljubljenika u orguljsku umjetnost, možemo očekivati svjetlu budućnost za povijesne orgulje“, smatra Elena Roce, predsjednica Udruge Organum Histriae.
Istarska orguljašica i pjevačica Elena Roce zajedno je s karlovačkim orguljašem i skladateljem Krešimirom Klarićem osnovala Udrugu za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, koja je preuzela organizaciju istoimenog festivala. Festival se ove godine održava 27. put.
Obnovljene orgulje pulske Katedrale
Kako nam je rekla Roce, orgulje valja sačuvati, prezentirati i redovito održavati, a one pulske Katedrale nedavno su obnovljene i svirat će se na ovogodišnjem Festivalu: „Novijeg su doba, građene 60-ih godina za jednu župnu crkvu u Luksemburgu, ali su na inicijativu pulskog akademskog orguljaša i profesora Eduarda Kancelara donirane Katedrali 2001. godine“.
Prema njezinim riječima, taj instrument nije spomenik kulture i zaštićeno kulturno dobro kao ostali instrumenti iz 18. stoljeća koji su danas restaurirani i u funkciji, poput onih u Motovunu, Sv. Lovreču Pazenatičkom, Bujama i Rovinju, ali ima poseban značaj zbog brojnih drugih razloga.
„Ovo su jedine mehaničke, moderne orgulje u čitavoj Istarskoj županiji na kojima je moguće sviranje šarolikog repertoara, od rane glazbe do suvremene. Također, instrument je u konstantnoj liturgijskoj upotrebi i od krucijalnog značaja za glazbeni život jedne Katedrale.
Dodala je kako se zbog slabijih financijskih mogućnosti čekalo preko dvadeset godina na jedan ozbiljniji servis, no napokon su stvorene prilike za pokretanje čitavog procesa njihove obnove u koji se krenulo početkom lipnja ove godine.
Od Nakića do Barbinija – orguljaško blago Istre
Porečko-pulska biskupija čuva izuzetno vrijedne orgulje nastale od 17. do 20. stoljeća.
Jedan od najvrjednijih primjeraka čuva se u Sv. Lovreču Pazenatičkom – Nakićeve orgulje iz 1735. godine.
„S obzirom na količinu originalnog materijala i kvalitetu restauracije koju je izveo Francesco Zanin, voditelj orguljarske radionice iz Codroipa čija se obitelj bavi ovim zanatom već sedam generacija, s punim pravom možemo reći da je ovo najvažniji i najbolje očuvan funkcionalni Nakićev instrument u Hrvatskoj“, kaže Roce.
Osim orgulja u Sv. Lovreču, radionica Zanin je restaurirala još jedan vrijedan rad u Motovunu, orgulje najuspješnijeg Nakićevog učenika, Gaetana Callida.
Trenutno su u upotrebi i Callidove orgulje u najljepšoj baroknoj crkvi Istre, u bujskoj župnoj crkvi Sv. Servula. Restaurirala ih je tvrtka Vegezzi-Bossi još 2001. godine, pa će uskoro biti potreban nešto opsežniji servis.
I barokne orgulje iz Rovinja, iz župne crkve Sv. Eufemije, napokon su dočekale priliku za nov život i nakon više od 30 godina vratile se kući. Krajem osamdesetih godina poslane su na restauraciju u Ljubljanu, no tijekom Domovinskog rata radovi su zaustavljeni, a dio materijala izgubljen. Bile su potrebne godine, ali i vrijedne donacije da se instrument vrati u Rovinj i konačno obnovi.
„Nakon što su u prošlom stoljeću samoprozvani orguljari više puta teško devastirali orgulje, a materijal koji se nalazio razasut na nekoliko lokacija van Hrvatske bio je ukraden, preostali dijelovi orgulja poslani su u stručne ruke, u radionu Zanin na restauraciju. Riječ je o najvećim, dvanaeststopnim orguljama slične tradicije u Istri koje su izgrađene 1754. godine, jedini poznati rad Antonia Barbinija u Hrvatskoj! Izuzetno nas je razveselio prošlogodišnji povratak ovog znamenitog instrumenta i oživljavanje bogate liturgijske tradicije Sv. Eufemije“, istaknula je Roce.
Za njih je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, prilikom svečanosti kolaudacije prošle godine, rekla da su biser među 800 orgulja koliko ih ima Hrvatska.
Imaju 20 registara i više od 800 svirala – najviše među svim orguljama ove tradicije u Hrvatskoj. Kućište je visoko čak sedam metara, dok najviša principalova svirala doseže oko 3,7 metara, odnosno 12 stopa. Otuda i naziv 12-stopne orgulje.
Intrigantni portativi
Posebno mjesto u povijesti orgulja imaju portativi ili organetta – male prenosive orgulje koje su bile raširene tijekom srednjeg vijeka i renesanse. Za razliku od kasnijih orgulja građenih za određeni prostor, portativ se mogao nositi i svirati na različitim mjestima.
„Postoji više vrsta portativa, primjerice portativ kod kojeg jedna osoba svira isti s dvije ruke, dok druga osoba ‘pumpa mjehove’ ili onaj koji orguljaš drži na koljenu, lijevom rukom upuhuje zrak kontrolom mjeha, a desnom rukom svira“, pojašnjava Roce te dodaje: „Nažalost, nijedan portativ danas više ne postoji, ali zato imamo druge izvore poput fresaka koji nam ukazuju na to kako su ti instrumenti izgledali i kako su se svirali. Istra ima nekoliko takvih prikaza srednjovjekovnih portativa na freskama iz 13. i 14. stoljeća, u Žminju, Vižinadi, Lindaru… Mirjana Petercol na našem festivalu svira jednu repliku srednjovjekovnog gotičkog portativa”.
Orguljske ture približavaju baštinu novim generacijama
Organum Histriae pokrenuo je i orguljske ture sa stručnim vodstvom i demonstracijama. Posjetitelji tako, uz stručnu asistenciju, mogu zaviriti u kućište instrumenta, upoznati njegov mehanički ustroj, ali i sami sjesti za sviraonik i osjetiti kako nastaje zvuk.
S obzirom na to da je naglasak na djeci i mladima, pokrenute su suradnje s osnovnim i srednjim školama za koje su organizirani jednodnevni izleti prilikom kojih, osim sviranja, dožive pravo putovanje u povijest i upoznaju pitoreskne istarske gradiće poput Buja, Motovuna i Sv. Lovreča.
Interes za orguljama raste, što dokazuje dolazak domaćih i stranih gostiju na koncerte nakon kojih s veseljem odlaze na kratak obilazak i razgledavanje orgulja.
Jer upravo upoznavanjem novih generacija s ovim vrijednim instrumentima istarske povijesne orgulje dobivaju najbolju priliku da se njihov zvuk čuje i u budućnosti.
