Vrlo tražena i čitana knjiga „Mornaričko spomen-groblje Pula“ autora Branka Perovića doživjela je svoje drugo izdanje. Predstavljena je u dvorani pulske Gradske knjižnice i čitaonice 28. studenoga 2024. godine pred mnoštvom zaljubljenika u povijest i kulturnu baštinu.

FOTO: Paola Albertini

Svoje prvo izdanje vrijedna knjiga doživjela je 2004. godine, a to je još uvijek jedina knjiga o pulskom Mornaričkom groblju.

Ideja za knjigu

Autorova kćer Korina Perović Marković ispričala nam je da je knjiga njezinog pokojnog oca nastala preko tenisa kojeg je on volio i često igrao.

„Tako je upoznao austrijskog odvjetnika koji je s njim igrao tenis i koji ga je jednom prilikom zamolio da ga odvede u obilazak Mornaričkog groblja. Ono je tada bilo u tako lošem stanju da je moj otac to smatrao sramotnim te se obratio tadašnjem direktoru Monte Gira Darku Buršiću zamolivši ga da učine nešto ne bi li ga očuvali“, ispričala nam je Perović Marković uoči promocije knjige.

FOTO: Paola Albertini

Za publicistički rad o Puli u vrijeme Austro-Ugarske odlikovan je Zlatnom medaljom za zasluge za Republiku Austriju, koju je primio 7. rujna 2004. godine u Zemaljskom parlamentu u Innsbrucku.

Inače, od Perovićeve kćeri doznali smo kako je on volio povijest i bio je zainteresiran za sva događanja na području Pule. Napisao je desetak knjiga i radio u školi kao učitelj povijesti te podučavao tenis.

„Najviše je istraživao Austro – Ugarsku, pisao je i knjige i feljtone, vodio pomorske večeri na radio Puli, pisao je za Glas Istre te bio član udruge Viribus Unitis. Njegova knjiga Austrougarske vile i kuće u Puli: vraćanje memorije gradu također je bila vrlo tražena i doživjela je dva izdanja, a uskoro je u pripremi i treće“, rekla nam je.

Memorija jednog grada

Prema riječima pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, Perović piše o važnoj temi  „spomenicima koji glasno šute“: „To je memorija jednog grada i jako je dobro da Pula večeras predstavlja reizdanje ove knjige koje smo podržali. Mornaričko groblje važan je kutak grada, identitet i povijest naše Pule“.

„Ne zaboravimo ljude koji su kao Branko Perović zadužili naš grad“, izjavio je zahvalivši i njegovoj obitelji.

FOTO: Paola Albertini

Povjesničar David Orlović kaže kako je kao mali poznavao Branka preko roditelja koji su igrali tenis, a Perović je vodio školu tenisa na Valkanama.

Igrom slučaja, oboje su se kasnije u životu bavili istim temama.

„Početkom osamdesetih godina kad je Perović prvi put posjetio Mornaričko groblje znanje o njemu bilo je jako siromašno. On je s tada siromašnim znanjem pokušao to pokazati i počeo proučavati lokalnu prošlost. Uhvatio se teme Mornaričkog groblja koje je centralni spomenik Austro – Ugarske prošlosti u Puli zato što je znao da je to spomenik na otvorenom pulskoj prošlosti“, ispričao je Orlović napomenuvši kako se kroz to groblje prožima prošlost našega grada i to je lijepo napisano u knjizi.

Prema riječima Orlovića, proučavajući povijest groblja, Perović je tu ubacio i svoje znanje o gradu Puli u zadnjih 200 godina njegove prošlosti i ispričao priču o Puli jer je Pula osim nadgrobnih spomenika, palača i vila o kojima je također pisao, imala i značajne ličnosti koje su ovdje boravile.

FOTO: Paola Albertini

„Groblje je vizualni i narativni temelj prošlosti Pule u doba Austro – Ugarske monarhije, a to groblje je bilo u stanju propadanja kad se on time počeo baviti. U to vrijeme austrougarska prošlost iz više razloga bivala je zanemarivana, što zbog ideoloških razloga, što zbog velike povijesne prijelomnice koja se dogodila s prijelaza iz 1946. na 1947. godinu. Oko 90 posto stanovništva ovog grada jednostavno ga je napustilo pa je nastao vremenski period u kojem na neki način imamo lom u pulskoj prošlosti“, pojasnio je.

Perović je bio pionir u proučavanju ovih tema, odmah nakon Mate Balote koji je bio jedno od najvećih imena istarske prošlosti što se tiče 20. stoljeća. Uz njih je Orlović naveo i Brunu Dobrića te Atilia Krizmanića rekavši kako su oni „idoli i velikani koji su pisali o našem gradu“.

Kulturno dobro

Darko Bjelić direktor poduzeća koje skrbi o Mornaričkom groblju istaknuo je kako je ono ove godine proglašeno kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, što znači da je istom rangu kao i primjerice Arena ili Zlatna vrata.

Osim toga, Mornaričko Groblje je prošle godino verificirano kao dio Europske rute značajnih groblja, budući da je jedno od najvećih u Europi: „To je kulturna ruta sponzorira vijeće Europe, to je potvrda važnosti našega groblja u sferi groblja diljem Europe“.

„Sukladno svim tim značajkama i važnosti mi ga i održavamo te na najbolji mogući način i promoviramo“, naglasio je Bjelić dodavši kako je ono monumentalno, muzej na otvorenom i to treba cijeniti.

FOTO: Paola Albertini

Uz sve navedeno, nedavno je Povijesni i pomorski muzej Istre digitalizirao knjige ukopa koje su stare preko 100 godina te se sada uz knjige ukopa gradskoga groblje nalaze na web stranici groblja, a zanimljive su, smatra Bjelić, i povjesničarima i široj javnosti.

Najavio je kako im je u planu s vremenom digitalizirati i ostale podatke, a iduće godine ispred značajnijih grobnica postaviti QR kodove koji će voditi na web stranicu Mornaričkog groblja. Tako bi se moglo više doznati o osobi koja ondje počiva, po čemu je značajna i s kojim je povijesnim događajem povezana.

„Groblje priča jako puno zanimljivih i važnih priča“, napomenuo je.

Bjelić ističe kako je ono jedno od najvećih vojnih groblja u Europi i u posjet mu dolaze predstavnici svih zemalja čiji su vojnici tj. mornari ondje pokopani. Neki dolaze iz raznim država i traže svoje pretke.

Na kraju je zaključio kako je knjiga Mornaričko spomen – groblje Pula zanimljiva i zabavna, uvlači vas u svijet povijesti, zbivanja oko groblja i čast im je što su sudjelovali u njezinom reizdanju“.

Nastanak groblja 

Inače, Mornaričko groblje u Puli nastalo je ubrzo nakon osobne odluke cara Franje Josipa I. iz 1853. godine kojom Pula postaje glavna ratna luka tadašnjeg Austrijskog Carstva. Groblje nastaje iz potrebe pokopa umrlih i poginulih pripadnika Austrougarske ratne mornarice. Pozicioniranje groblja bila je zadaća glavnog inženjera pomorskog arsenala, Karla Moeringa, koji odabire poziciju odmah iznad Arsenala, na zaravni sv. Polikarpa.

Groblje je svečano otvoreno 2. listopada 1862. godine, a odlukom Narodnog odbora općine Pula 27. listopada 1960. godine proglašeno je zatvorenim u svrhu pokapanja pokojnika. Obnovljeno je 90-ih godina prošlog stoljeća uz pomoć austrijskog Crnoga križa i Njemačkog narodnog saveza koji se brinu o brojnim vojnim grobljima na prostoru negdašnjega Carstva.

Na tom je groblju koje se prostire na 22 tisuće četvornih metara, pokopano oko 150.000 ljudi. Prema riječima Bjelića ondje su svi pokojnici jednako dolično pokopani, a riječ je o francuskim, austrijskim, mađarskim, talijanskim, njemačkim i hrvatskim mornarima.

Zbog trošnosti i propadanja, 1990. godine krenulo se u obnovu Mornaričkog groblja uz pomoć austrijskog Crvenog križa i Njemačkog narodnog saveza za brigu o ratnim grobovima. U svibnju 1997. obilježen je završetak njegove obnove, a groblje je uvršteno na popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije.

Uz njega se vežu brojne priče iz prošlosti Pule, ali i intrigantne legende te ono ne prestaje mamiti svojom poviješću ali i izgledom te ga svakako valja posjetiti.