Uz hobotnicu (Octopus vulgaris) i lignju (Loligo vulgaris), sipa (Sepia officinalis) je najpoznatiji jadranski glavonožac (Cephalopoda). Jedan je od rijetkih morskih stanovnika koji duž cijele hrvatske obale ima isti naziv. Bez obzira živi li kraj Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke ili Pule, ona je svugdje sipa.
Pripada nadredu deseterokračnjaka (Decapodiformes), ima osam kraćih i dva dugačka kraka s prianjaljkama na vrhu za hvatanje plijena. Tijelo joj je ovalno, odozgo prema dolje spljošteno, obrubljeno dugačkom uskom perajom. Ima veliku, okruglu glavu s velikim očima. Naraste do 60 centimetara duljine i 3 kilograma težine.
Mužjaci su manji od ženki, a duž bočnih peraja imaju bijelu prugu. Mrijesti se tijekom proljeća u plitkom moru. Za vrijeme parenja sipe su glavama okrenute jedna drugoj, a mužjak svojim krakovima obavije glavu ženke. Jedan od osam kraćih krakova je hektokotilus, njime mužjak prenosi spermatofore i oplođuje ženku. Ženka pojedinačno pričvršćuje približno 250 oplođenih jaja za morsko bilje (“morsko grožđe”) i zatim ih napušta. Jaja su veličine graška, omotana crnom sluzi, a oblikom podsjećaju na limune.
Sipe rastu vrlo brzo, za godinu dana dostižu težinu preko jedan kilogram. Životni vijek im je do dvije godine i nakon mriještenja ugibaju. Osjetljive su na hladnoću, ugibaju ako se nađu u plitkim vodama za vrijeme oštre zime.
Oči glavni osjetilni organ
Kao i ostali glavonošci, sipa ima dobro razvijene velike oči prilagođene za vrhunski trodimenzionalni vid, koje su joj glavni osjetilni organ. Iako ne vide u boji mogu prilagođavati oko i fokusirati predmete. Zjenice imaju oblik poput zaobljenog slova „w“. Usporedimo li dimenzije sipe i čovjeka, vidjet ćemo da sipa ima šest puta veći promjer oka!
Sipino crnilo iritira oči i privremeno onesposobi njušni organ neprijatelja
Za lagano plivanje koristi uske, valovite peraje koje okružuju cijelo tijelo. S pomoću njih podjednako uspješno pliva naprijed i nazad. Međutim, kad treba naglo ubrzati zbog bježanja pred opasnošću, sipa to čini koristeći mlazni pogon. Kroz poseban lijevak snažno istiskuje mlaz vode i strelovito juri unazad. U bijegu često izbaci crnilo nakon čega naglo mijenja boju, smjer kretanja i nestaje. Pored toga što joj stvoreni tamni oblak služi za skrivanje, crnilo iritira oči i privremeno onesposobi njušni organ neprijatelja. Zanimljivo je da su slikari nekad koristili sipino crnilo za dobivanje sepije – tamnosmeđe slikarske boje.
Sipovina
Ispod kože na leđnoj strani nalazi se sipovina ili “sipina kost”. To je ostatak kućice (reducirana ljuštura) koju su imali sipini preci, mekušci. Sipovina je porozni materijal koji joj daje uzgon i kojim sipa mijenja svoj položaj u stupcu mora. Kada poželi potonuti, povećat će količinu tekućine nauštrb plinova koji se nalaze u poroznoj sipovini – postupak vrlo sličan onome koji se koristi kod podmornica.
Zahvaljujući svojoj građi, sipovina može održavati konstantan volumen neovisno o dubini.
Stanište i rasprostranjenost
Najčešće obitava na pješčanom dnu na dubinama od 0 do 250 metara, ovisno o godišnjem dobu. U zimskom razdoblju sipe borave najčešće na dubinama preko 50 metara. U proljetno doba mrijesta primiču se obali, kad većina sipa boravi na dubinama do 20 metara.
Najčešće obitava na pješčanom dnu na dubinama od 0 do 250 metara, ovisno o godišnjem dobu. U zimskom razdoblju sipe borave najčešće na dubinama preko 50 metara. U proljetno doba mrijesta primiču se obali, kad većina sipa boravi na dubinama do 20 metara.
Osim što živi u Jadranskome moru, rasprostranjena je i u Mediteranskome moru te u istočnom Atlantskome oceanu.
Ishrana
Aktivnije se hrani noću, a najdraže su joj sitne ribe i račići. Njeno glavno oružje su dva dugačka lovna kraka (tentakuli). Oni stoje smotani u vrećici ispod očiju, a pri napadu sipa ih munjevito izbacuje na lovinu. Na njima se osim prianjalki nalaze i kukice koje osiguravaju veće šanse da lovina ne pobjegne. Između krakova se nalaze usta s dva zuba karakterističnog izgleda, slična kljunu papige kojima lako otkida meso uhvaćenog plijena. Nakon što ulove plijen ubodu ga kljunom i uštrcaju mu otrovnu slinu. Za čovjeka taj otrov nije opasan, ali je ugriz vrlo bolan.
Osim čovjeka, njeno ukusno meso cijene i velike ribe (morski psi, zubatac, kirnja, ugor), dupini pa čak i morske ptice.
Mimikrija
Sipe su poznate po svojoj izuzetnoj sposobnosti prikrivanja. Vrlo brzo mogu promijeniti oblik, teksturu i boju tijela. To je moguće zahvaljujući aktivnosti pigmentiranih organa u koži – kromatofora te strukturnih reflektirajućih stanica – iridofora i leukofora. Iako su promjene u boji tijela najuočljivije, tu su i promjene u teksturi kože, položaju i kretanju što zajedno čini ukupan izgled životinje.
Osim za prikrivanje, promjene obojenosti sipa koristi i za komunikaciju. Tako svojstveni zebrasti uzorak spolno zreli mužjaci pokazuju ženkama ili drugim mužjacima prilikom nadmetanja. Zanimljivo je da sipe posjeduju kamuflirajuće sposobnosti i prije nego se izlegu iz jajeta.
