Crkva sv. Barnabe u Vižinadi, sakralno i kulturno dobro neprocjenjive vrijednosti, nedavno je posve obnovljena.
Crkva sv. Barnabe izvorno je romanička građevina iz 12. ili 13. stoljeća, dok je u 17. ili 18. stoljeću za vrijeme baroka bila proširena. Srednjovjekovna crkva bila je znatno niža od današnje i imala je dvije apside, što je karakteristika i ostalih onovremenih crkava u Istri. Najveća je to dvoapsidalna crkva u Istri nastala u doba romanike.
Crkva skriva vrijedne freske
Krajem 14. ili početkom 15. stoljeća zidne površine interijera crkve sv. Barnabe oslikane su freskama s temom Kristova života – od rođenja pa do uskrsnuća. Na zapadnom zidu scena je posljednjeg suda s prikazima raja i pakla, a svaki se nalazi s jedne strane vrata.
Taj je tip spomenika karakterističan za Orijent, posebno Bizant, odnosno Grčku i Cipar, gdje je sveti Barnaba bio levit, a svetog Pavla uveo je u apostolski zbor.
Freske u crvi svetog Barnabe jedne su od najznačajnijih u Istri, a u sklopu 14. stoljeća svakako daleko ispred svih drugih fresaka poluotoka i šire. Ova cjelina zidnih slika prikazuje kristološki ciklus koji započinje Rođenjem, a slijede Poklonstvo kaljeva, Pokolj nevine dječice, te na izlaznom zidu Krist koji kruni Bogorodicu s lijeve strane i desno od vrata, Sedam smrtnih grijeha (ili Pakao). Na sjevernom zidu nastavljaju se scene Isusa koji propovijeda u hramu, Posljednja večera, Raspeće i Uskrsnuće.
Freske su obnovljene prije 20 godina, a tom je prilikom na njima pronađeno tridesetak grafita pisanih glagoljicom i latinicom. Glagoljski grafiti ove crkve-slikovnice otkrivaju imena i detalje života nekadašnjih stanovnika, prvenstveno popova glagoljaša i njihovih učenika-žakana. Sačuvani kameni ulomak natpisa govori da se u Vižinadi glagoljicom pisalo i u 17. stoljeću.
Sunčica Mustač, povjesničarka umjetnosti iz Povijesnog muzeja Istre rekla nam je kako je restauraciju fresaka radila ugledna radionica Lizzi iz Artegne, Udine te se ona i nakon dva desetljeća od restauracije, drži.
Uz završetak obnove crkve, sada sve je kompletirano, konstatirala je Mustač.
Obnova crkve
Zbog svoje važnosti, crkva od 2021. godine ima status preventivno zaštićenog kulturnog dobra, te je Općina Vižinada pokrenula proces njezine cjelovite obnove.
Proces obnove započeo je 2022. godine i odvijao se u fazama. Tako je na ovom vrijednom kulturnom spomeniku sa statusom preventivno zaštićenog kulturnog dobra najprije obnovljeno pročelje, napravljena statička sanacija te zamijenjena unutarnja i vanjska stolarija. Radovi su bili od iznimne važnosti kako bi se od atmosferskih utjecaja prvenstveno zaštitile vrijedne freske u unutrašnjosti crkvenog zdanja, dok su ujedno sanirane i pukotine čime su se stabilizirali postojeći zidovi. Drugu fazu označilo je uređenje i restauracija interijera crkve te sanacija krova. Ukupna vrijednost radova u dvije faze iznosila je otprilike 103.000 eura od kojih je Općina Vižinada izdvojila 22.800 eura, Ministarstvo kulture i medija RH 28.900 eura, Regione del Veneto 36.400 eura, Istarska županija 4.700 eura, Župa sv. Jeronima 6.500 eura, Porečka i Pulska biskupija 1.700 eura te Zajednica Talijana Vižinada 2.000 eura.
Talijanska regija, Regione del Veneto koja već dugo podupire brojne projekte u Vižinadi pa su tako, uz obnovu crkve Sv. Barnabe financijski sudjelovali u obnovi Battistelline šterne, u restauraciji pročelja Kuće Lav, obnovi zvonika, obnovi Kuće Marastoni objavljivanju monografije “Vižinada u vremenu”.
Božje polje
Vižinada se može pohvaliti još jednim velikim kulturnim bogatstvom – crkvom Blažene Djevice Marije u Božjem udaljenim svega par kilometara od mjesta za čiju obnovu također financira regija Veneto.
Prema riječima Mustač, crkva i freske koje skriva datiraju iz 15. stoljeća, ali prema arhivskim zapisima, crkva je izgrađena na temeljima starije srednjovjekovne crkve i samostana koji su funkcionirali kao hodočasničko mjesto za odmor na putu prema Svetoj zemlji.
„Postoji nekoliko tih puteva kojima su ljudi preko kopna išli do Venecije ili Istre i onda brodom odlazili u Svetu zemlju. Svaki dan tvog puta nalazilo se mjesto gdje se moglo prespavati, jedno je bilo upravo Božje polje. No iako je zapisano da je to bilo tako, teško je utvrditi pa se smatra legendom“, pojasnila je.
Tamo su se kasnije nastanili Franjevci i oni su u 15, stoljeću naručili freske od Ivana iz Kastva.
„U toj je crkvi zabilježena najstarija restauracija u Istri, svod je restauriran u 18. stoljeću, 1720. godine ali tada još nisu znali da je i po zidovima sačuvan cijeli ciklus fresaka koji smo otkrili prije 15 godina“, kaže Mustač te pojašnjava da su na južnom zidu otkrili da ima još fresaka te se nadaju da će iduće godine proći na natječaju i krenuti s obnovom.
