Kirnja (Epinephelus marginatus), pripada porodici vučica (Serranidae) čiji je najveći i najpoznatiji predstavnik. Predstavlja jednog od najvećih predatora naših podmorja, a može narasti do 1,5 metara duljine i doseći težinu od čak 100 kilograma.
Kirnja ima snažno, bočno spljoštenim tijelom s velikom glavom. Usta su velika s ispupčenom donjom čeljusti i sitnim šiljastim zubima. Na škržnim poklopcima ima po tri bodlje, a peraje su dobro razvijene osobito zaobljena repna peraja. Boja tijela varira ovisno o dobi – juvenilne jedinke su zeleno-smeđe, dok odrasle poprime tamno smeđu nijansu sa svijetlim mramornim uzorkom.
Ova pridnena vrsta zadržava se uz hridinasta tla. Pretežno je nalazimo u procjepima i manjim špiljama, gdje pronalazi zaklon i vreba plijen. Tijekom ljeta zalazi u pliće, dok se zimi povlači u dublje vode.
Rasprostranjenost
Kirnja je rasprostranjena u istočnom Atlantiku te jugozapadnom uz obalu Južne Amerike i u Sredozemlju. U Jadranu je najčešća u južnom i srednjem dijelu, dok je na sjeveru relativno rijetka.
Zanimljivo je da je ova vrsta protogini dvospolac – sve kirnje započinju život kao ženke, a tek nakon devete ili dvanaeste godine, pri duljini od oko 65 cm, postaju mužjaci. Spolno sazrije s pet godina, a mrijest se odvija u drugoj polovici ljeta.
Kirnja je grabežljivac koji se hrani ribama, rakovima i glavonošcima. Solitarna je i teritorijalna riba s životnim vijekom do 50 godina.
Ugroženost i mjere zaštite
Unatoč svojoj veličini i prilagodljivosti, kirnja je danas ugrožena vrsta. Spor rast, kasno spolno sazrijevanje i prekomjerni izlov doveli su do značajnoga pada populacije. Zbog toga je u Hrvatskoj uvrštena na IUCN-ov Crveni popis ugroženih svojta kao “ugrožena” (EN – endangered).
Zaštićena je Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 64/2023) te je propisana je najmanja lovna veličina od 45 centimetara i lovostaj u vrijeme mrijesta u razdoblju od 1. srpnja do 31. kolovoza.
