Povodom 110. godišnjice potonuća putničkog parobroda „Baron Gautsch“ i Dana europske baštine, 17. listopada 2024. godine otvorena je izložba „Baron Gautsch 1908. – 1914.“ u bateriji San Giovanni, Aquarium Pula.
Autorica izložbe Katarina Pocedić je viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Istre čiji su originalni eksponati predstavljeni na izložbi.
Inspiraciju za izložbu dao je ronilac, zaljubljenik u ovaj potopljeni brod, Christian Harzhauser iz Beča koji je velikodušno ustupio i svoj video materijal. Zajedno s Christianom, kod poznatog pulskog modelara i maketara Richarda Peršića, iz Aquariuma Pula naručili su izradu maketa broda Baron Gautsch u njegovu izvornom izdanju. Uz njihovu maketu prikazali su i 3D model olupine potopljenog broda, djelo Holgera Bussa iz Njemačke.
Popratni materijal izložbe je i katalog „Baron Gautsch 1914.” čija je autorica Katarina Pocedić koji je za ovu priliku ponovo tiskan, dok je knjiga Hermanna Pfeiffera, pod nazivom „Drži se čvrsto za mene i požuri!” na originalnom njemačkom jeziku naručena za prodaju.
Sadržaj izložbe proširen je i multimedijalnim prikazom potopljenih brodova iz knjige „Potopljeno blago Jadrana“, autora Danijela Frke, povijesnih fotografija, video isječaka te audio svjedočanstava preživjelih putnika.
Povijest broda
Katarina Pocedić ispričala je kako je parobrod Baron Gautsch bio najmoderniji i najveći brod tog vremena. Izgrađen je 1908. godine i bio je ponos flote austrijske trgovačke mornarice – bio je impozantan, vrlo dugačak, vrlo bogatog, predivnog interijera. Svi su ga uspoređivali s Titanicom kojemu je bio vrlo sličan ali puno manji. Imao je posadu od oko 40 članova i mogao je primiti puno putnika.
Putnička linija kojom je prometovao zvala se Dalmacija i spajala je Trst s Kotorom, a parobrod je pristajao u Mali Lošinj, Zadar, Split, Dubrovnik, Herceg Novi i Kotor.
Brod je preuzeo svoju ratnu zadaću kad je počeo 1. svjetski rat i bio je vojno pojačanje. Na svoje zadnje putovanje krenuo je 12. kolovoza 1914. godine u 20 sati iz Kotora i trebalo mu je nešto manje od 24 sata da dođe do Trsta. U Mali Lošinj uplovio je nešto prije 12 sati, tamo je ukrcao putnike, većinom majke s djecom koje su se nalazile na ljetovanju i započeo svoje putovanje prema Trstu.
Negdje dva sata kasnije prolazio je blizu Pule ali u pulu nije pristajao jer je bio prekrcan putnicima, a to se kasnije pokazalo važnim za tako veliku tragediju.
Oko 14.45 kad se nalazio između Brijunskog otočja i svjetionika Sv. Ivan na pučini naišao je na jednu rubnu podvodnu minu iz minskog polja koje je austrijska ratna mornarica postavila kako bi zaštitila pulsku luku koja je tada bila glavna ratna luka.
Puno nepoznanica oko potonuća
Brod je potonuo za pet do sedam minuta, a jedna od najvećih nepoznanica je koliko je ljudi stradalo te koliki je bio točan broj putnika. Još su dvije velike nepoznanice: zašto je brod naišao na minu ako se znalo da je mina tamo i zašto nitko nikad za to nije odgovarao.
U arhivu u Trstu nađene su izjave putnika koje su u sudskom procesu nakon potonuća govorili da je putovanje bilo vrlo ugodno, spominjali su glasnu eksploziju i odjednom košmar na brodu, paniku koja je zavladala, potonuće te mnoštvo stradalih.
„Do sad je u spisima bilo riječi o 59 stradalih, čija se imena nalaze u knjigama ukopa gradskog groblja u Puli, međutim tijekom istraživanja došli smo do puno veće brojke. Naime, majke s djecom i vojnici se nisu popisivali i došli smo do zaključka da je na brodu bilo oko 527 ljudi, a njegov je kapacitet bio 300. došli smo i do saznanja da je 190 ljudi sigurno preživjelo što znači da je više od 300 ljudi smrtno stradalo što je velika brojka. A s obzirom na to da je brod potonuo kao žrtva 1. svjetskog rata u Istri to se smatra prvim civilnim žrtvama rata na našem području“, rekla je Pocedić.
Brojne teorije oko potonuća
Olupina broda Barona Gautscha čuvala je još mnoge zanimljivosti i teorije oko toga što se u stvari dogodilo; neki kažu da je kapetan bio sa tajanstvenom damom na ručku pa nije bio na zapovjednom mostu, da je prvi časnik isto bio negdje u šetnji i na zapovjednom mostu bio je drugi časnik koji baš nije imao iskustva, ali imao je podatak da su postavljena minska polja.
Bilo je osam čamaca za spašavanje, ali spustio se samo jedan i u njemu su većinom bili članovi posade tako da je i to vrlo zanimljivo, a nikad razjašnjeno. Bile u tu i razne filmske teorije poput one da postoji misteriozno blago koje su željeli naći pa su namjerno potopili brod, ali ni dan danas se ne zna što se ustvari dogodilo.
Olupinu ju 1951. godine pronašao ronilac Giacomo Stocca i do 1955. godine bila je slobodna za ronjenje. Godine 1955. Povijesni i pomorski muzej Istre pokreće prijedlog zaštite i registracije olupine parobroda koja postaje zaštićeni podmorski lokalitet.
„Danas je to jedna od najljepših ronilačkih destinacija u Istri ali i čitavoj Europi na kojoj se može roniti samo uz dozvolu“, izjavila je Pocedić.
„Naš muzej 1995. i 2003. godine pokrenuo je ronilačke ekspedicije s kojih smo izronili 98 predmeta pa do danas naš fundus broji više od 150 predmeta. Na izložbi je 31 predmet“, dodala je.
Makete za izložbu
Maketar parobroda Richard Peršić ispričao je da je bilo jako zahtjevno napraviti maketu broda starog preko stotinu godina, zbog nacrta koji nisu bili najbolji, ali da su mu najviše pomogle fotografije broda iz tog vremena.
„Najviše vremena mi je ustvari trebalo da izvedem pravi nacrt, jer mi je bila važna svaka sitnica i želja da predočim brod sa što više detalja. Bilo je potrebno oko tri mjeseca da se napravi maketa. Za mene je ovo bio jedan ogroman izazov, te vjerujem da sam to odradio uspješno“, rekao je Peršić uoči otvorenja izložbe.
Autor izrade olupine makete Holger Buss opisao postupak izrade putem 3D printera te ukazao koliko je posla i truda zahtijevao taj posao, podsjetivši na mnogobrojne zarone na lokaciji broda, do izrade tisuća fotografija koje su pomogle u vjernoj izradi olupine makete potonulog parobroda.
Izložba će biti dio stalnog postava izložbe „Gallerion“, a eksponati s potonulog parobroda Baron Gautsch iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre bit će izloženi godinu dana.
