Tone Peruško svojim je radom zadužio Istru stoga je s izuzetno dobrim razlogom, nizom prigodnih programa u Puli i Premanturi, obilježena 120. godišnjica njegova rođenja.
Mi smo povodom velike obljetnice razgovarali s unukom tog velikana, znanstvenbika i pisca, dr. sc. Zrinjkom Peruško, prof. koja ne skriva zadovoljstvo obilježavanjem obljetnice rođenja njenoga dida Tone, kako ga je zvala.
„Vesele me skupovi poput ovoga u Premanturi, ne čini mi se da se često na ovakav način vrednuju važni ljudi u ostatku Hrvatske. Jako me veseli da ga pamte u Istri, Puli i Premanturi, a posebno mi je drago vidjeti da ga pamte s pozitivnim sjećanjima“, rekla nam je.
Općina Medulin je svečano obilježila 120. godišnjicu rođenja toga znamenitog pedagoga, humanista, metodičara i intelektualca te je u Premanturi održan stručni skup posvećen njegovu životu i djelu na kojem je i njegova unuka gostovala.
Istaknula je kako joj je drago i da u Puli postoji škola koja nosi njegovo ime te katedra za metodiku hrvatskog jezika i književnosti ‘Tone Peruško’ za koju nije ni znala da postoji.
„Krasno je da ljudi od struke, znanstvenici, njegovu metodu i danas koriste za učenje materinjeg jezika. Mi kao obitelj znamo što je sve on radio ali kad čovjek čuje da je i netko drugi to prepoznao uvijek mu je drago“, rekla nam je prof. Peruško.
Njezina sjećanja na didu nisu brojna, ona je za njegova života bila tek malo dijete, najviše sjećanja vezana su uz njegov zadnji dan. „Gubitak dide Toneta u našoj je obitelji uvijek bio težak jer smo ga prerano izgubili“, rekla nam je.
„Svi se jako ponosimo na njega i mnogi u obitelji krenuli smo njegovim stopama. U predgovoru knjige ‘U svome vremenu’, uvodničar je jako zgodno napisao da se dido Tone uvijek usmjeravao na dva područja, novinarstvo i obrazovanje. Bile su to konstante u njegovom radu, a isto je i u mom radu“, izrekla je poveznicu.
Naime, prof. Peruško na Fakultetu političkih znanosti predaje novinarima o komunikaciji, a to nekako obiteljski nastavljaju. U obrazovanju je cijela njezina obitelj; tata, mama joj je bila profesorica, a kći joj sada radi sa studentima. Tako da im je svima rad s mladima i prenošenje znanja zajedničko.
„Znanje, knjige i poučavanje te odgoj, to nam je svima važno u životu. Imam neko toplo sjećanje na didu Tonu“, zaključila je unuka Peruška na kraju našeg razgovora.
Čuvanje vrijedne baštine
Inače, na skupu u Premanturi načelnik Općine Medulin, Ivan Kirac istaknuo je kako je ovaj jubilej prilika ne samo za prisjećanje na njegov rad, već i za produbljivanje svijesti o njegovu trajnom doprinosu obrazovanju i kulturi: „Tone Peruško bio je istaknuti intelektualac, pisac i publicist čiji je doprinos kulturi i povijesti našega kraja neizmjeran. Njegov rad i angažman nisu samo oblikovali kulturni, prosvjetni i pedagoški pejzaž Općine Medulin, već su ostavili dubok trag u povijesti Istre i Hrvatske. Ovaj skup nije samo prilika za prisjećanje na njega kao pojedinca, već i za čuvanje njegove baštine, kojom želimo nastaviti obogaćivati našu općinu i širu zajednicu“.
Pulska osnovna škola koja nosi njegovo ime u Circolu je organizirala prigodan program i predstavila publikaciju, „Tone Peruško ime koje odgaja budućnost“ autora učitelja Jasenka Zekića i ravnatelja škole „Tone Peruško“ Kristijana Cinkopana.
Zekić je rekao da je ideja o publikaciji dugo čučala ali su čekali povod za njezinu objavu, a godišnjica je bila idealan povod.
„Ovo je entuzijastično djelo namijenjeno svakome tko želi doznati više o Toni Perušku. Godinama se bavim znanstvenim radom, a zavirio sam u 90 godina stare novine i slušao anegdote od ljudi koji ga se sjećaju te shvatio a je bio više od intelektualca, metodičara i pedagoga, bio je otac, sin, suprug, prijatelj Mate Balota i Ive Mihovilovića, bio je – čovjek“, izjavio je Zekić dodavši kako se publikacija dotiče i njegova života ne samo rada o kojemu se već mnogo zna.
Spomenimo i to da se u Sveučilišnoj knjižnici i čitaonici može razgledati izložba naziva „Tone Peruško u kolektivnoj memoriji“ kojom se također daje značaj ovom velikom čovjeku i obilježava značajna godišnjica.
Impresivna biografija
Tone Peruško rođen je u Premanturi 27. veljače 1905., a umro u Puli 27. srpnja 1967. godine. Bio je prosvjetni, kulturni, društveno-politički i znanstveni djelatnik. Nakon pučke škole 1915. godine iseljen je s evakuiranim žiteljstvom južne Istre s majkom i braćom u logor u Gmündu. Od 1922. godine živio je u emigraciji te pohađao učiteljsku školu u Zadru i Šibeniku, a nakon mature bio je učitelj u Dugopolju.
Istaknuvši se radom i pedagoškim talentom, odabran je 1933. godine za studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, potom je upisao i diplomirao pedagogiju s metodikom i pomoćne predmete na Filozofskom fakultetu. Istodobno je bio aktivan i u krugovima istarske emigracije: od 1936. do 1939. godine bio je suradnik i glavni urednik tjednika „Istra“ i jedan je od osnivača „Istarske naklade“. Neko je vrijeme bio profesor u Srednjoj poljoprivredne školi u Križevcima.
Sudjelovao je u NOO-u za Istru, a nakon rata došao je u Rijeku kao zamjenik urednika Glasa Istre nakon čega je radio i u Novom listu. U gimnaziji je predavao hrvatski i talijanski jezik.
Od 1949. godine ponovno je u Zagrebu, gdje je radio kao ravnatelj X. gimnazije, inspektor Ministarstva prosvjete, a potom kao profesor metodike na Višoj učiteljskoj školi.
Godine 1950. pokrenuo je Školske novine, a uz L. Žimbreka najzaslužniji je za osnivanje omladinskoga časopisa Polet. U tom je razdoblju objavio Metodske upute za obradu domaćega štiva i Pravopisni priručnik. Glavno mu je znanstveno-stručno djelo Materinski jezik u obaveznoj školi. Godine 1961. vratio se u Pulu kao utemeljitelj Pedagoške akademije i njezin prvi direktor.
Uz organizacijski i pedagoški rad, uveo je u nastavu predmet „Nastava o zavičaju“, obvezan za sve studente, kojemu je posvećivao veliku pozornost te stručne i znanstveno-popularne radove: Razgovor o jeziku u Istri, skriptu Nastava o zavičaju, i nedovršenu Knjigu o Istri. Uvođenje toga predmeta izazivalo je različita stajališta među ondašnjim pedagozima i političarima.
U časopisu Pedagoški rad, obrazlažući opravdanost i važnost Nastave o zavičaju, sažeo je neke bitne, djelomično i danas aktualne odrednice istarskog „mentalnog“ bića. Peruškova ideja o Knjizi o Istri posmrtno je ostvarena 1968. godine u izdanju Školske knjige kao suautorsko djelo desetak istarskih intelektualaca. Veliki je značaj pridavao novoosnovanoj Pedagoškoj akademiji, a u njegovim je vizijama trebala prerasti u fakultet, jednom i u istarsko sveučilište.
Uzmemo li u obzir sve navedeno, s razlogom mu se odaje priznanje i njegov rad obilježava i vrednuje na mnoge načine. Zasigurno će ga i mnoge buduće generacije poznavati i cijeniti upravo zahvaljujući tome.
