Smokva je još krajem prošlog stoljeća uz trešnju dominirala našim vinogradima, vrtovima pa i dvorištima. Vinogradi su nestajali, vrtovi dobivali novi izgled, a dvorišta nove sadržaje. Neki su se ipak sjetili stare smokve u novom okruženju.
Smokva nije zaboravljena. Ona je i danas omiljena voćka, međutim smokva je izgubila prirodno stanište. Nema je u vinogradima, u vrtovima i pridvratlju, nema puno nasada s većim brojem stabala. Suhe smokve možete kupiti u svim trgovinskim centrima koji su i djelomično krivci za nestanak ove mediteranske stablašice. Kako bismo imali i smokvu i list moramo posaditi stablo.
Očuvanje genetske raznolikosti smokve
Ne masovno, ma ipak se sadi, pa i slavi smokvu, a udio u smokvarstvu ima i porečki Institut. Marin Krapac s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču pokazao nam je kolekcijski nasad smokve u kojem se nalazi 12 sorata smokve te deset genotipova koji još nisu identificirani.
Kolekcijski nasadi služe očuvanju genetskog materijala koji je prikupljen na terenu. Također, u planu je proširiti nasad s novim materijalima koje prikupljamo na terenu. Kroz Nacionalni program održive upotrebe biljnih genetskih resursa smo na području Istre i kvarnerskih otoka prikupili genotipove, odnosno nove materijale koji će se kolekcionirati, pojašnjava Krapac.
Nećemo biti regija smokve jer Istra to nije bila nikada, ali da ćemo barem malo prkositi uvoznicima uglavnom iz Turske i Albanije. Sadnice su problem, ali kega je volja se snajde.
Starinske sorte u novom nasadu
Mihaela Rojnić iz Barbana nedavno je posadila novi nasad smokava. Prije 15 dana tu je još bio vinograd, a sada je tu 120 smokava, istarskih starinskih sorata. Prije su uz vinograd bile breskve, međutim posljednjih godina oboljevaju i suše pa smo zasadili smokve.
Sadnice su se sadile po starinski, uzete su ‘iz coka’ jer sadnice tih starinskih sorata nisu mogli pronaći na tržištu. Problem je u današnje vrijeme nabaviti kvalitetni sadni materijal iz razloga jer su više manje sorte uvozne ili nisu iz našeg podneblja. Iz tog smo se razloga odlučili za sadnju starih, pravih autohtonih sorti, kazala je Rojnić.
U drugom, starijem nasadu Mihaele Rojnić zasađeno je 100 smokava sorte zamorčica. Iako su smokve prošle godine dale prve plodove, urod je bio skroman zbog otpadanja cvijeta. Za nekoliko godina, kad budu u punom rodu, urod će biti između 50 i 70 kilograma smokava po stablu.
Unas se gaji tek je nekoliko smokava. Čini se kako je barem u hortikulturi i kod hobista dominantna bijela petrovača. Sustiže ju zamorčica.
Petrovača bijela je najraširenija sorta kod nas. Tu je još šaraguja i zamorčica koja je vrlo zanimljiva zbog kvalitete ploda i pogodnosti za sušenje. Te tri sorte bih izdvojio kao najzanimljivije za proizvodnju, pojasnio je Krapac.
Smokvenjak – slatki suvenir Barbanštine
Na imanju Mihaele Rojnić ukupno je zasađeno 250 stabala smokava, od kojih je 100 već krenulo u rod. Vremenski ih treba brzo preraditi, u roku od dva do tri dana. Zbog toga su se odlučili za proizvodnju smokvenjaka, marmelada i drugih tradicionalnih proizvoda koji omogućuju dulje čuvanje, govori Mihaela i pojašnjava kako smokvenjake rade po starinski. Lako je napraviti dobar smokvenjak kad imate dobru sirovinu i dobru učiteljicu. Zahvaljujući Mirjani Prgomet naučila sam jako puno u ovih par godina koliko se bavimo smokvama. Potrebna je čista smokva sušena na suncu, jednostavno smeljena ili narezana na grublje komade. Smjesa se zatim rukama umočenim u domaću rakiju umješa u smokvenjak.
Smokvenjak, nekad nezaobilazna poslastica u istarskim domaćinstvima, i danas pronalazi svoje mjesto na tržištu. Jelena Lučić Baćac, direktorica Turističke zajednice Općine Barban ističe kako su kroz suradnju s lokalnim OPG-ovima razvili mini tržnice gdje se plasiraju i proizvodi od smokava. Smokvenjak nije samo hrana, već dio naše kulturne baštine i identiteta, naglašava.
Fešta smokve i smokvenjaka
Barbanska placa je dva desetljeća promotor smokve i smokvenjaka.
Mirjana Prgomet, koja od početka sudjeluje u organizaciji Fešte smokve i smokvenjaka u Barbanu, ističe kako je ideja bila podići smokvu sa zemlje na stol i dati joj mjesto koje zaslužuje. Barbaština je jako bogata smokvama. Svaka obitelj je ima u dvorištu, uz kuću ili u vinogradu. Šteta je bila da su te smokve na dnu. Ideja je bila da se ta smokva preradi i da ne truli na zemlji, ističe Mirjana.
Na prvoj Fešti smokve i smokvenjaka u Barbanu, na placi nas je bilo samo pet. Svake godine manifestacija je rasla i širila se. Bilo bi lijepo kad bi se udružili s ostalim mjestima koji održavaju manifestacije koje promoviraju smokvu diljem Hrvatske i organizirali jednu veliku zajedničku feštu gdje bi svatko predstavio smokvu na svoj način, ovisno o specifičnostima svog podneblja, govori Mirjana Prgomet.
Smokva je u našoj gastronomiji, kulturi i tradiciji prisutna već više od stotinjak godina, kaže Jelena Lučić Baćac, dodajući kako su to dokazali kroz istraživanje s Etnografskim muzejem Istre. Potvrđeno je da je tradicija puno duža od tih 20 godina koliko se održava manifestacija. Mi na neki način smokvenjake plasiramo kao jedan mali slatki suvenirčić tijekom ljetnih mjeseci kroz mini tržnice na kojima su dostupni i drugi proizvodi lokalnih OPG-a.
