Prošlo je 95 godina od tragične pogibelji jednog od boraca protiv fašizma, Vladimira Gortana. Tim su povodom na njegovom spomeniku iznad pulske uvale koja nosi njegovo ime, Gortanove uvale, položeni vijenci.
Život mladog Gortana ugasio se kad je imao samo 25 godina, 17. listopada 1929. godine.
Borac za slobodu
Prema riječima Borisa Siljana iz Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Pule, Gortan je rođen u malom mjestu Bermu 1904. godine, u siromašnoj obitelji koja je vodila težak život kao i većina tadašnjeg istarskog stanovništva.
Kao i mnogi mladi nije se slagao s talijanskim antifašističkim režimom, predvodio je određene aktivnosti protiv fašizma i antifašističke vlasti.
Jedna od akcija odvijala se i tog 25. ožujka 1929. godine kad su talijanski fašisti imali za cilj da unište okolna sela. To je potaknulo bojkot izbora koji su se održavali u Pazinu.
Kolone ljudi pohodile su izbore, a grupa mladih, tzv. Gortanovci među kojima i Vladimir Gortan, pokušala ih je nagovoriti da se vrate svojim kućama i bojkotiraju izbore, među ostalim i pucajući u zrak. Na žalost, u velikom metežu koji je nastao smrtno je stradala jedna osoba, a jedna je ranjena.
Sudionici akcije brzo su uhićeni i po brzom postupku procesuirani. Uz Vladimira Gortana uhićeni su Živko Gortan, Viktor Baćac te Dušan i Vjekoslav Ladavac, mladi ljudi koji nisu mogli ni željeli zanemariti svoje nacionalne osjećaje, pripadnost domovini, svoju nacionalnu pripadnost.
Na žalost, cijena je bila previsoka tako da su danak platili zatvorom i životom Vladimira Gortana. On je 17. listopada 1929. godine osuđen i streljan u Puli. Egzekucija se provela u uvali koju danas poznajemo kao Gortanova uvala.
„Ovaj povijesni čin preteča je antifašističkoj borbi istarskog naroda za oslobođenje od fašističke čizme i stjecanju slobode u kojoj danas živimo“, naglasio je Siljan te dodao kako je antifašizam naša prošlost, budućnost i od toga neće odustati.
Antifašizam u krvotoku i DNK Istrana
„Iako je živio samo 25 godina, Vladimir Gortan trajno je ostao i ostat će upisan u istarsku povijest kao simbol borbe malog čovjeka za svoje ideale protiv tirana i okupatora“, izjavio je prilikom polaganja vijenaca pročelnik odjela župana Istarske županije, Ivan Glušac.
Dodao je kako će ovaj čin iz središnje Istre ostati trajno obilježen kao simbol borbe protiv fašizma.
„Više od 15000 žrtava, što civilnih, što vojnih, iz jedne male Istre u 2. svjetskom ratu dokaz je da antifašizam u nama Istrijanima u krvotoku i DNK“, izjavio je.
Kako je istaknula Ada Damjanac, predsjednica Saveza antifašističkih udruga Istarske županije, Gortan i njegovi drugovi bili su ispred svog vremena u razmišljanjima, borbi protiv fašizma i prisilne talijanizacije što su platili svojim životima.
S tog je mjesta uputila nadu i poziv nadležnima da se Osnovna škola Stoja koja je nekada nosila njegovo ime, opet preimenuje, jer on to zaslužuje: „Mi smo tu da se ne zaboravi i da čuvamo slobodu i borbu protiv antifašizma, mir, jednakost, ravnopravnost i suživot- convivenzu koju imamo“, poručila je.
Otvoriti Gortanovu kuću za javnost
Dr. sc. Milan Radošević, povjesničar, već gotovo sedam godina proučava lik i djelo Vladimira Gortana i tzv. Gortanovaca. „Kako to već biva u znanosti rijetko je moguće fokusirati se samo na jedan predmet istraživanja. To je s druge strane i pozitivna strana priče jer se tijekom godina otvaraju nova pitanja, omogućuju nove perspektive. Svakako ovo istraživanje predstavlja najveći izazov u mom dosadašnjem radu, imajući u vidu da je riječ o događajima koji se istodobno mogu i moraju razmatrati na mikro i makro razini. Gortan je bitan za našu lokalnu povijest, ali je važan i za razumijevanje dovršetka procesa institucionalizacije fašizma kao i dinamike bilateralnih talijanskih odnosa s Kraljevinom Jugoslavije i međunarodnih odnosa uopće“, rekao nam je.
U planu mu je rezultate istraživanja ukoričiti: „Nadam se da ću uspjeti pripremiti knjigu u dogledno vrijeme. Gortan je ostavio dubok trag u istarskoj povijesti, postavši simbolom antifašističkog otpora i borbe za slobodu. Još je atenski državnik Periklo smatrao kako tajna slobode leži u hrabrosti. U tom smislu, neovisno o tome što je Gortan bio neuk, prkosan te – kako nam izvori kazuju – i nestašan, ne može mu se poreći hrabrost koja je inspirirala mlade naraštaje Istrana da se odlučno suprotstave fašizmu i nacizmu u jeku Drugoga svjetskoga rata. Uvjeren sam da njegovu priču treba ukoričiti, sagledavajući je objektivno, u kontekstu vremena i okolnosti u kojima je živio“.
Dr. sc. Radošević slaže se s prijedlogom da se školi Stoja vrati staro ime. „Ne vidim razlog zašto se ta inicijativa ne bi realizirala. Koliko sam upućen nijedan Istranin nije toliko zastupljen u stradarijima istarskih (i ne samo istarskih!) gradova kao Vladimir Gortan, a po njemu nose naziv škole u Žminju, Bujama i Rijeci. Sam po sebi to je podatak koji bi trebao govoriti sam za sebe“, konstatirao je.
Ključan korak u očuvanju i valorizaciji antifašizma, ali i općenito povijesne, kulturne i (pluralne) identitetske baštine Istre, bio bi otvaranje zapuštene Gortanove kuće s novim postavom za javnost, smatra dr. sc. Radošević. Za to, dakako, treba novaca pa nas je zanimalo hoće li se za to iznaći sredstva.
„Njegova kuća, koja je već od početka 1950-ih djelovala kao svojevrstan muzej, mogla bi postati dinamičan prostor za učenje, sjećanje i promišljanje o važnosti borbe za slobodu, kao i mjesto susreta povijesti i suvremenosti. Najbolji primjer da je to potrebno, ali i moguće, jest netom otvorena Memorijalna kuća Joakima Rakovca u Rakovcima kraj Baderne, za što je zaslužan Grad Poreč. Financije su kod nas uvijek vruće pitanje, ali gdje ima volje ima i načina“, zaključuje.
